Pozdrav svim čitateljima koji su odvojili svoje vrijeme da pročitaju sadržaj koji se nudi na ovom sajtu. Moje ime je Sedina, 18-godišnjakinja sam koja dolazi iz Bihaća. Odlučila sam prihvatiti izazov a samim tim i ispričati priču o našoj domovini, iz perspektive mladih ljudi. Prebacujem listove na kalendaru, brojim dane do završetka srednje škole. Ostalo je tako malo vremena a još manje izbora za mlade glave poput mene. Pitanje s kojim se susrećemo u posljednjih godinu dana jeste ˝Ostati ili otići?˝ Pošto sam se u samom početku dotakla teme o obrazovanju, željela bih naglasiti kako je obrazovni sistem u Bosni i Hercegovini jako loš. Fakulteti poput medicine, farmacije, arhitekture i slično nisu dostupni u svim gradovima naše domovine. Iako većina tih fakulteta su državni fakulteti, preskupi su za naše standarde. Vjerujem da se većina vas našla u situaciji da ste htjeli studirati nešto i s tim ostvariti svoje snove ali ste morali odustati jer ako bi vam roditelji platili školovanje, spajali bi kraj s krajem svakog mjeseca. Još kao djevojčica sanjala sam da budem učiteljica, međutim kad sam pogledala širu sliku shvatila sam da onog trenutka kad budem spremna da učim i znanje prenosim na druge, neću ga imati kome prenijeti jer vrata naše države su otvorena i ljudi samo odlaze, ne okrećući se. Tako sam upisala medicinsku školu, ako bi možda jednog dana i ja bila u situaciji da spakujem život u dva kofera. Sad, na raskrsnici života, ja odbijam otići. Želim da spoznamo probleme, javno pričamo o njima i zajedno pokušamo naći adekvatna rješenja kako bi zaustavili odlazak stanovnika naše države i omogućili siguran i prijatan ostatak života. S moje tačke gledišta, Bosna i Hercegovina je država koja zasigurno odgovara definiciji prirodnih ljepota. Jedan takav dragulj našao se u sjenci lošeg životnog standarda, korupcije, nepotizma, nerazvijene privrede i mnogih drugih problema koji su rezultirali odlaskom Bošnjaka. Bošnjaci su po naravi ˝prgav˝ narod i svoj zaštitnički stav prema domovini pokazuju onog trenutka kad neko ˝sa strane˝ loše priča o našoj BiH. Pitam se, zašto te stavove ne pokazujemo jedni prema drugima jer možda, baš mi, štetimo našoj domovini. Onog trenutka kad svaki pojedinac prihvati istinu koja mu baš i ne odgovara, npr. Poskupljenje osnovnih životnih namirnica koje nas je snašlo nakon Nove godine, tad nanosi štetu cjelokupnom društvu jer više individua čine jedno društvo. Hajde da prkosimo nacionalizmu i sahranimo duhove prošlosti koji su prisutni u našoj sadašnjosti i koje, nažalost, nosimo u našu budućnost. Osnujmo organizacije pomoću kojih ćemo unaprijediti privredu i sve njene grane, očistimo gradove, popravimo mostove, čuvajmo rijeke… Zajedničkim snagama dovedimo BiH na sami vrh turizma. Pokrenimo proizvodnju, dajmo mladima pravo govora i šansu da sami upravljaju određenim granama. Omladina u našoj državi je podcijenjena od strane starijih stanovnika koji i kad imaju priliku, ne biraju mladog vođu zbog njegovih godina. To je nešto što bih rado promijenila jer nije cilj da sredimo gradove kako bi posjetioci širom svijeta uživali u njima, dok naša raja domove izgrađuje na tuđoj zemlji. Kako bi nas drugi voljeli i kako bi BiH prestala biti na lošem glasu, kao država koja propada, trebamo krenuti sami od sebe i prihvatiti sve što naša država nudi i krenuti s promjenama na bolje, počevši od sitnica. Smatram da je svaki problem krenuo od lošeg životnog standarda. U takvim trenucima ljudi postaju sebični i na taj način dolazi do nepotizma jer svako želi osigurati vlastitu porodicu. Ono što bih također htjela spomenuti, jesu nezbrinute porodice heroja koji su živote dali braneći ovu zemlju. Moje mišljenje je da takve porodice trebaju biti prioritet i da bi trebale biti zbrinute u znak zahvalnosti upravo njima, našim herojima. U svakoj grupi ljudi uvijek imamo one dobre koji su shvatili da živimo samo jednom i da trebamo biti okrenuti prema što boljoj budućnosti. S druge strane, imamo one, neću reći loše, već manje dobre koji smatraju da za postizanje određenog cilja dovoljno se voditi mitom i korupcijom. Takvi ljudi, nažalost nam zaokupiraju društvo. Tu se nalazi i niz drugih problema, za koje vjerujem da ste i sami svjesni da postoje i koja je njihova veličina. Ja, kao mlada osoba tražim od vas da razmislite da li ćete dopustiti da se stopa nataliteta u našoj zemlji potpuno iskorijeni ili ćemo iskoristiti prirodne resurse na pravi način, promijeniti državno uređenje i učiniti mnoge promjene kako bi zadržali Bosance i Hercegovce tamo gdje su rođeni jer kuću možemo imati bilo gdje, ali dom je samo tamo gdje si rođen i gdje je tvoja porodica. Neka nam siguran dom bude naša Bosna i Hercegovina.
Sa jednom malom fotografijom predstavljam vam grad iz kojeg dolazim i grupu mladih ljudi koji nastoje pronaći svoj put nadajući se da nas neće odvesti van granica BiH. Mi smo djeca rođena i odrasla na Uni. Ovdje se ljeta provode na unskim kupalištima, planinarimo do Plješevice, košarku igramo na Bigramu, nogomet pratimo na Jedinstvu, tajne razmjenjujemo kod Kapetanove kule. Rasli smo zajedno s ovim gradom i nismo spremni da ga napustimo tražeći ˝nešto bolje˝, jer nama je ovdje najbolje. Nije bitno u kojem gradu smo rođeni, bitno je da promijenimo našu poprilično lošu sadašnjost, i da, tamo gdje smo rođeni, tamo i ostarimo.
Sedina Imširović

271861899_904271590282459_8952554420425369669_n.jpg

 

OSTAVITI ODGOVOR