Trgovina je jedna od najstarijih djelatnosti, nastala je skupa sa ljudskom zajednicom iz razloga što jedan čovjek ne može da proizvede sve što mu treba, upravo zbog ovoga je počela trgovina. Naravno u najstarije vrijeme to se odvijalo u vidu razmijene dobara tj. trampom u naturalnom obliku. U jednom trenutku je došlo do viška proizvoda, privatnog vlasništva te podjele rada u društvu što je uzrokovalo napredovanje trgovine. Međutim pojavom novca kao platežnog sredstva dobijemo pravi vid trgovine – trgovac kupuje i prodaje robu za novac. Masovna proizvodnja i potrošnja dovelo je do toga da se trgovina izdvoji kao posebna privredna grana.

Postoje dva oblika trgovine to su unutarnja i vanjska trgovina, unutarnja se odvija unutar granica jedne države, dok vanjska između subjekata koji su rezidenti različitih država. U vanjskoj trgovini postoji poseban oblik trgovine koji se odvija unutar država koje su članice ekonomske i monetarne grupe kao što je EU, WTO, NAFTA i sl. Ovaj oblik trgovine se odvija po načelima unutarnje trgovine, odnosno bez carina. Posredovanja u unutarnjoj i vanjskoj trgovini su :
1. interpersonalno – posredovanje između prodavača i kupca (pijaca)
2. interlokalno – povezuje mjesto proizvodnje sa potražnjom, obuhvaća i niz drugih djelatnosti kao što su organizacija prijevoza, pakiranje i prepakiranje robe, osiguravanje robe od rasipanja i kvarenja, zaštita od vanjskih utjecaja.
3. intertemporalno – cilj ovog poredovanja je da roba bude u pravo vijeme i na pravom mjestu kada kupcu zatreba.

Trgovinska politika je skup zakona, propisa i postupaka kojima država utiče na vanjsku i unutrašnju trgovinu, kako bi usmjerila i ostvarila državni interes i političke privredne ciljeve, ali i radi doprinosa općem napretku. Pomoću trgovinskih ugovora države regulišu međusobne odnose, najprije odnose robne razmjene ali i međusobnog novčanog prometa.

Svjetska trgovina predstavlja razmjenu roba i usluga na globalnom nivou, to jeste ukupna ponuda i potražnja između svjetskih država, te se ekonomije svjetskih država uključuju u međunarodnu podjelu rada. Zahvaljujući svjetskoj trgovini omogućena je specijalizacija proizvodnje koja se temelji na komparativnim prednostima pojedinih država, tako da dobra koja su proizvedena u tim državama imaju nižu cijenu i najčešće veću kvalitetu nego da su proizvedena u nekonkurentnim uvjetima.

Određeni elementi svjetske trgovine postojali su i antičko doba, kada su međusobno trgovali dijelovi poznatog svijeta. Mnogi smatraju da je Put svile, koji je uspostavljen radi trgovine između kineskih vladara i Europe, za širenje svjetske trgovine. Završetkom kolonizacije i početkom industrijske revolucije, tj krajem 18. i tokom 19. stoljeća odvilo se globalno širenje trgovine. Dok u 20. stoljeću ubrza, udvostučavanjem ukupnog nivoa svjetske trgovine u svakom desetljeću.

