govor mržnje
di Malin Roiha, Universitat de Barcelona

Sloboda govora temeljno je ljudsko pravo koje svakome dopušta da izrazi ono što želi – bilo kroz komentar na Facebook-u, poseban način oblačenja ili ponašanja koji šalje određenu poruku, ili pak kritiku vlasti (ili bilo koga i čega drugog) kroz učešće na demonstracijama i nošenje velikih natpisa sa protestnim porukama. Sve tvorevine ljudskog mišljenja koje su produkt interpretacije svijeta oko nas, esencijalne su za izgradnju i razvoj demokratskog društva. Ipak, postoji li nešto što možemo nazvati previše slobode u izražavanju onog što mislimo? Kada govor ili druga vrsta izražavanja postanu štetni, degradirajući, ili prijeteći za druge, sloboda govora pretvara se u govor mržnje. Ne postoji univerzalna definicija i međunarodni konsenzus o tome šta je govor mržnje a šta nije. Problem s njim predstavlja što ga je nekada teško razgraničiti od slobode govora, koja je regulirana međunarodnim pravom. Ipak, postoje pogledi koje društvo, ma koliko slobodno i demokratsko, ne može i ne smije tolerirati.

Kada sloboda izražavanja postaje govor mržnje?

Danas, više nego ikad, živimo u medijskom prostoru. Naši stavovi se izražavaju, stiču i mijenjaju kroz društvene mreže i masovne medije. Kada sloboda govora prerasta u govor mržnje i da li je govor mržnje zapravo sloboda izražavanja u medijskom prostoru? Ono što je jasno jeste da su ova dva pojma povezana, ali različita, pa i ta tanka linija koja čini razliku, postojana je i važna. Govor mržnje utječe na percepciju vrijednosti članova ciljnih grupa, i doprinosi narušavanju mirnodopskih odnosa među rasnim, kulturalnim, religijskim, i drugim grupama. Posljedično, dešava se erozija tolerancije i otvorenosti, nužnih za multikulturalno društvo posvećeno ideji jednakosti, kakvo bi bosanskohercegovačko trebalo biti.

Sloboda izražavanja jedan je od temelja za razvoj demokratskog društva, no ona nije apsolutno pravo. Postoje slučajevi u kojima može biti ograničena, iako svako njeno ograničavanje mora biti iznimka i imati jasne razloge i limite. Jedna od opravdanih situacija kada sloboda govora može biti ograničena, je ona u kojoj se to dešava s ciljem da se spriječi govor mržnje i stigmatizacija društvenih grupa [1].

Onoliko koliko je govor mržnje teško definirati, teško ga je i regulirati. U tom smislu, jedan od ključnih UN-ovih dokumenata koji razlaže problematiku i odnose slobode govora i govora mržnje prema Konvenciji, tzv. Rabat plan [2] daje smjernice za prepoznavanje najtežih oblika govora mržnje koji podliježu kaznenim sankcijama:
1. Kontekst je izuzetno bitan za procjenu mogu li određene izjave potaknuti diskriminaciju, nasilje ili nesnošljivost prema ciljanoj grupi.
2. Govornici, odnosno njihova pozicija ili status u društvu, trebaju biti uzeti u obzir.
3. Namjera: potreban je trosmjeran odnos između subjekta, objekta i publike, nije dovoljan samo nehaj.
4. Sadržaj ili forma: analiza sadržaja može uključiti i procjenu razine provokativnosti i izravnosti govora mržnje, ali i u pogledu forme, stila, prirode argumenata ili načina na koji su argumenti prezentirani.
5. Opseg govora: odnosno domet govora, pitanje javnost, metoda diseminacije, frekvencija, količina i intenzitet komunikacije.
6. Vjerovatnoću, uključujući i neposrednu vjerovatnoću pojave nasilja ili mržnje: poticanje je po definiciji zločin u pokušaju, a ono na što se potiče se ne mora dogoditi da bi poticanje bilo kažnjivo. Ipak, potrebno je utvrditi stepen rizika za nastanak određene štete.

