„Djevojčicama nije mjesto u takvim sportovima, to su sportovi samo za dječake, njihovo je samo da uče i da se školuju. No, to nije uticalo na mene i moje zalaganje, treninge i uspjehe“, prisjeća se Nahla Seferović svojih početaka u alpinizmu ističući da joj je porodica bila najveća potpora kroz njen rad i odrastanje. Svjesna je da će uvijek postojati oni koji to ne prihvataju i negiraju te negativno komentarišu.

Dvadesetdvogodišnja Sanjanka je studentica treće godine Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Univerziteta u Tuzli na Odsjeku Logopedija i audiologija. Već šest godina se bavi ekstremnim sportovima, a zaljubljenica je u alpinizam.  Članica je Kluba ekstremnih sportova „Kondor“ iz Sanskog Mosta, a alpinizam je samo jedan u nizu sportova u ovom klubu. Sportovi koji su zastupljeni u ovom klubu su, pored alpinizma i streljaštvo, airsoft, rafting, rad na vodi, biciklizam, ekologija, planinarenje, navigacija i TTS – tim traganja i spašavanja. Nahla ističe da se od djetinjstva bavi sportom.

„Od ranog djetinjstva pa sve do danas bavila sam se raznim sportovima, ništa se nije promijenilo. Kao djevojčica od devet godina počinjem trenirati karate kojim sam se intenzivno bavila šest godina. Uz osnovnoškolsko obrazovanje, u tom periodu to mi je bila jedina zanimacija i interes. Pored toga, nastavnik tjelesnog i zdravstvenog odgoja prepoznao je talenat za atletiku. Odlazila sam na opštinska i kantonalna takmičenja te nizala medalje i pohvale“, govori Nahla.

Alpinizam je čini sretnom

Nakon završetka osnovne škole prestaje sa treniranjem karatea, ali nastavlja sa atletikom. U atletici je pronašla svoj smiraj.

„Profesorica koja nam je predavala u srednjoj školi mi je dala mnoge mogućnosti koje sam iskoristila. Svakim danom sam trenirala, ponajviše sprint na 100 metara. Trebalo mi je mnogo snage i upornosti. Pred kraj srednje škole, kako sam imala manje obaveza, dala sam sebi prostora za upoznavanje i istraživanje novih sportova. I od tada počinje sva ljubav prema svim ekstremnim sportovima, a posebno prema alpinizmu“, priča Nahla.

Iako mnogi zaziru od ovakve vrste sportova Nahla ističe mnoge pozitivne strane i alpinizma, ali i ostalih ekstremnih sportova. Na prvu zvuči veoma strašno, ističe ona, ali kada postanete dio toga, te vas aktivnosti iz dana u dan, sve više i više ispunjavaju i čine sretnijim i zadovoljnijim. Sama riječ ekstremno znači nesvakidašnje, neobično. Međutim, za nas je to, naglašava, nešto uobičajno i jednostavno.

Razlog bavljenja ovim sportom, ali i svim prijašnjim kojima se bavila jeste njena želja, a i želja njenih roditelja da nauči živjeti zdravim i ispravnim životom daleko od svih mogućih poroka. Najznačajniji dio Nahline rutine jeste redovno spavanje, redovan doručak, a potom i kvalitetan trening. A o treniranju priča sa velikim oduševljenjem i ljubavlju.

„Nakon pet napornih radnih dana u sedmici, dolaze subota i nedjelja, dani za relaksaciju. Ustajajući ranom zorom, obavljam sve jutarnje rutine baš kao i svaki drugi dan, ali vikend je tu za malo više vježbe i sporta. Doručak, pa sve ostalo. Trening se, inače odvija u jutarnjim satima, a ponekad i u podnevnim. Odlazak na trening, prije svega podrazumijeva da prikupimo svu moguću opremu koja će nam biti neophodna za obavljanje odgovarajućeg sporta ili aktivnosti“ kaže Nahla.

Uživa u prirodnim ljepotama

Njihov klub pohađaju djeca od pet pa do najstarijih članova, preko trideset godina starosti. Zbog svog zalaganja Nahla posjeduje srebrenu značku, kao titulu, te je član TTS-a, (Tima traganja i spašavanja), službe pri Civilnoj zaštiti grada Sanskog Mosta. To joj čini veliku čast, ali je i velika odgovornost.

„Na meni i mojim kolegama je da motrimo, čuvamo i obezbjeđujemo sigurnost naših najmlađih članova kluba. Ako se radi o alpinizmu, to je spuštanje sa stijena određenih visina ili penjanje na stijene uz samoosiguravanje. Naši najmlađi uče od nas i uz nas, a ujedno je to i za nas dodatna vježba i uvježbavanje kako bi bili što spretniji i efikasniji. Posebno je ovo važno kada je riječ o potragama za nestalim osobama, a kojih smo do sad dosta imali. Sve se vrti oko nas, svi unesrećeni ovise o nama i našoj sposobnosti. Nakon završetka treninga, prikupljamo svu opremu koju smo koristili, uz analiziranje dobrih i loših poteza tog dana“, prepričava Nahla jedan svoj standardni trening.

Nahla sa ushićenjem govori o ljepotama svog kraja. Cijeli Unsko-sanski kanton bogat je prirodnim ljepotama, a njena je sreća što može da, baveći se alpinizmom, uživa u ljepotama tog dijela Bosne i Hercegovine.

„Jednostavno, naš Klub ekstremnih sportova „Kondor“ nas uči i vodi ka tome da prvo volimo i poštujemo svoje. Naša zemlja je bogata prirodnim ljepotama na koje svakako trebamo biti i ponosni. Grad u kojem živim, grad na devet rijeka, Sanski Most, posebno je prepoznatljiv po vodopadu Blihe, Hrustovačkoj pećini, Dabarskoj pećini, Bobijaškom oku – prirodnom fenomene te brojnim drugim destinacijama. Često organizujemo ekološke akcije i čistimo te naše destinacije kako bi osvijestili mlade da cijene ono što imaju, a ujedno i čuvamo prirodne ljepote našeg grada“, kaže na kraju Nahla.

Piše: Alem Dedić

 

OSTAVITI ODGOVOR