Nastavljamo razgovor sa dr. sc. Senadom Zatagić o pravnoj osnovi za glasanje iz dijaspore na bh. izborima. Za ovu oblast bitno je poznavati šta kaže Izborni zakon, Zakon o prebivalištu i boravištu državljana BiH, kao i podzakonski akti Centralne izborne komisije.

Izborni zakon Bosne i Hercegovine i Centralna izborna komisija (CIK) 

Od samog početka, bitno je naglasiti da Izborni zakon BiH ne poznaje posebnu kategoriju “glasača iz dijaspore.” Jednostavno, u pravnom smislu, svi glasači se tretiraju jednako, bez obzira da li oni glasali na teritoriji BiH ili izvan nje. Da bi neko ostvario svoje glasačko pravo na izborima u BiH, jedino bitno je da se radi o punoljetnoj osobi, koja posjeduje državljanstvo Bosne i Hercegovine i koja je upisana u Centralni birački spisak.  “Izborni zakon BiH propisuje da se izbori u Bosni i Hercegovini zasnivaju na opštem i jednakom biračkom pravu neposrednim, tajnim glasanjem i garantuje glasačko pravo svim građanima BiH, pod uslovom da su upisani u Centralni birački spisak (CBS). CBS sadrži evidenciju svih državljana BiH koji su navršili 18 godina ili će to navršiti na dan izbora, koji imaju biračko pravo i koji su na privremenom boravku u inostranstvu, i onih koji imaju status izbjeglice,“ objašnjava dr. Zatagić. Centralna izborna komisija (CIK) je osnovna institucija koji reguliše sve u vezi sa glasanjem u BiH, uključujući i glasanje izvan BiH, kao što su procedure glasanja putem pošte, rokovi za registraciju za eksterno glasanje, imenovanje izbornih odbora, određivanje broja i raspodjelu biračkih mjesta i procedure provođenja izbora.

Zakon o prebivalištu i boravištu državljana Bosne i Hercegovine – prijava sadašnjeg prebivališta u BiH

Za upis u CBS državljani BiH trebaju dostaviti dokaz o prebivalištu u BiH, jer oni glasaju i na lokalnim (opštinskim) i na opštim izborima prema prijavljenom mjestu stalnog prebivališta u BiH. Prema Članu 8. Zakona o prebivalištu i boravištu u Bosni i Hercegovini

U postupku prijavljivanja prebivališta i adrese stanovanja državljani su dužni priložiti dokaz da imaju valjan osnov za prebivalište na adresi na kojoj se prijavljuju. Kao dokaz da državljanin ima valjan osnov za prebivalište na adresi na kojoj se prijavljuje smatra se jedan od sljedećih dokaza: 

a) Dokaz o vlasništvu ili suvlasništvu ili posjedu stana, kuće ili drugog objekta za stanovanje. 

b) Ovjeren ugovor o zakupu ili ovjeren ugovor o podstanarskom odnosu uz ovjeren dokaz o vlasništvu ili suvlasništvu ili posjedu stanodavca. 

c) Potvrda da se pred nadležnim organom vodi spor o vlasništvu, odnosno da je pokrenut postupak legalizacije ili uknjižavanja objekta, stana ili kuće na adresi na kojoj se prijavljuje prebivalište. 

Valjanim dokazom za prebivalište smatrat će se i ovjerena izjava stanodavca iz koje je vidljivo da stanodavac ispunjava uslove propisane tač. a), b) i c) iz prethodnog stava ovog člana i da daje pristanak da određeno lice bude prijavljeno na njegovoj adresi stanovanja. 

Drugim riječima, kako pojašnjava dr. Zatagić, “da bi državljanin BiH mogao prijaviti prebivalište na bilo kojoj adresi na teritoriji BiH, mora dokazati sadašnji pravni osnov za boravak na toj adresi u vidu postojećeg vlasništva nekretnine ili važećeg ugovora o zakupu. Zakon o prebivalištu vezuje pravo glasa sa sadašnjim prebivalištem, što je u velikoj mjeri posljedica etničkog čišćenja i ratnih dejstava.” Osim toga, da bi državljani BiH bili upisani u bazu podataka CIPS/IDDEEA, te dobili bh. pasoš, ličnu kartu ili vozačku dozvolu, potrebno je dostaviti dokaz o sadašnjem prebivalištu u BiH. Dakle, svaki identifikacioni dokument BiH potreban za registraciju glasača/uključivanje u CBS vezan je za sadašnje prijavljeno prebivalište. Ni u jednom od identifikacionih dokumenata potrebnih za registraciju glasanja ne spominje se prijeratno prebivalište građanina ili popis stanovništva iz 1991. godine.