Govor mržnje kao put ka nasilju

Sa brzim razvojem medija i komunikacijske tehnologije, ovaj problem postaje globalan. Problem s njim je što govor mržnje često ne ostaje samo govor, budući da ga istraživanja konsistentno povezuju s nasiljem. Društveni pokreti popraćeni na društvenim mrežama, primjerice #BlackLivesMatter, #MeToo, i #LoveWins, potakli su brojne negativne komentare i nasilne činove. Slučajevi Rwande (1994), Južnog Sudana (2013), te Cameroona (2016), također oslikavaju kako se govor mržnje pretvara u zlostavljanje i nasilje [3]. Za bosanskohercegovački medijski diskurs već je uobičajena svakodnevna opterećenost međugrupnim tenzijama. No, napadi na milione (predominantno) muslimanskih migranata i izbjeglica diljem Evrope posljednjih godina učinili su ovu temu naročito relevantnom. Društva koja se suočavaju s ovakvim trendovima moraju se nositi s pitanjima slobode govora i cenzure.

U medijskom prostoru, pojedinci skloni rasizmu, mizoginiji, homofobiji, ili drugoj vrsti netrpeljivosti, pronašli su prostor za potpirivanje svojih negativnih stavova. Mediji, između ostalog, nude i priliku za publiciranje nasilnih činova i promoviranje ideja nasilja i netolerancije. Ista tehnologija i kanali komunikacije koji omogućavaju razvoj demokratskog društva, ujedno se i koriste kako bi se širio govor mržnje. Ljudima je u medijskom prostoru ipak mnogo lakše pozvati se na svoja prava i slobode, nego obaveze i dužnosti.

Kako se boriti protiv govora mržnje u medijima?

U svijetu medija, sadržaji se produciraju velikom brzinom, u velikoj količini, i imaju velik doseg. Zbog toga, u digitalnom prostoru regulacija vezana za sadržaje koji potiču govor mržnje počinje predstavljati naročit problem. Navedena problematika je prepoznata i od strane Europske komisije i država članica EU, ali i od samih informacijskih i komunikacijskih kompanija kao što su Facebook, Microsoft, Twitter i Youtube. One su 2016. godine zajedno donijele Kodeks o postupanju za borbu protiv nezakonitog govora mržnje na internetu. Ove platforme ujedno koriste softvere artificijalne inteligencije i upošljavaju hiljade ljudi koji rade na pregledanju objava i detektiranju kršenja pravila.

Ipak, ostaje upitno u kojoj mjeri će sloboda izražavanja kroz ovakve prakse postati previše ograničena. Uklanjanje sadržaja treba biti kombinovano sa aktivnim radom na načinima suzbijanja govora mržnje kroz osvještavanje, edukaciju i mijenjanje stavova. Aktivnosti koje promoviraju nediskriminaciju i poštovanje, idealan su način za poticanje slobode govora i preveniranje govora mržnje u medijskom prostoru. Dakle, IT kompanije i šira društvena zajednica, a naročito organizacije civilnog društva, dijele kolektivnu odgovornost [5].

Moć novinara

Šta kada govor mržnje potpiruju mediji i novinari, koji su obavezni pridržavati se Kodeksa časti BH novinara [6], u kojem se između ostalog navodi i da: „U obavljanju svojeg posla i djelovanja novinar se mora rukovoditi općim načelima i etikom novinarskog poziva. Iznošenjem samostalnoga i kritičkog stava u traganju za istinom kao osnovnim načelom u profesionalnom radu, novinar aktivno sudjeluje u stvaranju javnog mnijenja i kolektivnom rasuđivanju o stvarima koje se tiču sviju.“? U konstelaciji političkih prepucavanja i subjektivnog izvještavanja, čini se da medijski govor mržnje postaje norma, a poštivanje ljudskih prava izuzetak. Iako mnoge države svijeta imaju propise i uspostavljene institucije za borbu protiv ovog fenomena, postoji manjak njihove efikasne provedbe. Zbog toga, važno je osmisliti i implementirati dodatne aktivnosti usmjerene na suzbijanje govora mržnje u medijskom prostoru.

U tu svrhu, važno je raditi na etici i samoregulaciji novinara i drugih aktera koji produciraju i šire medijske sadržaje. Edukacija novinara trebala bi se fokusirati na njihova prava, slobodu i dužnosti, ali i ulogu u stvaranju i promoviranju mira. Oni moraju biti opremljeni znanjima za identificiranje i suprotstavljanje govoru mržnje, pozivajući se na odgovornost koja dolazi sa slobodom medija. Također, moraju ovladati i vještinama izvještavanja o društveno osjetljivim temama koje uključuju konstrukte etniciteta, rase, ili vjeroispovijesti. Svi pojedinci, grupe i organizacije imaju politička, društvena i kulturalna prava, no način na koji ih iskorištavaju oblikuje njihovu okolinu. Kroz svoj rad, novinari moraju poštovati diverzitet kultura i tradicija, tako se pridržavajući osnovnih postulata profesionalizma. Sloboda medija u ovom kontekstu može se dodatno poticati i kroz edukaciju o medijskim zakonima i etici. Korisno bi bilo i uspostavljanje jedinica za monitoring i evaluaciju u redakcijama, zaduženih za nadgledanje trendova govora mržnje i skretanje pozornosti ključnih institucija i civilnog društva [7].

