Piše: Seđad Muhić (New Voices)

Ne uvažava autoritete apriori. Ni funkcionere ne cijeni po zvanju, nego po znanju i djelu. Zna slijediti, ali ne slijepo. Hrabro – bez dlake na jeziku – pita, istražuje, reagira, govori i ukazuje. Javno i transparentno. Iznimno cijeni uspjeh i znanje, uči od onih koji to dvoje imaju. Sve druge poštuje. To je Samir Beharić.

Rođen je u Jajcu 1991. godine.  Od 15. se aktivno bavi omladinskim i društvenim aktivizmom. Njegovo buntovništvo i zalaganje za prava studenata, mladih i drugih ugroženih kategorija društva više su mu odmogli, nego što su pomogli, kako u rodnom gradu tako i u vlastitoj domovini. Ipak, borbu za jednaka prava svih i bolju državu stavio je na broj jedan svoje lične i profesionalne ljestvice prioriteta.

Beharić je u rodnom gradu završio osnovnu školu i Gimnaziju, a studirao u Sarajevu, Beču, Lajpcigu, Rimu, Samsunu i Berlinu. Paralelno je bio aktivista brojnih nevladinih organizacija koje već dugi niz godina rade na rješavanju problema ljudskih prava, okolišnih politika i omladinske populacije u BiH. Učestvovao je na seminarima i konferencijama, a kada je to bilo potrebno bio je i vođa protesta.

Građani BiH i regije najviše ga pamte iz decembra 2013. godine, i to kao organizatora i lidera velikih studentskih protesta protiv državnih vlasti u Sarajevu, od kojih je tražio da deblokiraju usvajanje Programa Europske unije Erasmus+, kojim se podupiru obrazovanje, osposobljavanje, mladi i sport u Europi. Također, kao aktivista borio se protiv famoznog “rješenja” u obrazovanju “dvije škole pod jednim krovom”, a bio je i advokat za jajačke srednjoškolce koje su vlasti dodatno pokušale podijeliti u škole po etničkoj osnovi.

Neprocjenjiva je vrijednost slobode mišljenja i djelovanja

Samir Beharić diplomirao je žurnalistiku, a magistrirao međunarodne odnose i diplomatiju. U okviru prestižnog programa stažiranja „Lantos“ bio je angažiran u Američkom kongresu, a prije toga znanja stjecao i u Evropskom parlamentu.

U svom dosadašnjem omladinskom i društvenom aktivizmu Beharić je gotovo uvijek protežirao mlade, isticao njihov značaj i potencijal u smislu pozitivnih promjena u društvu. Nažalost, kako kaže, bh. vlasti na svim nivoima dokazale su da ne misle tako, pa su mladi i obrazovani kadrovi gotovo uvijek na margini. Posebno se to odnosi na one koji ne žele biti slijepi poslušnici vlasti.

  • Biti aktivista i boriti se za opći interes znači i to da ćete nekada u nekom trenutku “stati na žulj” vlastima ili im se neće svidjeti ono što govorite, zagovarate ili radite. U tom smislu, istaknuti nevladini aktivisti nailaze na zid kada su u pitanju institucije i organizacije u kojima odlučuje vlast ili politika. Bez obzira na sve ono što radim, na brojne uspjehe u svijetu, iskustva u Kongresu SAD, nikada nisam dobio poziv od bilo koje državne institucije ni za razgovor, a kamo li nešto više. Oni nas suštinski gledaju kao nekoga ko im nije dobrodošao, a u svakom smislu protežiraju svoje političke poslušnike i one koji strankama donose glasove. To su posljedice s kojima se mi kao društveno aktivni intelektualci susrećemo i takav svoj položaj mnogi su i prihvatili. S druge strane, kao aktivisti imamo i mnoge benefite, jer je neprocjenjiva vrijednost slobode mišljenja i djelovanja koje imamo kao pojedinci izvan politike i nakaradno uspostavljenog sistema vrijednosti – kazao nam je Beharić.

Nadalje, on smatra da u bosanskohercegovačkom društvu porodice kao njegove osnovne ćelije često prave greške pa svoju djecu odgajaju na principima socijalističke zaostavštine još uvijek prisutne kod njihovih roditelja.

  • Ti principi su u potpunoj suprotnosti od onoga što, na primjer, živim ja ili neki drugi aktivisti. Sljedeći naslijeđeni odgojni obrazac iz bivšeg sistema, mnogi čine lošu uslugu svojoj djeci, pa ih tako roditelji još od malih nogu uče da šute, da se ne bune i da budu „fini“. Drugim riječima rečeno, da budu beskičmenjaci. Osim toga, dobronamjerno im poručuju da budu odlični đaci, uzmu diplomu i zaposle se u državnoj firmi. U bivšoj Jugoslaviji je to možda i bio recept za uspjeh, dok danas toj formuli nedostaje posljednja karika, a to je prilika za posao. Dakle, danas – htjeli mi to ili ne – moramo uzeti stvari u svoje ruke i boriti se, a načina je mnogo – naglašava Beharić.

