Foto: Pixyabay
Foto: Pixyabay

Pitanje povjerenja u medije, često, čini se, više muči društvo nego same medije. U vremenu kada je ekspanzija informacija tolika da je praktično nemoguće uz dinamiku svakodnevnog života korisnicima provjeravati svaku informaciju – povjerenje prema medijima važnije je nego ikada do sad.

A medija – kao i ljudi, ima svakakvih. Od onih koji će vam saopštiti informacije od vašeg, javnog interesa, preko onih koji će vrištati senzacije kako biste ih vidjeli – odnosno, kliknuli do onih čija je svrha da budu megafon ljudi koje doživljavaju kao moćne i važne izvore novca. Kao i s ljudima – nekoliko loših iskustava naučit će vas da budete oprezniji, a kontinuirano loša iskustva učinit će da potpuno izgubite povjerenje. U jednoj mini anketi, sa uzorkom od preko tri stotine korisnika Twittera – pitala sam o povjerenju u medije u Bosni i Hercegovini.

Gotovo polovina od 347 ljudi koji su odgovorili na anketu „vjeruju samo nekim“ medijima. Najmanji dio uzorka opredijelio se za odgovor vjerujem – deset ljudi. Skoro stotinu ljudi kliknulo je na odgovor „ne vjerujem“, dok manji broj od toga tvrdi da ne može generalizirati svoj stav o povjerenju na sve medije.

O tome koliko ponekad slijepo vjerujemo ili, s druge strane, živimo u zemlji nevjerovatne realnosti – svjedoči činjenica da ljudi često bez razmišljanja satirične vijesti dijele kao istinite.

Haris Dedović
Haris Dedović

Urednik portala Šatro.info Haris Dedović, o ovom – (bar pomalo) medijskom fenomenu, govori: „Činjenica da ljudi često dožive satiru kao pravu vijest svjedoči o tome da ili su ljudi potpuni debili koji ne provjeravaju svoje izvore ili naša realnost prečesto podsjeća na satiru pa ju je jako teško razlikovati od satire koja je definitivno izmišljena. To možda najbolje govori o tome koliko su naši političari i nosioci javnih funkcija često bizarni i koliko često prave toliko glupe, neočekivane i bahate poteze da mi mislimo da je to neko vrlo duhovit sjeo pa izmislio.“

Mladi novinar Mahir Sijamija, autor na analiziraj.ba i balkansmedia.org bavi se posebno pitanjem povjerenja mladih prema medijima.

„Mišljenja sam da mladi vjeruju medijima – u konačnici, vjeruju sve što pročitaju. Kako online, tako u offline sferi. Mladi su jedna od najranjivijih kategorija društva, upravo, jer – po mom mišljenju, vjeruju medijima. Vjeruju masovnim medijima, ali najveća opasnost dolazi iz toga što ne mogu razlučiti šta su pravi, legitimni mediji na društvenim mrežama. Ovo je rezultat medijske i informacijske nepismenosti. Mogu potpasti pod različite uticaje – od radikalizacije, do političkih uticaja, a sada tokom pandemije vidimo da ljudi vjeruju i u teorije zavjere upravo zato što ne mogu da razluče šta je legitiman medij i šta je pravi izvor informacija.“ – navodi Sijamija.

Mahir Sijamija
Mahir Sijamija

Aida Mahmutović, program menadžer u oblasti digitalnih ljudskih prava pitanje povjerenja bosanskohercegovačkog društva prema medijima stavlja u kontekst današnje demokratičnosti društva i razvoja tehnologije.

„Kroz historiju, mediji u cijelom svijetu pa tako i u Bosni i Hercegovini naizmjenično doživljavaju uspone i padove u smislu povjerenja. To obično ovisi o moći određene politike u datom trenutku, a danas su na povjerenje prema medijima uveliko uticali razvoj tehnologija, društvene mreže i veliki porast privatnih medijskih portala. Trenutno jeste primjetan osjećaj nepovjerenja u medije u našem društvu. U BiH preovladava svojevrsno a priori etiketiranje medija kao pripadajućih određenoj političkoj struji. I to je alarmantno jer ma koliko pažnje, profesionalizma i objektivnosti novinari i novinarke posvetili pričama važnim za demokratsko društvo – ona neće doći do izražaja zbog ‘pripadnosti’ medija. To svakako šteti medijima u cjelini, istraživačima koji često svoju sigurnost dovode u pitanje, ali to najviše šteti demokratiji, građanima i građankama, BiH. Vjerovatno kao odgovor na takvu atmosferu, već duži niz godina povjerenje u medije zamijenio je tzv. građanski skepticizam, koji je na kraju krajeva i primjeren demokratskom društvu. Ipak, bitno je reći da se medijima još uvijek daleko više vjeruje nego institucijama. Građani/ke se i dalje oslanjaju na medije da drže institucije odgovornima i da propituju njihove aktivnosti u ime naroda.“

   Aida Mahmutović
Aida Mahmutović

Važnost povjerenja u medije proizilazi iz specifičnog konteksta naše zemlje (kao i manje više, sve drugo) – u Bosni i Hercegovini postoje entitetski i državni javni televizijski i radio servisi, privatne televizijske i radio stanice, dnevna štampa i masa web portala. Bez obzira što su danas informacije dostupnije nego ikad ranije – neosporiva je činjenica da građani dva bh. entiteta žive u dva odvojena medijska svijeta. Kako mediji utiču na društvene i političke stavove ljudi područje je interesa psihologa, sociologa, komunikologa i drugih istraživača, ali konsenzus postoji da mediji imaju značajan uticaj. Masovni mediji oblikuju i organiziraju informacije i činjenice, čime ohrabruju javnost da posmatraju i razumiju politiku na takav način na koji je predstavljaju – ističući neke aspekte političkih pitanja i davajući im više pažnje mediji utiču na to koje probleme javnost vidi kao vrlo bitne, ili koje političke kandidate shvata ozbiljnije (Sears, Huddy & Jervis, 2013.).

U praktičnom životu u Bosni i Hercegovini – ako svaki dan čitate kako se u nekom gradu trebate osjećati nesigurno samo jer nosite određeni etnički identitet, vrlo vjerovatno je da ćete se u tom gradu i osjećati tako bez obzira postoje li objektivni razlozi. Iz toga proizilazi pitanje – kada medijima vjerovati, a kada ne? Prirodna logička postavka jeste da ćemo medijima vjerovatnije vjerovati onda kada znamo da su nezavisni – nezavisni od politički nametnutih uređivačkih politika, nezavisni od uticaja vanjskih sila, nezavisni od svega od čega se ježimo. U okviru programa osnaživanja nezavisnih medija (IMEP) koncept građanskog novinarstva otvara prostor za jednu novu vrstu gradnje povjerenja – učimo vjerovati ljudima s kojima se možemo identificirati, za koje znamo da ne rade za moćnike ni javne servise u koje smo davno izgubili povjerenje – vjerovati ljudima koji su naši poznanici, komšije, vršnjaci – a koji nude svoj uvid u bosanskohercegovačku realnost.

OSTAVITI ODGOVOR