Jedini izuzetak jeste Član 20 Zakona o prebivalištu i boravištu državljana BiH, gdje se u slučaju fizičkog povratka predviđa olakšana prijava prebivališta:

Povratnik koji ima pravo da mu se olakša ponovno prijavljivanje nadležnom organu predočava odgovarajući dokaz identiteta i dokument kojim dokazuje svoje prebivalište prije sukoba u roku od 60 dana nakon povratka u svoje prebivalište prije sukoba. Za olakšano ponovno prijavljivanje ne može se tražiti nijedan drugi dokument osim dokumenata kojima se dokazuje identitet ili prebivalište prije sukoba.

Ako ne može predočiti dokument kojim dokazuje svoj identitet ili prebivalište prije sukoba, povratnik ima pravo da dokaže svoj identitet ili prebivalište prije sukoba drugim sredstvima, uključujući i izjave tog povratnika ili izjave koje daju druga lica u korist povratnika.

Kako naglašava, Senada Zatagić, „Ovom odredbom jeste jednoj određenoj kategoriji ostavljena mogućnost prijave prebivališta u prijeratnim mjestima. Međutim, treba da imamo na umu koja je to kategorija, a to su povratnici. Prema članu 8. Zakona o izbjeglicama iz BiH i raseljenim osobama u BiH, povratnici su osobe koja su nadležnom organu izrazile volju za povratak u ranija prebivališta i koja su u procesu tog povratka, kao i izbjeglica iz BiH i raseljena osoba koja se vratila u svoje ranije prebivalište. Dakle, proces povratka mora biti započet pravno ili stvarno. Dalje, ako imamo u vidu odredbu člana 4. ovog Zakona, prema kome je prijava prebivališta obavezna, te da državljani mogu imati samo jedno prebivalište na teritoriji BiH, kao i ostale odredbe poglavlja IV ovog Zakona, a koje se odnose na raseljena lica i njihovo boravište, možemo zaključiti da je ovaj Zakon na određeni način primorao raseljena lica da se izjasne da li će biti povratnici i prijaviti boravište u prijeratnim mjestima u skladu sa propisima ili će to učiniti u drugim mjestima u kojima se nalaze. Svakako, ovu pretpostavku treba uporediti sa stanjem na terenu, i ako se pokaže da je to uistinu tako, onda imamo situaciju da je Zakon o prebivalištu i boravištu na ovaj način stavio tačku na povratak, odnosno, da je de facto proglasio Aneks VII Dejtonskog mirovnog sporazuma implementiranim. Ponavljam, ovo je samo pretpostavka na osnovu mog shvatanja i tumačenja ovih zakonskih odrebi, ali ako imamo u vidu da je ostvarivanje nekih važnih prava, kao što je pravo na zdravstvenu zaštitu, direktno vezano za prebivalište i da skoro nigdje ništa ne možemo uraditi bez tzv. „CIPS potvrde“, tj. potvrde o prijavi prebivališta, možemo osnovano vjerovati da je ova moja pretpostavka i tačna.“

Procedura registracije – Ko se smatra „osobom na privremenom boravku,“ a ko „izbjeglim licem“? 

Iako se svi glasači, bilo da glasaju na teritoriji Bosne i Hercegovine ili izvan nje tretiraju jednako, pravila za glasanje izvan BiH razlikuju dvije kategorije: državljane BiH koji privremeno borave u inostranstvu i izbjegla lica. Ove dvije kategorije opisane su u članu 3.15 Izbornog zakona BiH i dalje razrađene u članovima 24 do 29 Pravilnika o upotrebi i izradi izvoda iz Centralnog biračkog spiska, s razlikama u načinu na koji se svaka kategorija upisuje u Centralni birački spisak. Obje kategorije, kada se glasa putem pošte ili u diplomatsko-konzularnim predstavništvima BiH u inostranstvu, zahtijevaju posebnu registraciju za svaki izborni ciklus. Kategorija “državljani BiH na privremenom boravku u inostranstvu” odnosi se na one koji imaju 18 godina i koji imaju prijavljeno prebivalište u BiH. Glasaju u općini u kojoj je njihovo prebivalište prijavljeno u BiH, lično na biračkom mjestu u mjestu stalnog prebivališta u BiH, u diplomatsko-konzularnim predstavništvima BiH u inostranstvu ili putem pošte. Druga kategorija građana koji mogu glasati eksterno su izbjegla lica. 

