Objavljeno na maajam.com (24.12.2020.)
Autor: Maja Memić

 

Među ostalim odgovorima su bili i standardni; većina zna i pomisli na zemljotres, Kastel, Nektar pivo i ćevape.

Ah ti ćevapi…

Ah, ah, ti čuveni banjalučki ćevapi koje svi jedu kad i ako posjete Banjaluku i ja BAŠ BAŠ neću da vam pišem o ćevapima. Neću o pivu, lijepim ženama i Kastelu. Neću sad i sigurno ne na način na koji to svi rade. Ako se nekad negdje ukaže posebno posebni ćevap s rogom jednoroga i zrnom mudrosti, onda da.

Iako se Banja Luka na prvi pogled ne čini kao neko posebno turistički privlačno mjesto i nije grad koji biste mapirali kao MUST HAVE za posjetiti, ja vam kažem da ipak jeste.

Ne samo Banja Luka već vjerujem da svako mjesto u BiH ima nešto da ponudi i pokaže, ne samo turistima iz drugih država već da i sami upoznamo zemlju u kojoj živimo.

Možda nemamo vanzemaljsku ponudu i deseto svjetsko čudo ali imamo PREzanimljivu istoriju, ljude i njihove priče koje možete čuti dok uživate u nekoj posebnoj, domaćoj hrani.

Kod nas krompir nije krompir i ne spremamo jedno te isto jelo na isti način.

Trapisti – ko su, šta su i otkud tu?

Meni su Trapisti oduvijek bili zanimljivi; cijela ta priča koja se veže, istorijski potkovana činjenicama a i onaj dio koji se prenosi s koljena na koljeno ALI nisam mogla ni naslutiti koliko je u stvari zanimljivo dok se malo detaljnije nisam upustila u istraživanje.

Tako puno informacija, tako malo vremena i ipak nedostatak prostora da se sve ispriča i napiše. Kad bih pisala samo o onom što sam pročitala proteklih dana spremajući ovaj tekst imala bih materijala za još 12.

Što sam više čačkala to je postajalo sve zanimljivije i zanimljivije.

KO SU TRAPISTI?

Prva asocijacija i informacija koju ćete (pro)naći na internetima je da je to katolički monaški podred reda cistercita koji prati i živi po strogim pravilima i uvjerenjima Sv.Benedikta. Informacije koje sam ja pronašla kazuju nešto malo drugačije; Trapisti se vode pravilima i strogoćom koju je nalagao Sv.Benedikt ali unutar  hijerarhije Kartoličke crkve u stvari i jesu i nisu dio Crkve. Cisterciti su jedno a Trapisti nešto drugo, nastali odbacivanjem, odnosno reformom reda.

Neću vas daviti istorijskim činjenicama jer poenta nije da vas odbijem da (pro)čitate već privučem pažnju da nastavite i da da vam kažem zašto su Trapisti nešto što trebate posjetiti kad dođete u Banjaluku.

OTKUD TU?

Poslije reforme unutar katoličke Crkve, Trapistima je bilo jako teško pronaći neku “novu bazu” i krenuti ispočetka a koji nije početak. Osnivači banjalučkog reda su obišli sve, od Hrvatske preko Mađarske i na kraju došli i zadržali se baš tu, u Banjaluci.

Prema onom što sam pronašla i pročitala, ni ovdje nije bio med i mlijeko, naprotiv. Nailazili su na razne prepreke ali je Bosna ostala i nametnula se kao jedino i trajno rješenje. Nažalost problem ali ipak na radost jer je istorija bogatija za još jednu zanimljivost i ljepotu različitosti upravo postojanjem ovog reda i na ovom području.

21.06.1825 – 21.06.1869 – 21.06.1991

21.06.1825 rođen je Wendelin Pfanner za kog se kasnije ispostavilo da će biti osnivač reda Trapista i samostana u Banjaluci. Wendelin je njegovo rođeno i krsno ime a kasnije je dobio ime Franz, ulaskom u redovnike Crkve.

Meni je zanimljiva informacija koja kaže kako je Wandelin bio toliko boležljiv svojih prvih godina života da je u ranoj mladosti a prije redovničke kute sam sebi kupio grobno mjesto i čekao da umre. Postavši redovnik i nakon prihvatanja strogog načina života, slijepo prateći sva nalaganja Sv.Benedikta “Ora et Labora” Wendelin, odnosno Franz je u potpunosti ozdravio i vratio život u normalu.

Između 21.06.1825 godine i 21.06.1869 je mali milion informacija i zanimljivosti ali ću vam prekratiti put i reći da je Franz prošao privatni i birokratski pakao da bi podigao samostan ALI nije odustajao od svoje namjere. Strogo je rješio da je Banja Luka mjesto za Trapiste.

21.06.1869 osnovan je samostan. Jedan od prvih i rijetkih a čiji su pripadnici/redovnici radili na razvoju obrazovanja, ekonomije i zdravstva. Trapisti su vodili računa i o napuštenoj i nezbrinutoj djeci kojoj su pružali ne samo utočište već i priliku za lični razvoj i napredovanje a u svemu tom se pojavljuje i stvaranje novih proizvoda kao što su pivo i sir.

