GRAĐANIN NOVINAR: Moral, hakiranje i nepristrasno novinarstvo…

Danas sam sa prijateljevog profila dobio zahtjev da mu kupim PIK bon od 50 KM i proslijedim šifru… naravno, dobro poznavajući prijatelja znao sam da mu ovakva usluga ne treba niti bi mu ikada palo na pamet, nazvao sam ga i objasnio da mu je hakovan profil.
I sjetih se nedavne „afere“ hakovanja profila grupe „Ravna zemlja“. Ta me činjenica ponukala na razmišljanje o našim stavovima, koliko su ona kritična, objektivna, realna… ili su svedena na pusto chatanje na online platformama.
Koliko činimo kako bismo spriječili zloupotrebu hakiranja?
Je li naš sud objektivan? Simpatije – antipatije? Pristrasnost medija?

Motivi hakiranja su različiti: osjećaj uzbuđenja i znatiželje, želja za pokazivanjem moći, izrugivanje, krađe novaca i informacija… neosnovana slava.
Kod izgrađenog ega oblici promocije „po svaku cijenu“ se kose sa objektivnom realnosti. Šta smo dobili ukidanjem cenzure pod devizom „slobode misli“ i „demokratije“: jednostavno, filmove koji slave negativce, promovišu terorizam, masakr dovode do savršenstva…
Sve svedeno pod cenzurom u zagradi (No.) čime se odgovornost prebacuje na roditeljsku pažnju.
Što je sa pozitivnim vrijednostima, naučnim činjenicama, kritičkom mišljenju?
Kako razlučiti roditeljsku pažnju od kulturoloških vrijednosti?
Odgovornost – kako i na koji način? Ćutanje?

Dali je onda hakiranje samo izazov, nevina zabava ili je pak prevara ili oblik krivičnog djela? Koliko je etika opravdanje za izvršeno činjenje? Tko je taj koji odlučuje o moralnosti?
Pod velikim pritiskom tzv. „crnih hakera“ koji su postali ogromna prijetnja najvećim svjetskim korporacijama pojavljuju se tzv. „moralni hakeri“ koji za cilj imaju sprečavanje svih oblika internetskih kriminalnih radnji.

Vratimo se na početak priče od naivnog hakiranja teškog 50 KM, da ga nazovem „tapkarenje/šibicarenje“ do, kobajagi ozbiljnijeg oblika online prevare koji je imao ogroman medijski odjek jer je „održao lekciju“ jednoj zabluđenoj skupini… hakiranje iz „dobronamjernih“ pobuda. Da li je u pitanju moralno hakiranje?
Tko je taj tko donosi sud o „ispravnosti“, „moralnosti“? Koji su normativi?

Po pisanju Oslobođenje portala: „Grupa pod nazivom Ravna Zemlja na društvenoj mreži Facebook dobila je svojih pet minuta slave, ali ne kako bi njeni članovi to htjeli. Mladić po imenu Mustafa Sejdinović je odlučio da članovima grupe održi lekciju iz geografije…“
„Danas je jedan od najtraženijih ljudi na internetu zbog toga što je zadao jak udarac koji niko nije mogao očekivati u ovoj grupi…“ u video izvještaju iznosi novinarka Nove BiH, završavajući „osim što je promjenio ime grupe promijenio je update sekciju, ostavio pozdravni post članovima i dao preciznu anamnezu ovog zaista zabavnog online podviga“.
Za 24sata.hr, „neznani junak se zove Mustafa Sejdinović…“
Vijest su prenijeli brojni portali najznačajnijih medijskih kuća na Balkanu: Radiosarajevo.ba, BBC.com, Net.hr, Vecernji.hr, RSn1info.com, 24sata.hr, RTL.hr…
Veliko pridavanje pažnje jednoj Internet lakrdiji od jednostavnog izvještavanja, preko navijačke mobilnosti do neobjektivne novinarske pristrasnosti. Niti jedan, ama baš niti jedan portal nije se pozabavio pitanjem morala, a još manje da je osudio, u najmanju ruku – neumjesan čin?

Ovdje smo imali dva oprečna stava „Ravnozemljaša“ i „Globusara“. Prvi, okupljeni oko portala „Ravnozemljaša“ proklamovali su svoju ideologiju što im brani Deklaracija o ljudskim pravima.
S druge strane imamo, kako i sam kaže „medijski heroj“, namjenski čin „asimilacije“ u grupu i akt vandalskog miniranja legalno postavljenog sajta.
Koliko god bili zagovornici neutemeljenosti ideje „Ravnozemljaša“ isto toliko se moramo složiti o izuzetno ružnom činu neargumentirane podvale.
Na ovaj način „herojski čin“ je napravio dvostruki fijasko: popularizirao je stranicu Ravnozemljaša a sebe predstavio kao lakrdijaša, nezrelu, neodgovornu i nemoralnu osobu.
“On je meni povjerovao bez ikakve ikakve druge provjere, on je mislio da sam ja kredibilan, pouzdan i dao mi je poziciju“… on je mislio da sam ja kredibilan, pouzdan?

Tako smo umjesto „lekcije iz geografije“ dobili savršenu lekciju iz nemorala i novinarske pristrasnosti u obliku hvalospjeva o hakiranju profila.

NAPOMENA:

Objavljeni sadržaj i komentari na web stranici IMEP.ba su odgovornost autora sadržaja (fizičke ili pravne osobe) i ne reflektuje ciljeve ili stavove Programa osnaživanja nezavisnih medija (IMEP), CPCD-a ili OTVORENE MREŽE.
Sve komentare i sadržaje, prije nego budu vidljivi na portalu, mora odobriti administrator.
Svi sadržaji, kao i stavovi i mišljenja komentatora, odražavaju stavove i mišljenja isključivo onih koji ih postavljaju. Redakcija IMEP.ba je dužna da u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje, ukloni neprimjereni sadržaj i nadležne organe obavijesti o pristiglom komentaru.