Sloboda govora temeljno je ljudsko pravo koje svakoj osobi dopušta da kaže ono što želi, bez obzira na to koliko je njeno mišljenje činjenično utvrđeno, popularno, ili nepopularno – bilo da to izražava kroz komentar na društvenim mrežama ili veliki natpis na demonstracijama. Pohvale, kritike, stavovi, ideje, prijedlozi, i sve druge tvorevine ljudskog mišljenja koje su produkt interpretacije svijeta oko nas, esencijalne su za izgradnju i razvoj demokratskog društva. Ipak, postoji li nešto što možemo nazvati previše slobode u izražavanju onog što mislimo? Kada govor ili druga vrsta izražavanja postanu štetni, degradirajući, ili prijeteći za druge, sloboda govora pretvara se u govor mržnje. Postoje pogledi koje društvo, ma koliko slobodno i demokratsko, ne može i ne smije tolerirati.

Danas, više nego ikad, živimo u medijskom prostoru. Naši stavovi se izražavaju, stiču i mijenjaju kroz društvene mreže i masovne medije. Kad sloboda govora prerasta u govor mržnje i da li je govor mržnje dio slobode izražavanja u medijskom prostoru? Ono što je jasno jeste da su ova dva pojma povezana, ali različita. I ta tanka linija koja čini razliku, postojana je i važna. Govor mržnje utječe na percepciju vlastite vrijednosti članova ciljnih grupa, i, na širem planu, doprinosi narušavanju mirnodopskih odnosa među različitim rasnim, kulturalnim, religijskim, i drugim grupama. Kao rezultat, dešava se erozija tolerancije i otvorenosti uma, koji moraju cvjetati u multikulturalnom društvu posvećenom ideji jednakosti, kakvo je bosanskohercegovačko (ili bi trebalo biti).

Sve veći broj napada na migrante i druge manjine dosljedno se povezuje s povećanim govorom mržnje u medijskom prostoru, koji se ubrzano širi i postaje globalni fenomen. Za bosanskohercegovački medijski diskurs već je uobičajena svakodnevna opterećenost međugrupnim tenzijama, no napadi na milione (predominantno) muslimanskih migranata i izbjeglica diljem Evrope posljednjih godina, učinili su ovu temu naročito relevantnom. Društva koja se suočavaju s ovakvim trendovima moraju se nositi s pitanjima slobode govora i cenzure kako na online platformama, tako i u medijima. Kako su građani sve uključeniji u medijski prostor, pojedinci skloni rasizmu, mizoginiji, homofobiji, ili drugoj vrsti netrpeljivosti, pronašli su dodatni prostor za potpirivanje svojih negativnih stavova. Mediji, između ostalog, nude i priliku za publiciranje nasilnih činova i promoviranje ideja nasilja i netolerancije. Ista tehnologija i kanali komunikacije koji omogućavaju razvoj demokratskog društva, ujedno se i koriste kako bi se započeo i širio govor mržnje. U medijskom prostoru, čini se da je ljudima ipak mnogo lakše pozvati se na svoja prava i slobodu govora, nego obaveze i dužnosti nenasilne komunikacije i poštivanja drugog i drugačijeg.

Šta kada govor mržnje potpiruju mediji i novinari, koji su obavezni pridržavati se kodeksa časti novinara, u kojem se između ostalog navodi i da: „U obavljanju svojeg posla i djelovanja novinar se mora rukovoditi općim načelima i etikom novinarskog poziva. Iznošenjem samostalnoga i kritičkog stava u traganju za istinom kao osnovnim načelom u profesionalnom radu, novinar aktivno sudjeluje u stvaranju javnog mnijenja i kolektivnom rasuđivanju o stvarima koje se tiču sviju.“? Mediji oblikuju javno mnijenje, a u konstelaciji političkih prepucavanja i subjektivnog izvještavanja u našem kontekstu čini se da medijski govor mržnje postaje norma, a poštivanje ljudskih prava izuzetak. Iako Bosna i Hercegovina, kao i mnoge države svijeta, ima niz propisa i uspostavljenih institucija za borbu protiv ovog fenomena, problem leži u manjku njihove efikasne provedbe. To implicira da je važno osmisliti i implementirati dodatne aktivnosti usmjerene na suzbijanje govora mržnje u medijskom prostoru.

Kako bi se suprotstavilo govoru mržnje u medijima, važno je raditi na etici i samoregulaciji novinara, urednika, izdavača, i drugih faktora koji učestvuju u produciranju i širenju sadržaja kroz masovne medije. Novinarski kodeks podrazumijeva shvatanje da je sloboda govora temeljno ljudsko pravo koje doprinosi razvoju demokratskog društva, ali da je ta sloboda često i alat za stvaranje i prenošenje govora mržnje. Edukacija novinara trebala bi se fokusirati na njihova prava, slobodu i dužnosti, ali i ulogu u stvaranju i promoviranju mira, pri čemu moraju biti opremljeni znanjima i vještinama za identificiranje govora mržnje i suprotstavljanje takvim porukama, pozivajući se na odgovornost i društvene implikacije koje dolaze sa slobodom medija. Svi pojedinci, grupe i organizacije imaju politička, društvena i kulturalna prava, no način na koji ih iskorištavaju u velikoj mjeri oblikuje društvo u kojem živimo. Novinari moraju ovladavati i vještinama izvještavanja o društveno osjetljivim temama, naročito kada uključuju konstrukte etničke, rasne, ili vjerske pripadnosti, koji su najveći izvor govora mržnje na našim, ali i globalnim prostorima. Kroz svoj rad, novinari moraju poštovati diverzitet kultura i tradicija, tako se pridržavajući osnovnih postulata profesionalizma, a sloboda medija može se dodatno poticati i kroz edukaciju o medijskim zakonima i etici. Za smanjenje govora mržnje u medijima, korisno bi bilo i uspostavljanje jedinica za monitoring i evaluaciju u reakcijama, koje bi bile zadužene za nadgledanje trendova govora mržnje i skretanje pozornosti ključnih institucija i civilnog društva na iste.

Govor mržnje razumna je restrikcija slobode govora i izražavanja. Takve poruke u medijskom prostoru negativno djeluju na društveni položaj i prihvaćenost određenih grupa, te predstavljaju plodno tlo za napade na osjetljive zajednice u budućnosti. Poenta nije upustiti se u začarani krug pozivanja na političku manipulaciju, nego prihvatiti odgovornost – sebe kao novinara koji plasira sadržaj, i sebe kao publike koja taj sadržaj analizira, da inkorporiramo temeljne moralne vrijednosti života u zajednici u svaki segment svojih aktivnosti, pa tako i nastupa u medijskom prostoru. Iako je nekada linija između slobode govora i govora mržnje mutna, važno je da ljudi budu svjesni društvenih standarda okoline u kojoj žive obzirom na to kakav govor je uvredljiv za druge, i aktivno doprinose razvoju boljeg društva – jer promjena zaista počinje od nas samih.

 

OSTAVITI ODGOVOR