Dobro došli u Bosnu i Hercegovinu #Progovori

492

Dobro došli u Bosnu i Hercegovinu, zemlju u kojoj se ćuti o aktuelnim problemima. Zašto ćutimo? Da li tišina rješava ijedan jedini problem? Odgovor je naravno negativan. Ali svejedno, ćutimo i zapadamo u sve dublje stanje apatije. Iz dana u dan ravnodušno posmatramo situaciju u našoj zemlji i ne preduzimamo ništa da promijenimo stvari na bolje. Ostajemo potpuno nijemi na konstantni rast cijena, dok mjesečna primanja ostaju nepromijenjena. Ćutimo kada odlaze mladi ljudi, iako su u svojoj državi odrasli i školovali se sa ambicijama i planovima za bolje sutra. Ne reagujemo kada odlaze vrsni ljekari, iako nema ko da nas liječi. Nijemo posmatramo kada odlaze stručnjaci iz raznih oblasti, a nekadašnje fabrike se zatvaraju i služe kao podsjetnik da je nekada bilo bolje, ali i da bi mogli imati i bolje sutra. Ćutimo mi i kada završimo visoke škole i godinama čekamo na zaposlenje. Skupo plaćamo lijek u apoteci, jer nemamo izbora. Mi smo ljudi koji su naučili da ćute, jer kao što naš narod kaže: „Bilo je i gore.“ A može i bolje. Ali, sve dok ćutimo, neće nam biti bolje. Naš narod ima običaj da kaže: „Na mladima svijet ostaje.“ Smatram da su itekako u pravu, ali su se naši mladi nekako ućutali, pomirljivo prihvatili stanje takvo kakvo jeste i tapkaju u mjestu, bez potrebe da reaguju, da se pobune, progovore jasno i glasno, te zatraže svoja prava. Biće nam svima bolje onog momenta kada izaberemo da progovorimo o svim problemima, te da zajedničkim snagama pronađemo adekvatna rješenja, da se izborimo za svoje bolje sutra. Do tada, Bosna ostaje zemlja ćutanja i zanemarivanja aktuelnih problema.