Mogli bismo reći da su Trapisti ne samo reformatori unutar Crkve koja ih je odbacila jer nisu prihvatili sve što im se nametalo već i u nekom širem pogledu i na različitim poljima; trudili su se biti prvi u idejama i iste su ostvarivali uz rad, trud i zalaganje a to koliko se isplatilo najbolje govori istorija i činjenica da i danas jedemo baš sir iz Trapista i pijemo pivo po njihovoj recepturi.

21.06.1991 se rodila Maja Memić. Tad se nije desilo nešto posebno ali mi je bilo baš drago kad sam vidjela ove datume u knjigama.

 

Prije nekoliko dana mi je jedna jako draga osoba rekla da ne može da vjeruje koliko sam, za osobu koja uvijek i sve iskazuje činjenicama i provjerenim informacijama u stvari praznovjerna.

Nisam, samo mi bude zanimljivo sklapati tako neke kockice pa mi izmame osmijeh na lice.

A sir? Kad ćemo o siru?

Iako mnogi misle da je sir Trapist potekao baš iz Banjaluke, ni to nije istina. Da, postoji sir koji je poseban po svojoj recepturi i koja se čuva u tajnosti, prenoseći s koljena na koljeno odnosno s generacije redovnika na drugu generaciju ali izvorno, sir je ipak nastao u Francuskoj i smio je da se pravi i proizvodi samo u samostanu u Notr Damu, nigdje van njega. Na samom početku, sir se pravio samo i isključivo u Francuskoj i za potrebe redovnika samostana međutim, dalje se razvijao tako što se recept prenosio među redovnike širom Europe a zbog potrebe tržišta da se proizvodi i prodaje. Kasnije, svaki red Trapista je imao svoj sistem po kom se sir proizvodio ali je recept ostao izvorni i znaju ga samo redovnici koji ga prave.

Postoji i dio priče o izumiranju sira jer se navodno recept smije prenijeti samo na trapističke redovnike a kojih u Banjaluci skoro pa više i da nema. Da li je to istina ili nije, nisam uspjela da saznam ali budući da je u pitanju ipak jedan komeracijalni proizvod, sumnjam da se recept za isti neće prenijeti i da će sir prestati da se proizvodi i prodaje.

Marija Zvijezda

Između tih godina pa sve do danas, Trapisti su bili na i u mukama. Progonjeni su stalno i za nešto, nailazili su samo na nerazumijevanje okoline, uništavano je ono što su stoljećima prije stvarali, oduzimana im je imovina a i ono što je ostalo – propada. Što su se redovnici više trudili da razvijaju sebe i okolinu, to se okolina na njih više komila i otežavala. Ne samo da nisu imali podršku u svojim namjerama da naprave nešto novo, drugačije i volje već im se i dodatno otežavalo.

Ostao je sir.

Marija Zvijezda.

Nekako.

Proizvodi se još uvijek.Da li je to recept starih sirara iz perioda kad je nastao – ne znam.

Da li se za trenutni sir vezuju priče i legende da jeste – vezuju.

Da li sam uspjela doći do tog odgovora – nisam. Voljela bih da mogu pronaći način pa da se vratim i pričam vam i tu priču ali ne znam. Ono što znam je da Banja Luka treba biti ponosna na činjenicu da ima to što ima, pa makar i ne bila istina o receptu. Banja Luka treba da zaštiti barem ono što je ostalo u obliku u kom je ostalo i bude ponosna da ima da pokaže nešto drugačije.

Jer, drugačije je po tom što trapističkih samostana više nema, redovnici (iz)umiru a novi ne dolaze.

Banja Luka kao dio turističke ponude treba da uvrsti i Safikadu pa da priča o ljubavi, obilazak samostana da pokaže šta se i kako može napraviti i u najgorim mukama i kad su svi protiv tebe. Banja Luka treba da priča o tom da se može kad i ako se hoće i da bude inspiracija.

Banja Luka treba.

Ja i ne mogu mnogo da uradim ali ovaj tekst o Trapistima je mali doprinos i možda inspiracija nekom od vas da baš sutra odete i kupite taj sir. Možda dođete sutra u Banjaluku i sjetite se mene a onda i sira pa produžite do samostana da ga kupite.

Možda ste čuli priču o Trapistima već 1000 puta a možda je kod mene čitate prvi put.

Nije sir sir već iza sira stoje stoljeća reda, rada, discipline i posvećenosti. Nije sir sir, ima još sireva ali zašto ne bismo svijetu pričali o posebnosti tog koji imamo.

Pogledaj, nauči i zavoli svoje da bi mogao dalje i tuđe.

Zavoli i (d)(o)Živi BiH.

P.S. Ako se odlučite doći u Banjaluku, javite mi se; neću vas voditi da jedete ćevape i pijete pivo.

 

NAPOMENA: Objavljeni sadržaj i komentari na web stranici IMEP.ba su odgovornost autora sadržaja (fizičke ili pravne osobe) i ne reflektuje ciljeve ili stavove Programa osnaživanja nezavisnih medija (IMEP), CPCD-a ili OTVORENE MREŽE.
Sve komentare i sadržaje, prije nego budu vidljivi na portalu, mora odobriti administrator.
Svi sadržaji, kao i stavovi i mišljenja komentatora, odražavaju stavove i mišljenja isključivo onih koji ih postavljaju. Redakcija IMEP.ba je dužna da u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje, ukloni neprimjereni sadržaj i nadležne organe obavijesti o pristiglom komentaru.

OSTAVITI ODGOVOR