Edin Šatara (New Voices): Korona me definitivno Bosni vratila. I Hercegovini, naravno.

    0
    96

    Objavljeno na Facebook – Danas nam je četrdeset i kusur (05.07.2020.)

    Autor: Edin Šatara

    Stari bi nas digao, spremio i spakovao sendviče i nas dvojicu, pa bi uhvatili četvorku do Željezničke stanice. Voz je pičio do Kardeljeva, današnjih Ploča, ali mi bi izašli u Mostaru, u srcu Hercegovine. Tog dana su bili skokovi sa Starog mosta, on je to volio pogledati. Volio je on, prije svega, lutati, obilaziti razna mjesta, s tim što mu je hendikep bio što nikada nije polagao za vozačku. I zato smo putovali vozovima i autobusima, dal’ na more išli dal’ za vikend obilazili rijeke i planine u okolini Sarajeva. Kontam, onda nam je i mrsko bilo, ne bi spavali, truckali bi se u vozu, pa vazdan gorili na suncu ispod mosta, u onoj gužvi i u onoj masi. Pa je valjalo opet nazad. I tako često, znao bi me i na tekmu tako odvesti u Mostar, da gledamo Želju, jer je on ipak više Želju gotivio. Nejse…Danas sam mu zahvalan za ta noćna putovanja vozom, za sunčane vikende uz Željeznicu ili zimske na Brusu, gore na Trebeviću. Danas sam mu zahvalan za tu ljubav koju je usadio u mene. Ljubav ka prirodi, ka putovanjima, ka vozovima. Ljubav prema Bosni, a i Hercegovini pogotovo. Ok.
    Uslijedile su kasnije godine neke trke, frke, koje su me udaljile od svega toga. Skoknuo bih ja do mora, da. Nekad bi se potrefio i na planini, da. Znao sam zalutati i do nekog grada, nekim poslom, da. Ali, sva ta ljubav u meni spavala je. Zimskim, debelim, tvrdim snom. Sve se svelo na grad, na potezu od Novog grada pa do Baščaršije. Sve do prošle godine. Tada sam se probudio. Tada sam se dozvao, prvenstveno što sam osjetio da trebam krenuti naprijed, da još toga moram vidjeti i uraditi. Ali i srce moje opet spremno je bilo. I da opet luduje i da opet grli, sve valjda povezano, usko, sa mojim emotivnim stanjem i mojim unutrašnjim dilemama i pitanjima. I ljubav se ona u meni probudila. Sva ljubav svijeta, koju u nas otac usadio je, pored one majčine za sve ostalo što postoji. I krenuo sam hodati. Počeo se zaljubljivati, opet. U sve, pa i u lutanje, u planine, u rijeke i jezera, u visoravni i doline, u sve gradove i u sva mjesta. I došla je ova Korona. Kao prijetnja, koja strah i zebnju sije. I ja sam baš tada poletio. Skroz. Do neba. Ja sam baš tada krila raširio. Do visina na kojima srce ludo lupa, a duša mirom se puni. Ja sam se tada definitivno Bosni vratio, pa i Hercegovini naravno. Od doline Bosne, sve gore do ušća Krivaje u Njeno veličanstvo po kome je i cijela zemlja ime dobila. Pa preko Misoče, Kozice, Lašve, Vrbasa, dole do Neretve. Do moje Neretve. Preko planina, gora i visoravni, do jezera i potoka planinskih. Ejh…toliku ljubav ni usnio nikada nisam, niti sam mogao naslutiti da je mogu u sebi imati. A imam srce veliko. A imam srce golemo. Zaista imam. Ejh…toliku ljubav u sebi osjetih. I ne želim je više nikada izgubiti. Ne, u ovim četrdesetim, u kojima sam je opet probudio i u svoj zagrljaj vratio.
    A spremićemo se jednog vikenda. Nas dvojica. I starog pokupiti. Pa malo lutati, malo skitati. Bar trun jednu mu vratiti. Makar trun. Vratiti mu za one noćne vozove ka jugu, za sve sunčane vikende uz Željeznicu i za sve one zimske na Trebeviću. Hoćemo. I moramo. Nas dvojica to, jednostavno, moramo.

    NAPOMENA:

    Objavljeni sadržaj i komentari na web stranici IMEP.ba je odgovornost autora sadržaja (fizičke ili pravne osobe) i ne reflektuje ciljeve ili stavove Pograma osnaživanja nezavisnih medija (IMEP), CPCD-a ili OTVORENE MREŽE.

    Svi komentari i sadržaji se prethodno moraju odobriti od strane administratora prije nego budu vidljivi na portalu.

    Svi sadržaji kao i stavovi i mišljenja komentatora odražavaju stavove i mišljenja isključivo onih koji ih postavljaju. Redakcija IMEP.ba je u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje dužna obavijestiti nadležne organe o takvom pristiglom komentaru, te isti ukloniti čim bude uočen ili prijavljen.

    OSTAVITI ODGOVOR