Važno je napomenuti da je status izbjeglog lica samo u odnosu na matičnu državu (BiH), dok se pojam “izbjeglica” ne odnosi na status u državi domaćinu, što dovodi do pomalo paradoksalnog ishoda izbjeglice/građanina. “Na primjer, dvojni državljanin BiH/SAD bi se i dalje mogao registrovati za glasanje na izborima u BiH kao ‘izbjeglica’, sve dok se njihovo ime može naći na popisu stanovništva BiH iz 1991. godine i ako mu nikada nije izdat identifikacioni dokument BiH (pasoš, vozačka dozvola, lična karta), odnosno ukoliko nisu upisani u bazu podataka CIPS/IDDEEA. Iz toga proizilazi da postoji značajna siva zona u registraciji za glasanje kao “izbjeglica” jer propisi CIK-a ne zahtijevaju zvanično dokazivanje statusa izbjeglice, što omogućava značajan potencijal za manipulaciju,” naglašava Zatagić. Međutim, od trenutka kada se državljanin BiH upiše u bazi podataka CIPS/IDDEEA i dobije identifikacioni dokument BiH, gubi mogućnost da se registruje kao izbjeglica za glasanje izvan BiH. Svi detalji vezi prijave za glasanje izvan BiH su navedeni u Vodiču za prijavu birača za glasanje izvan BiH, koji objavljuje CIK BiH. 

Da li je ostvariv “politički povratak” kroz glasanje iz dijaspore? 

Obećanje o omogućavanju potpunog “političkog povratka” kroz primjenu Aneksa VII i Aneksa III Dejtonskog mirovnog sporazuma je u velikoj mjeri iznevjereno Zakonom o prebivalištu i boravištu državljana BiH. Kako? Uzmimo primjer naše fiktivne gospođe Zane Svensson, koja je 1991 živjela u Višegradu, a sada živi i radi u Malmou u Švedskoj. Da bi gospođa Svensson mogla glasati u Opštini Višegrad na bh. izborima, ona mora imati prijavljeno prebivalište u BiH u Višegradu. Da bi se mogla prijaviti, mora dokazati sadašnje pravo na adresu u Višegradu, kroz dokaz o vlasništvu ili suvlasništvu ili posjedu stana, kuće ili drugog objekta za stanovanje. To što je gospođa Svensson živjela u Višegradu 1991. godine, samo po sebi nije dovoljno da bi ona prijavila prebivalište u Višegradu i da bi glasala u ovoj općini. Kako se pravno može obezbijediti masovniji “politički povratak”? Tako što će svaka osoba koja može prijaviti svoje prebivalište u BiH kako je to bilo i 1991. godine, to i učiniti, a zatim se prijaviti za glasanje na izborima 2022. 

U sljedećem nastavku govorimo o dosadašnjim inicijativama za povećanje izlaznosti dijaspore na bh. izborima: počevši od inicijativa “Glasaću za Srebrenicu,” “Prvi mart,” “Moja adresa Srebrenica” do različitih drugih kampanja koje su imale za cilj da se motiviše što veći broj bh. državljana iz dijaspore da glasaju na izborima u BiH. 

Dr. Senada Zatagić je diplomirala i magistrirala na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Svoju doktorsku tezu, koja je istraživala pravne uticaje odluka Evropskog suda za ljudska prava vezanih za diskriminaciju u ostvarivanju izbornih prava u Bosni i Hercegovini, odbranila je na Seldžuk univerzitetu u Republici Turskoj. Njeni istraživački interesi obuhvataju međunarodno pravo, ljudska prava, tranzicionu pravdu i migracije. Radila je kao istraživač-konsultant za IOM, a trenutno je angažovana kao predavač na Pravnom fakultetu MEF Univerziteta u Istanbulu i vanjski saradnik na predmetu Izborno pravo na Pravnom fakultetu Univerziteta u Zenici. U pripremi za štampu je njena nova knjiga sa Columbia University Press/ibidem-Verlag: Neglected Right: Prospects for the Protection of the Right to be Elected in Bosnia and Herzegovina

Pravna osnova za glasanje iz dijaspore – Aida Ibričević, Ph.D. (aidaibricevic.com)

OSTAVITI ODGOVOR