Savremena svjetska trgovina razvijala se u nekoliko faza i to :
1. Monocentrična faza koja je trajala od kraja 18. do prve polovice 19. st.. Tokom ove faze svjetska trgovina se temeljila na industrijskom razvoju UK i nekoliko drugih europskih država. Pamuk je bio glavni izvozni proizvod koji se koristio kao sirovina u tekstilnoj industriji, koja je značajno sudjelovala u međunarodnoj razmjeri.
2. Drugom polovinom 19. st. započela je biocentrična faza i trajala je do početka I svjetskog rata. Tokom ovog razdoblja bilo je značajno uključivanje SAD-a u svjetsku trgovinu. Najviše se trgovalo ugljem, čelikom i željezom.
3. Faza koja je trajala između dva svjetska rata je tricentrična. Značajni događaji u ovoj fazi su pojava Japana kao značajnog sudionika svjetske trgovine, stagnacija UK i značajni pad nivoa svjetske trgovine, koji je bio potaknut Prvim svjetskim ratom te svjetskom ekonomskom krizom. U ovoj fazi je počela jačati naftom i finalnim industrijskom proizvodima.
4. Nakon Drugog svjetskog rata počela je multicentrična faza, tada su se pojavila nova industrijska središta kao što su: SSSR, Brazil, Meksiko, države jugoistočne Azije, Indija, Australija, te 1970-te godine i Kina. Ta faza je započela uvođenjem međunarodne ekonomske strukture, dogovorene na sastanku u Bretton Woodsu (1944), odnosno osnivanju Međunarodnog monetarnog fonda, Međunarodne banke za obnovu i razvoj i potpisivanjem Općeg sporazuma o carinama i trgovini poznatog kao GATT-a. U tom je razdoblju došlo i do stvaranja niza ekonomskih, regionalnih saveza i organizacija, među ostalima Saveza za uzajamnu ekonomsku pomoć, Europske ekonomske zajednice, Europske zone slobodne trgovine, kao i sličnih organizacija na ostalim kontinentima kao što su ASEAN, Mercosur, ECOWAS i sl.. Do pada kolonijalnog sistema došlo je 50-tih i 60-tih godina prošlog vijeka što je što je u svjetsku trgovinsku razmjenu uključilo veliki broj država, koje su uglavnom postale izvoznice sirovina. Karakteristično za ovo razdoblje je stvaranje kartelskih udruženja, koja su nasrtala kako bi uticali na cijenu sirovine. OPEC ili organizacija država izvoznica nafte je najznačajniji dogovor. Iako je svjetska trgovina u suvremenom razdoblju globalno raširena pojava, i dalje se najviše razmjene odvija između razvijenih država Sjeverne Amerike, Europe i Dalekog istoka uz značajan rast i dominaciju Kine.
Regulisanje svjetske trgovine odvijalo se različito, tako da je u predindustrijsko doba trgovina između država regulisana bilateralnim ugovorima, veliki uticaj je imala merkanitilistička teorija da se ekonomija treba zaštiti uvođenjem visokih carina i drugih ograničenja. U 19. st. ideja o slobodnoj trgovini zamijenila je merkantilizam, to jeste razmjena bez carinskih i drugih prepreka. U drugoj polovini 20. stoljeća trgovina se svjetskom nivou počela uređivati multilateralnim sporazimima, od kojih je najznačajniji GATT-a. Ovim sporazumom je u osam pregovaračkih krugova dogovoreno smanjenje ili ukidanje carina i drugih prepreka slobodnoj razmjeni između država za većinu nepoljoprivrednih proizvoda. Zbog potrebe za stalnim nadgledanjem pridržavanja uvjeta slobodne trgovine dovelo je da 1995. godine se forimira Svjetska trgovinska organizacija (WTO), vrhovno tijelo koje uređuje i kontroliše odvijanje svjetske trgovine.
Strategija jačanja svjetske trgovine i ukidanja nacionalnih prepreka međunarodnoj razmjeni temelji se na idejama autora liberalne koncepcije vanjske trgovine, prije svega Adama Smitha i Davida Ricarda.

NAPOMENA:

Objavljeni sadržaj i komentari na web stranici IMEP.ba su odgovornost autora sadržaja (fizičke ili pravne osobe) i ne reflektuje ciljeve ili stavove Programa osnaživanja nezavisnih medija (IMEP), CPCD-a ili OTVORENE MREŽE.
Sve komentare i sadržaje, prije nego budu vidljivi na portalu, mora odobriti administrator.
Svi sadržaji, kao i stavovi i mišljenja komentatora, odražavaju stavove i mišljenja isključivo onih koji ih postavljaju. Redakcija IMEP.ba je dužna da u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje, ukloni neprimjereni sadržaj i nadležne organe obavijesti o pristiglom komentaru.

modern-international-trade-concept-with-flat-design_23-2147858429.jpg

 

OSTAVITI ODGOVOR