Šta je zapravo medijska pismenost?

Brzi tehnološki napredak u telekomunikacijama učinio je svijet mjestom na kojem se informacije mogu pronaći brže nego ikada, iz nebrojeno izvora i u mnogo oblika. Uprkos mnogim prednostima digizalizacije medijskih podataka, pitanja njenih rizika i izazova postaju sve naglašenija u savremenom društvu.

U mnoštvu dostupnih informacija, konzumenti često postaju prezasićeni i pred njih se postavlja zahtjev odabira i izdvajanja onih na koje će usmjeriti pažnju i koristiti za promišljanje i zaključivanje. Dakle, korištenje novih komunikacijskih tehnologija zahtijeva ne samo tehnološku, nego i informacijsku i medijsku pismenost. Medijska pismenost se obično opisuje kao sposobnost pristupa, analize, procjene i stvaranja sadržaja u različitim formama [1]. U tom kontekstu, njen razvoj postaje osnova za lični, ali i kolektivni društveni rast i razvoj.

Važnost medijske pismenosti u savremenom društvu

Kritički promisliti o prezentiranom sadržaju i potrebi njegovog nadopunjavanja, te integrirati informacije iz različitih izvora s ciljem kreiranja jasne i tačne slike stvarnosti koja nas okružuje postaje imperativ za razvoj i opstanak demokratskog društva. Dakle, ono što je zajedničko svim pristupima i objašnjenjima medijske pismenosti, je to što kompetencije ključne za njenu izgradnju smatraju vještinama koje svaki građanin treba da posjeduje u procesu cjeloživotnog učenja.

Medijska pismenost postaje ključna kompetencija digitalnog vijeka, a važna je za djecu i mlade iz mnoštvo razloga. Prvenstveno, proces njene izgradnje usko se isprepliće s kritičkim mišljenjem. Učenici kroz učenje o ovoj tematici mogu postati kompetentni u analizi informacija, te graditi i oblikovati svoje stavove i mišljenje o nizu različitih tema integrirajući informacije koje već poznaju sa novima. Tako postaju iskusni i pametni konzumenti medijskih informacija, koji mogu evaluirati kredibilnost izvora i sadržaja koji im se prezentira.

Uz to, ne treba zaboraviti činjenicu da obrazovanje gradi buduće glasače koji će na osnovu svojih političkih stavova birati vlast, ali i potencijalno kreirati medijske sadržaje u budućnosti. Kroz temeljito i sveobuhvatno medijsko opismenjavanje, oni moraju postati svjesni težine koju publicirana riječ ima u oblikovanju mišljenja zajednice. Medijska pismenost zapravo treba stavljati glavni fokus na poticanje svih članova društvene zajednice da prilikom kreiranja sadržaja poštuju etičke principe, tuđa prava, i dužnost da prezentiraju relevantne informacije, noseći punu odgovornost za informacije koje plasiraju i na taj način jačaju demokratske principe [2].

Uloga obrazovnog sistema u medijskom opismenjavanju djece i mladih

slika2-2.jpeg slika1-1.jpeg slika3-0.png

 

OSTAVITI ODGOVOR