Na koncu, na kome leži odgovornost?

Sloboda govora i sloboda izražavanja imaju svoje razumne restrikcije. Poenta je u prihvatanju odgovornosti – sebe kao novinara koji plasira sadržaj, i sebe kao publike koja taj sadržaj analizira. Temeljne moralne vrijednosti života u zajednici moraju se inkorporirati u svaki segment aktivnosti, pa tako i nastupa u medijskom prostoru. Važno je biti svjestan društvenih standarda okoline obzirom na to kakav govor je uvredljiv za druge.

Reguliranje ovog fenomena ne smije biti ograničeno samo na medijski ili online kontekst. Sloboda govora, sloboda izražavanja, i govor mržnje, prisutni su u svakom javnom prostoru. Zbog toga, rješenja se moraju usmjeriti ne samo na uklanjanje postojećeg govora mržnje, nego i njegovo preveniranje. To se može postići kroz educiranje društvene zajednice, poticanje medijske pismenosti, te osnaživanje grupa koje su meta govora mržnje.

Dakle, ko je odgovoran za nošenje sa ovom problematikom? Odgovor je prilično kompleksan. Odgovornost leži na međunarodnom pravu, državama, medijima, ali i vama koji ovo čitate – jer promjena zaista počinje od pojedinaca.

Reference:
[1] Sloboda izražavanja i govor mržnje u digitalnom okruženju. Dostupno na: https://www.kucaljudskihprava.hr/2019/12/20/sloboda-izrazavanja-i-govor-mrznje-u-digitalnom-okruzenju/?fbclid=IwAR0AmC_TPaTcQ6qwhcz69-odvJmUUR11EbVJaBsRotQFV_D4ksiYITswkDU
[2] Akcijski plan iz Rabata o zabrani zagovaranja nacionalne, rasne ili religijske mržnje koja predstavlja poticanje na diskriminaciju, mržnju ili nasilje. Dostupno na: https://www.ohchr.org/Documents/Issues/Opinion/SeminarRabat/Rabat_draft_outcome.pdf
[3] Ko je odgovoran za reguliranje govora mržnje u online svijetu? Dostupno na: https://defyhatenow.org/who-is-responsible-for-regulating-hate-speech-online/
[4] Rodno zasnovani online govor mržnje i „the Random Rape Threat Generator“. Dostupno na: http://www.reactnohate.eu/gender-based-online-hate-speech-and-the-random-rape-threat-generator/
[5] Kodeks o postupanju za borbu protiv nezakonitog govora mržnje na internetu. Dostupno na: http://ec.europa.eu/justice/fundamental-rights/files/hate_speech_code_of_conduct_en.pdf
[6] Kodeks časti BH novinara. Dostupno na: https://bhnovinari.ba/bs/kodeks-asti-bh-novinara/
[7] 5 načina za suprotstavljanje govoru mržnje u medijima kroz etiku i samoregulaciju. Dostupno na: https://en.unesco.org/5-ways-to-counter-hate-speech

NAPOMENA:

Objavljeni sadržaj i komentari na internet  portalu IMEP.ba su odgovornost autora sadržaja (fizičke ili pravne osobe) i ne reflektuju ciljeve ili stavove Programa osnaživanja nezavisnih medija (IMEP) ili CPCD-a.
Sve komentare i sadržaje, prije nego budu vidljivi na portalu, mora odobriti administrator.
Svi sadržaji, kao i stavovi i mišljenja komentatora, odražavaju stavove i mišljenja isključivo onih koji ih postavljaju. Redakcija portala IMEP.ba je dužna da u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju te potiču na nasilje, ukloni neprimjereni sadržaj i nadležne organe obavijesti o pristiglom komentaru

blm-5267765_1920 1 pexels-photo-2990644 unnamed (5)

 

OSTAVITI ODGOVOR