Objavljeno na maajam.com (04.01.2021.)
Autor: Maja Memić

 

Ne bi bilo fer a i nemoguće je da izdvojim jednu, dvije ili tri priče i označim kao “najdraže” ali neke zaista jesu malo draže; volim istoriju, kako onu činjeničnu tako i mitsku a naročito kad neko to zna lijepo da upakuje, prepriča i prenese emociju.

Jako malo ljudi se uopšte bavi mitovima i legendama a još manje ih je koji znaju pravu mjeru u prenošenju; ili pretjeraju ili preskoče bitno.

Živim(o) u najružnijoj državi ali najljepšoj zemlji na svijetu. Imamo neka prirodna bogatstva za koja nismo ni svjesni da su tu, ispred nosa a onda opet, u svoj brzini i silini života zaista malo vremena ostane i da se bavimo takvim stvarima pa najčešće posežemo za onim što nam se gurne i servira.

Upravo zbog dobre promocije i serviranja patimo za Parizom, Madridom, Londonom i New Yorkom.

Imamo sastojke za dobro jelo, samo trebamo dodati par začina i servirati ga svijetu pa da i oni pate za našom ponudom kao mi za njihovom.

Upravo jedno takvo jelo vrijedno pažnje i interesa se krije u Sanskom Mostu; vodopad Blihe. Iako je Sanski Most grad na devet rijeka i svaka je posebna na svoj način, vodopad Blihe je posebna atrakcija i ne tako česta pojava u BiH.

Ukoliko ste iz Banjaluke, do Sanskog Mosta imate 80ak kilometara odnosno nešto malo više od sat vremena vožnje. Za vas iz drugih gradova, Google maps ima odgovor o udaljenosti i verzijama puta pa da izaberete ono što vam najviše odgovara.

Vodopad, NARAVNO nije u centru grada već nekih 15ak kilometara od što je dodatnih 10ak minuta vožnje kad dođete u sam grad.

Do prije nekoliko mjeseci prilaz je bio pomalo problematičan. Područje je, samo po sebi strmovito, vlažno pa i klizavo. Sam silazak je zahtjevao oprez a povratak nazad je posebna priča. Međutim, uz malo truda, rada i zalaganja i to se promjenilo pa je sad dolazak do samog vodopada jako pristupačan i potrebno vam je 10ak minuta da dođete tik ispod vode.

Iako je vodopad atrakcija u bilo koje doba godina, ljeti je količina vode nešto manja ali je boravak ugodniji. Zimi ova ljepotica sija ali je ipak za one malo hrabrije koji se ne plaše pokvasiti i smrznuti da svojim očima vide ljepotu i moć prirode.

Na fotografiji desno možete vidjeti kako izgleda novi prilaz vodopadu i tako je od samog početka; široke stepenice kojima bez po muke siđete a i vratite se nazad. Prije samog vodopada je i mlin do kog takođe možete doći i kupiti domaće, na birvaktile način mljeveno brašno.

Ne mogu da pronađem prave riječi da vam opišem koliko sam se malom osjećala u blizini i silini vodopada; ta količina vode, ta poruka prirode koliko je jaka da može u jednom trenutku da te uništi i sravni ti natjera milion i jednu misao u glavu a meni nekako najviše onu o prolaznosti života.

Bliha i Zdena – težina i proklestvo ljepote

Pored tog što je vodopad Blihe atrakcija sama za sebe i što ostavlja bez daha, ono što malo ljudi zna i o što se ne spominje je legenda koja se veže za nastanak.

Kao i svaka druga legenda, ova takođe ima nekoliko verzija a obe govore o nevjerovatnoj ljepoti dvije djevojke; sestre, blizanke.

Kažu da su nekad davno, baš na tom području živjele dvije sestre, blizanke –  Bliha i Zdena. Bile su toliko lijepe i o tom se pričalo ne samo tu, odakle su već nadaleko i naširoko. Legenda kaže da su sestre imale i dva brata, takođe blizance i da je njihova porodica, u to vrijeme bila izuzetno poznata, moćna i bogata. Braća su toliko bila zaslijepljena bogatstvom i imućstvom ali i ljepotom vlastitih sestara da su odlučili kako je jedini ispravan put da se njih dvije udaju za najbliže rođake da bi se loza nastavila i sačuvala.

Sestre nisu mogle da podnesu da ponesu takav grijeh kroz život pa su odlučile da sebi skrate muke i oduzmu živote; po predanju, jedna je skočila s jedne a druga s druge planine i na tim mjestima su potekle rijeke. Rijeke toliko lijepe baš kao što su i one bile – Bliha i Zdena.

Druga, ništa manje tragična verzija legende o nastanku kaže kako je u to neko vrijeme harala kuga koja je odnosila i gasila živote brzinom svjetlosti i da je u jednom trenutku došlo do toga da su u tom kraju opstale samo dvije prelijepe sestre i njihova dva brata.

Braća su došla na ideju kako treba sačuvati rod i da je jedini način da se to desi da im sestre postanu supružnice pa da tako nastave postojanje. Sestre na taj grijeh nisu mogle i nisu željele da pristanu pa su braća odlučila da je bolje da im skrate život nego li da ih život preduhitri u tom.

Ubili su sestre i zakopali u planine a na tim mjestima su se stvorili izvori dvije rijeke – Blihe i Zdene. Opet, dvije rijeke prepoznatljive po svojoj ljepoti baš kao što su i sestre bile.

U obe verzije, žene su bile te koje nisu mogle, željele ni htjele da žive mimo svojih uvjerenja, stavova i i želja i bile su spremne da žrtvuju nešto najvrijednije što imaju – život! Bile su spremne da se odreknu života zarad izbjegavanja grijeha.

Da li je neka legenda istina to niko ne zna i ne može da zna ali postoje razni zapisi i dokumenti upravo na ovu temu al nijedan konketan, naučni, empirijski dokaz. Na kraju dana, legende i ne služe da budu naučni rad jer onda ne bi više bile to, legende. Legende služe da nam razbuktaju potojeće stavove i prikažu stvari na malo drugačiji način. Legende su tu da pričaju i ružno a na nama da izaberemo onu u koju ćemo vjerovati.

 

OSTAVITI ODGOVOR