Cirkularna ekonomija se bavi pritiscima na životnu sredinu, a istovremeno priznaje imperative ekonomske otpornosti i jača društvene temelje. To je višestruki koncept koji je inspirisan različitim školama mišljenja krajem 20. vijeka. Razmišljanja i razni praktičari su pokazali da ovaj koncept može pružiti praktične puteve za doprinos široj agendi održivog razvoja, istovremeno dovodeći u pitanje status quo i osnažujući transformativne promjene.

Cirkularna ekonomija novi je ekonomski model koji zamijenjuje donedavno najpopularniji linearni. Kruženje tvari u prirodi je već poznat princip, a sada je postao neizostavni dio većine svjetske politike. Ovaj su koncept među prvima spomenuli britanski ekonomisti Turner i Pearce, koji su primijetili nedostatak želje za održivim razvojem kod tradicionalnih ekonomista.Tradicionalno poimanje života svodilo se na politiku uzimanja, iskorištavanja i odbacivanja, dok cirkularni model zagovara povratak prirodi i ponovno iskorištavanje već upotrijebljenog. Skretanje pažnje na energetsku učinkovitost i ekološku održivost temelj je ovog načina razmišljanja, a može se primijeniti na sve aspekte života. Glavni benefiti ovog modela su ekonomske uštede, nova radna mjesta, ušteda resursa i energije te doprinos ublažavanju klimatskih promjena.

Cirkularna ekonomija pruža novu priliku za stvaranje jednakih uslova za izgradnju održivih budućih ekonomija. Globalna ekonomija je visoko integrisana. Ukidanje linearne ekonomije zahtijeva fundamentalne promjene u svim geografskim područjima na svim razmjerima. Rješenja na mikro, mezo i makro nivou imaju važnu ulogu. Do danas se cirkularna ekonomija prvenstveno fokusirala na izazove industrijaliziranih ekonomija. Ekonomije u razvoju i ekonomije u usponu zaslužuju hitnu pažnju. Ovo će zahtijevati bolju integraciju razmatranja društvenog i ljudskog razvoja.

Tokom COVID-19 pandemije često pitanje je bilo da li će se sada desiti novi početak ekonomske tranzicije? Iduća tri pogleda nam pomažu da shvatimo kako ovakve krize mogu imati pozitivan uticaj na cirkularnu ekonomiju:

1. Vidjeli smo pojavu svijesti da moramo da rebalansiramo globalni ekonomski sistem i izgradimo otpornu ekonomiju koja uzima u obzir zdravlje i dobrobit kao važne varijable budućeg sistema.

2. Kriza COVID-19 jasno je pokazala ranjivost globalnih lanaca nabavke. Stoga moramo razmišljati – opet, više lokalno.

3. Jako je potrebno ponovno povezivanje sa lokalnim zajednicama, u našoj neposrednoj blizini. Mogućnost da više ne putujemo učinila nas je više „vezanim za kuću“ i ne samo da je dala ogroman poticaj digitalizaciji radnog mjesta već i potrebi za ponovnim povezivanjem.
Kružna ekonomija je također klimatski program: svijet je trenutno na putu klimatskog sloma. Trenutna klimatska obećanja bi dovela do porasta globalne temperature za 3,2°C u ovom vijeku. Prema podacima koje su objavice Kina i SAD, planirno je za postizanje neto nulte emisije oko sredine stoljeća, ali to još uvijek nisu formalna obećanja i još uvijek nisu dovoljna da ispune obavezu iz Pariskog sporazuma o održavanju globalnog zagrijavanja znatno ispod 2°C — idealno 1,5 °C.
Međuvladin panel UN-a za klimatske promjene upozorio je da bi prelazak iznad 1,5°C do 2°C značajno povećao ekstremne vremenske prilike sa razornim društvenim, ekološkim i ekonomskim posljedicama. Izvještaj Circularity Gap 2021. identificirao je skup kružnih strategija koje mogu održati planetu na putanji znatno ispod 2°C smanjenjem emisija za 22,8 milijardi tona iznad onoga što je postignuto trenutnim obećanjima – smanjenje od 39 posto u odnosu na nivoe iz 2019. godine. Izvještaj izračunava da 70 posto svih emisija nastaje vađenjem, preradom i proizvodnjom robe za potrebe društva – odjeće koju nosimo, telefona koje posjedujemo i obroka koje jedemo. Svijet troši više od 100 Gt materijala godišnje, a samo 8,6 posto se ponovo koristi. Strategije koje identifikuje smanjile bi godišnju potrošnju materijala na 79 Gt, smanjenjem obima materijala koji se koriste za kreiranje proizvoda i usluga, korišćenjem resursa duže, i zamenom ograničenih resursa poput fosilnih goriva regenerativnim resursima kao što je obnovljiva energija. Takođe bi povećali udio materijala koji se ponovo koriste sa 6 posto na 17 posto, što bi gotovo udvostručilo cirkularnost globalne ekonomije.

Sve u svemu, potrebna je široka i raznolika koalicija. Nijedna promjena paradigme ne može se dogoditi preko noći i bez široke i raznolike podrške. Kao prvenstveno ekonomska disciplina, kružno gospodarstvo mora osnažiti poslovanje i industriju. Kreatori politike moraju promijeniti makroekonomske poticaje i sveobuhvatno pooštriti stisak politike oko lanaca vrijednosti. Civilno društvo mora nastaviti voditi konceptualni razvoj i održavati snažne provjere i ravnoteže kako bi se očuvale dugoročne koristi.

ivona tkest ekonomija

 

OSTAVITI ODGOVOR