Mrak. Sam si sa svojim mislima. Tišina, iako je oko tebe buka. Gomila ljudi koji lutaju tamo-ovamo bez ikakvog cilja. Žurba. Milion ljudi koji se kriju iza maski koje je zadalo društvo. Pitaš se kako baš nikoga od njih nije briga za tebe. Gušiš se u vlastitom razmišljanju o sebi. Postaješ sebičan. Kako su svi sretni, svi sem tebe. Kako je moguće da niko nema problem, niko ne razmišlja o svojim manama. Mržnja. Mrzim njihovu sreću. Mrzim svoje misli o sebi. Mrzim što neko ne shvati koliko mrzim sebe, mrzim, mrzim, mrzim… Spisak je predug. Sebičnost. Osjećam to. Poričem, ali osjećam. Možda će biti lakše, ako znam da se još neko osjeća ovako. Ali, ko će mi to priznati? Ko, ako ja sam sebi ne priznajem? Svi imaju nabijenu emociju da se kriju, pa tako kriju sebe, kriju svoje emocije i sve ono što oni u stvarnosti jesu. Odlučnost da ćeš uraditi sve da se još neko osjeća kao ti. Pokrećeš društvene mreže. Već dugo si aktivan, i svjestan si da , ukoliko nekog uvrijediš onim što si zapravo ti, svi će znati ko si. A to nije cilj. Laž. Najbolja opcija za sve. Lažno ime, lažno prezime, lažna fotografija. Lažni ti. Učinit ćeš sve samo da niko ne sazna ko si i kakve oluje se kriju u tebi. Nailaziš na nekoga ko je prvi put udahnuo, iz pluća ti izlaze riječi koje guše. Ne misliš o tome da li bi tebe te riječi ugušile ili ti udahnule život. Lakše je. Osjećaš se lakšim. Nastavljaš. Komentar za komentarom, riječ za riječ, osuda za osudom. Gušeći nečiju priliku za procvatom i tvoj cvijet lažno cvijeta. Tvoji pupoljci su sivi, ali te više ni to ne zanima. Trunu, ali čak ni to ne gledaš. Mržnja. Opet mržnja. Samo što sada ne mrziš sebe, već mrziš što sve ovo nisi uradio ranije. Onda se osvrneš na svoj trulež. Shvatiš da ti je duša istruhla. Da ti je lakše, zato što više nemaš duše. Lakši si za tih par grama. I šta onda? Šta ti ostaje? Trenutak sreće u kojem si uvrijedio nekog, slomljeno srce i sitni razbijeni komadići tebe. A šta ćeš sa komadićima sebe? Šta ćeš sa srcem koje nije u komadu? Shvatiš da si iz onog mraka na početku mogao izaći čist, samo da si pričao o emocijama. Progovorite! Ne lomite nečija krila, i ne gasite tuđu vatru. Ne znate zbog čega bilo ko gori!

Ispovijest-jedne-duseProgovori-1.jpg Ispovijest-jedne-duseProgovori-amina-0.jpg

 

OSTAVITI ODGOVOR