Ova priča mnoge će podsjećati na bajke koje smo slušali u djetinjstvu, ali nažalost ovo nije bajka nego realnost u kojoj žive stotine mladih u našoj zemlji. Većina naših prijatelja odlazi u zapadne zemlje samo iz jednog razloga, a to je mogućnost zapošljavanje bez štele, bez mita, zapošljavanje samo na osnovu svojih predispozicija i svog znanja. Postoji mit da je to u nekim zemljama moguće, ali ne i kod nas.

Tokom sati i sati koje sam proveo šaljući prijave za posao, kroz glavu su mi prolazile razne ideje. Da li bi mi pomoglo da se učlanim u neku stranku? Ali nisam ja od toga posla. Da li bi mogao nekom platiti “da me malo pogura?” Ali odakle mi novac ako ne radim. Sto stvari mi je palo na pamet, ali ni jedna jedina koja ne uključuje popularnu štelu. Imao sam dva izbora, dva glavna puta kojima mogu ići. Zaposliti se preko štele i cijeli radni vijek provesti ponižen sa saznanjem da moje kvalitete nisu bile dovoljne za zaposlenje ili nastaviti se boriti i težiti ka poštenom pronalasku posla. Dani su prolazili, a ja sam se u sebi lomio na koju stranu krenuti. Čak sam nekoliko sati proveo čitajući biografije predsjednika stranaka u mojoj lokalnoj zajednici. Tražeći koje firme posjeduju i u koji bi se mogao zaposliti, naravno ako budem dovoljno poslušan. Ipak od toga sam na kraju odustao.

Odlučio sam krenuti ovim drugim po mom mišljenju ispravnim putem. Nastavio sam konkuristati, ali i dalje bez uspjeha. Da li je odlazak iz BiH najbolji izbor? Hoće li mi to donijeti sreću? Da li je to spas od trenutne situacije? Raspitao sam se kod velikog broja prijatelja koji su u potrazi za boljim životom otišli iz BiH. Rekli su mi da ni tamo nije bajno, da se radi od jutra do mraka i da je cijena koju su platili da odu ostavivši svoju porodicu i prijatelje prevelika. Na kraju odustao sam i od ove opcije.

Tako da mi je ostao samo jedan put ostati i boriti se. Ljuti me stanje u koje smo se doveli, ljuti me to što šakica moćnika odlučuje ko je dobar odnosno podoban za rad, a ko nije. Ljut sam na državu, na društvo, ali bojim se da je prekasno. Bojim se da je sve ovo uzelo preveliki zamah i da se štele nećemo nikada riješiti. Jedinu pozitivnu stvar u cijeloj ovoj priči pronašao sam u saznanju da u ovome nisam sam. Uz mene je hiljada mladih ljudi koji bez obzira na fakultetsko obrazovanje još uvijek čekaju na pravu priliku, još uvijek tragaju za nekim ko će cijeniti njihovo znanje bez obzira na to kojoj stranci pripadaju, bez obzira na to koga poznaju. Zbog toga sam i ja odlučio ostati ovdje i boriti se svim silama da se sve gore navedeno promjeni, da BiH postane bolja država za život i karijeru mladim ljudima.

Pogledajmo samo mlade ljude koji su do sada otišli iz BiH ili su porijeklom iz naše zemlje, koji nižu velike uspjehe u svim sferama života od sporta pa do politike. Zašto ti mladi ljudi ne bi ostali ovdje i zajedno sa nama gradili bolju budućnost za sve. Zašto se zbog naših uspjeha ne bi mogla ponositi država Bosna i Hercegovina, a ne neke druge tuđe države. Mislim da smo dovoljno vremena proveli šuteći i da je sada pravo vrijeme da konačno progovorimo.

istockphoto-477514725-612x612.jpg

 

OSTAVITI ODGOVOR