Još jedno zbogom vrtoglavom broju mladih koji odlaze, neće vas niko vratiti, ni zaustaviti.
Srećno vam bilo, budite dobro!
Ovaj tekst nije vama, nego onima koji ostaju iza vas na margini života.
Davno je ustanovljeno da Bosna i Hercegovina postaje država staraca, s tim u vezi poklanjam im par redova i slova.
Inspirisana dokumentarnim fotografijama Mitra Simikića, imam potrebu pisati o živim titovim pionirima i pionirkama koje su zaboravili i njihovi unuci. Gledajući njegove radove vidjela sam tugu, starost, bolest, istoriju, ljude koji su oronuli baš poput njihovih sićušnih domova i ljude koji su izgriženi životom poput njihovih opanaka.
Toliko smo se pozabavili mladima, da smo zaboravili one koji su stvarali ovo što imamo, kakvo god da je. Oni su prva djeca ove zemlje, ali država im ne bira biti majka, niti kolijevka.
Dato im je tek toliko da plate pola računa i šaku lijekova. Za sve što učiniše za nas, kao poklon dobili su strah, neimaštinu i molitve za sve koje su otišli. Pitam se, da li osjetimo žal zbog svega?
Bombardovani, vijestima, čekaju pomoć i milosrđe na koje rijetko mogu računati.
Da li birate ostati u državi u kojoj kako starite, postajete prazne i bezvrijedne siluete društva za koje ste se žrtvovali onomad?
Ostarićemo i mi, ali iskreno se nadam da nećemo otići kao da nas nikada nije bilo.

/ Jovana Sando

Autor fotografije: Mitar Simikić čije dokumentarne fotografije bude tabu i zaboravljene teme koje se tiču svih nas. https://mitarsimikic.com/

Autor-Mitar-Simikic.jpg

 

OSTAVITI ODGOVOR