Nažalost, zbog toga i činjenice da mnogi nisu spremni boriti se sa sistemom i uzeti stvari u svoje ruke, smatra on, naša država se i susreće s jednim od najvećih problema – “odljevom mozgova” iz naše zemlje, zbog čega Bosna i Hercegovina, zapravo, ostaje bez mladih visokoobrazovanih ljudi, koji su najvrjedniji resurs svake države.

Politika nije prljava, ali jeste kriminal kojim se bave pojedini političari

  • To nas može mnogo koštati i imati dalekosežne posljedice kojih trenutno mnogi nisu ni svjesni. Ako mi kao građani Bosne i Hercegovine i mladi ljudi istinski želimo dobro svojoj domovini, trebamo se buniti, biti glasni, te kritički propitivati sebe i svoju okolinu, a posebno društvene, političke i akademske autoritete. Mladi trebaju ustati protiv nepravde, nepotizma i kriminala, kandidirati se na izborima i praviti promjene tamo gdje je to jedino moguće, u institucijama sistema. Niko nam ništa nije dužan dati, posebno ne političku moć. Za to se sami trebamo izboriti demokratskim putem: glasati na izborima, ali se i kandidovati za javne funkcije. Politika nije prljava. Prljav je kriminal kojim se bave pojedini političari – poručuje Beharić.

Kroz angažman u nevladinom sektoru, navodi Beharić, uvjerio se da je promjena političkih odluka moguća, iako je za nju potrebno utrošiti mnogo više energije nego što to treba političarima.

  • Upravo je to najveća razlika između stranačkog i nevladinog aktivizma, odnosno angažmana. Kao političari, probleme rješavamo u sistemu, što je često brže i efektivnije, dok kao aktivisti pokušavamo indirektno raditi na iniciranju i provedbi reformi. U oba slučaja je bitna iskrena volja, trud i upornost. Upravo je to bila pobjednička kombinacija zahvaljujući kojoj su srednje škole u Jajcu ostale ujedinjene, uprkos želji političara da u školskim klupama podijele mlade Jajčane. Bez obzira na kojem frontu na reformi bh. društva sam radio, uvijek sam nastojao ostati dosljedan progresivnim idejama i u njima istrajati. Jedan od najvećih izazova u aktivističkim krugovima danas jeste što mladi ljudi često ne vjeruju u pozitivnu promjenu, iako nisu ni pokušali da iniciraju tu promjenu. Ne vjeruju da se kritičko mišljenje, aktivizam i trud isplate – ističe ovaj mladić.

Moguće je, kaže, da se trud u BiH kratkoročno ne isplati, ali se dugoročno svaki trud definitivno isplati i primjetan je.

  • Ja sam uvjeren da će trud svih nas biti prepoznat u BiH, gdje će mladi ljudi graditi sebe i društvo u kojem žive. One mlade aktiviste i aktivistkinje koji se odluče na odlazak ne smijemo nipošto kriviti za takvu odluku, jer njihov odlazak je tek jedna od posljedica, a nikako uzrok problema zbog kojeg Bosna i Hercegovina godinama tapka u mraku. Drugi bitan segment aktivizma mladih je i politički aktivizam. Nešto manje od 50 posto mladih birača ne glasa, niti ulazi u politiku zato što politiku smatraju nečim „prljavim“ i „lošim“. Takav odnos mladih prema politici je vjerovatno nešto što i ide u korist političarima, od kojih neki participiraju u vlasti skoro dvije decenije. Manje zainteresiranih mladih za ulazak u politiku znači više prostora za stare političare da ostanu na vlasti – tvrdi ovaj mladi Jajčanin.

Glasovi 600.000 mladih imaju potencijal da izazovu tektonske promjene

S druge strane, podcrtava on, ne treba se zavaravati ni da promjena dolazi nužno s mladima. Ne zaboravimo da i među mladima ima nacionalista koji su ponekad u svojim pogledima radikalniji od svojih ideoloških otaca i majki. Ipak, ulazak mladih progresivnih aktivista u politiku predstavlja upliv novih političkih ideja, novi elan i energiju od koje bi BiH mogla profitirati.

  • Ulazak okolišnih aktivista u političke vode je nešto što sam priželjkivao i prije nego je okolišni aktivizam postao vidljiv ulaskom bagera u korita naših rijeka i dolaskom sumnjivih investitora koji za svoj profit iskorištavaju naša prirodna dobra. Na nama je da od novih političara i političarki odaberemo one za koje smatramo da će nas najbolje zastupati, a njihov vanstranački angažman nam može pomoći u odabiru najboljeg kandidata i kandidatkinje. Moć mladih je velika, ali mi se čini da je nismo dovoljno svjesni. Ta moć je najopipljivija kad je u pitanju glasačko tijelo. U Bosni i Hercegovini živi oko 600.000 mladih ljudi koji imaju pravo glasa, a od kojih glasa tek nešto više od pola. Glasovi ovih 600.000 imaju potencijal da izazovu tektonske promjene na političkom planu Bosne i Hercegovine, čega su političari i svjesni. Ipak, obrazovni sistem, mediji i društvo uopće mlade ljude usmjeravaju da glasaju na sličan način kako glasa i ostatak bh. populacije – zaključuje Beharić.

OSTAVITI ODGOVOR