S obzirom da je online nastava na fakultetima trajala skoro dvije godine, a na pojedinim još uvijek traje, nameće se pitanje gdje odlazi novac koji studenti plaćaju prilikom upisa. Kako je navedeno u Ugovoru o studiranju, novac studenata koji sami sebe finansiraju odlazi, ako ćemo banalizovati, na higijensko održavanje organizacionih jedinica, na trošenje struje, grijanja, zatim na higijenske preparate, kao što su sapun, toalet papir. Također, ovim Ugovorom se plaćaju i sredstava koja su potrebna studentima za rad u toku predavanja, odnosno printanje ispitnih listića, materijala za rad i slično. Ako pogledamo racionalno možemo uvidjeti jasno neslaganje, a to je da plaćanje školarine za 2021. godinu kada su sve organizacione jedinice način predavanja prebacili na online, samim time i profesori su radili od kuće, rijetki su oni koji su dolazili na fakultete, te predavanja držali iz učionica, nije bilo prilagođeno toj situaciji. Odnosno, online nastava i nastva in-class ne može koštati isto, jer studenti ne koriste prostorije fakulteta, ne koriste materijale za rad, odnosno isptini listiće se ne printaju, grijanje i struja, kao i trošenje vode je smanjeno na minimalno. Zatim učionice, amfiteatri nisu korišteni uopšte. Prema tome, uslovi za plaćanje školarine nisu isti kao prije dvije ili tri godine, kada je situacija bila drugačija. Shodno tome, školarina za studente bi trebala biti drugačije postavljena i da se manji iznos plati. Ne može se od studenata tražiti ista cijena školarine za potpuno drugačije uslove, prvobitno školarinom se plaća kvaliteta obrazovanja koja je u periodu pandemije i online nastave bila oštećena, prilikom plaćanja dodatno situaciju otežava i činjenica da većina roditelja je dobila otkaz, da je dosta studenata i njihovi porodica bilo zaraženo, bolesno, te da je bilo smrtnih slučajeva. Sve ove stavke, Univerzitet je trebao i morao uzeti u obzir, te studentima dati olakšicu prilikom plaćanja, odnosno smanjiti školarine za 2021. godinu.

Univerzitet nema razumijevanja za studente

Upravo oni koji bi trebali da zastupaju prava studenata, da im olakašaju svaki vid školovanja, to ne rade. Nažalost, svojim odlukama dodatno otežavaju školovanje. Jedna od takvih odluka jeste i to da se druga uplata školarine plati do 31.12.2021. godine, odnosno u toku zimskog semestra, te studenitma nije data mogućnost dodatnog roka prilikom plaćanja.

“Uplata je moguća i u 2 rate – prva rata u iznosu od 500,00 KM uplaćuje se ODMAH, a naredna do 31.12.2021.”, ovo je tekst koji stoji ispod uplatnice za upis na zimski semestar. Pored toga, studenti su uvjetovani i time da ako ne uplate do tog roka neće imati mogućnost polagati završne janurske ispite. Postavlja se pitanje odakle idaje za ovakvom odlukom, kada je do sada bilo da se druga rata plati do početka ljetnog semstra. Samim time, studenti su imali više vremena, veći razmak između rata. Prva uplata, odnosno rata se plaća upisom u zimski semestar, odnosno upisom u određenu godinu studija, samim time to je septembar. Ovom odlukom su studenti primorani bili da čitavu školarinu plate u razmaku od tri mjeseca. U Ugovoru o studiranju jasno stoji da se druga rata plaća do početka ljetnog semestra, taj ugovor potpisuje svaki student na početku studiranja, a ovom odlukom se jasno krši stavka Ugovora, a krše je upravo oni koji bi najviše trebali da je poštuju.
U periodu pandemije, kada je izolacija bila jedina opcija, zatvaranja i restriktivne mjere svakodnevnica, studenti su imali mogućnost ratu platiti do početka ljetnog semestra, odnosno do Marta mjeseca. Što je i sasvim dovoljan razmak između uplata, međutim sada je situacija drugačija. To nameće pitanje, zašto se takav način rada promijenio i to nakon perioda pandemije, kada su studenti, iako nisu išli na fakultete, odnosno predavanja nisu bila in-class, platili školarine. Da li je razlog za ovakvu odluku manjak novca ili je nešto drugo upitanju.
Ovakvim ponašanjem Univerziteta prema studentima dovodi se do toga da imamo smanjen broj upisanih studenata na Univerzitetu, veliki broj ispisanih ili onih koji se odlučuju na neke druge univerzitete u Bosni i Hercegovini. Da li je ovo sistemski problem koji zanemaruje jednu od najvažnijih struktura, a to su studenti ili ipak nesmotreno razmišljanje Rektora, nije ni važno jer ipak ispaštaju studneti.
Ovakvoj problematici treba pristupiti sa daleko važnijeg aspketa, institucionalno raditi na otklanjanju problema kako bi se poboljšala situacija u Bosni i Hercegovini.

Untitled-design-6.png

 

OSTAVITI ODGOVOR