Objavljeno na www.facebook.com (12.12.2020.)

Piše: Safija Vehabović

Amina Hrnčić je laureatkinja značajnih književnih nagrada u regionu. Rođena je 1995. godine u Zenici. Osnovnu, nižu muzičku školu (odsjek klavir) i gimnaziju završila je u Maglaju. Živi i studira u Sarajevu. Trenutno je na petoj godini Farmaceutskog fakulteta. Razgovarale smo o književnosti, novoj zbirci poezije, nagradama i konkursima.
Kaže da je počela pisati 2002. godine. »Tada sam imala sedam godina. Moja nana je radila u školskoj biblioteci. Sa prvim spoznajama o svijetu oko mene došla je i spoznaja o knjigama, a paralelno se javila ideja da bih mogla i sama pisati. »
Na pitanje kako izgleda njen proces pitanja odgovara: »Nekada se desi da po par dana gradim pjesmu u glavi pa je tek onda tako u cjelosti prenesem na papir i za mene je savršena, a nekada razmišljam o njoj tek kada je i sama prvi put pročitam. Ima dosta pjesama koje su nastale iz jednog poteza i onih koje sam gradila i po nekoliko mjeseci prije nego što sam bila zadovoljna sa njihovim konačnim izgledom. Trudim da ne korigujem tekstove pretjerano, da se ne bi izgubila početna emocija. U suštini pisanje je za mene jedan veoma zabavan proces, nešto što mi omogućava da se izborim sa stvarnošću i da unesem slobodu i smisao u svoj život. »
Prošle godine je bila laureatkinja »Festivala poezije mladih« u Vrbasu, koji ima tradiciju dugu 52 godine.
»Kroz ovaj festival bilo kao organizatori, gosti ili učesnici prošli su mnogi značajni pjesnici. Izdvojila bih Duška Trifunovića, Izeta Sarajlića, Desanku Maksimović i Peru Zupca.
U današnjoj organizaciji festivala Pero Zubac jedan je od članova žirija, kao i jedan od recenzenata knjiga pobjednika. Svake godine okupe po deset finalista sa prostora bivše Jugoslavije i nekako se ispostavi da su to uvijek dobri ljudi i pjesnici u svakom smislu u kom možete zamisliti pjesnike. Bila sam tri puta finalistkinja ovog festivala. Iz Vrbasa nosim mnogo lijepih prijateljstava, uspomena i svog životnog saputnika, Aleksandra. » – kaže Amina.
Nedavno je izašla iz štampe njena zbirka »Oktava«.
»Zbirka se sastoji od pet ciklusa koji imaju po osam pjesama, odnosno od pet oktava. Oktava je u muzici interval od osam tonova, jezik putem kojeg se mogu izraziti sve emocije, samo različite dubine i intenziteta. Prvi ciklus naziva »O besmislenosti pisanja«, zapravo je ciklus o unutarnjim porivima koji pokreću pjesnika, ali i umjetnika generalno. Drugi ciklus »Odlasci puni korijenja« sastoji se od osam pjesama koje imaju zajednički motiv biljaka i korijenja. Treći ciklus zove se »Sfumato za pjesmu o ljubavi«. Sfumato je zamagljena pozadina na portretu, koju je prvi put u umjetnost uveo Leonardo da Vinči na Mona Lizi. Mnogi kritičari umjetnosti slažu se da je ta zamagljena pozadina najveći doprinos koji je ova slika donijela za umjetnost. Pjesme iz ovog ciklusa predstavljaju svojevrstan sfumato za sve životne motive koji nas inspirišu.
Četvrti ciklus zove se »Most između nas«, i u njemu opisujem unutarnje mostove ali i konflikte, između pojedinca i samog sebe, kao i pojedinca i okoline.
Peti ciklus »Meskalero«, dobio je ime po istoimenom jeziku Indijanaca, »u kom se glagoli nikada ne mijenjaju po vremenima, ne postoji prošlost ni budućnost i kada bismo ga naučili mogli bismo živjeti duže.« On je prožet religijskim motivima iz južnoameričke i sjevernoameričke mitologije, kao i motivom kutije. Kutija je veoma čest motiv u mojoj poeziji. Zadnja pjesma, koja se i zove »Posljednja pjesma o kutiji«, svojevremeno je nosila naziv »Oracle machine«, a odnosi se na ideju crne kutije, apstraktne mašine u koju unosimo problem, a iz koje izlazi rješenje u vidu odluke. Voljela bih da je ova zbirka poezije za čitaoca neki vid ovakve kutije. » – objašnjava Amina
Učestvovala je na više konkursa i festivala u regionu. O mogućnostima izdavaštva za mlade pisce kaže:
»U Bosni i Hercegovini književnih konkursa je dosta manje u odnosu na Srbiju. Sve u svemu govorimo o ne više od desetak aktivnih književnih manifestacija. U takvim situacijama, često se desi da se kroz samu tematiku konkursa provlači i neka ideološka nota samog organizatora. Često projekat finansira neka strana organizacija koja u svojim temeljima već ima neki oblik ideologije.
U Srbiji ima mnogo više različitih književnih konkursa i festivala. Jasno se zna koji festivali nose veću težinu od ostalih i koje književne nagrade su značajnije. Festivali u Srbiji imaju dužu tradiciju, a samim tim i ljude koji imaju mnogo iskustva u realizaciji velikih manifestacija. Više su nezavisni pri donošenju odluka.
Slična je stvar i generalno sa izdavaštvom, ali rekla bih da ima nade za generacije koje dolaze. Tako su, na primjer, ove godine mladi ljudi uzeli stvar u svoje ruke i iz toga su proizašle dvije zaista fantastične zajedničke knjige mladih autora iz Bosne i Hercegovine. U pitanju su »Carpe diem«, Mreže mladih Federacije BiH i »Sve te priče«, projekat platforme »Coffee days« iz Sarajeva. »
Trenutno radi na trećem rukopisu poezije, koji će se možda zvati »Slavuj iza ograde«. Do tad možete čitati njene zbirke »Put u Agape«, kojeg je ove godine izdala izdavačka kuća Intelekta Valjevo i već spomenutu »Oktavu«.
Na pitanje kojim autorima se iznova vraća odgovara:
Definitivno se izdvajaju Horhe Luis Borhes i Franc Kafka, zatim Erika Jong, Carmen Laforet, Suad al Sabah, i Tomas Transtromer.
Kad je književnost sa ovih prostora u pitanju onda Izet Sarajlić.
Knjige koje nam prepručuje u vrijeme izolacije su:
»Pamtivijek i druga doba«, Olge Tokarčuk, »Pijev život« od Žana Martela te »Autostoperski vodič kroz galaksiju« Daglasa Adamsa, zato što je na njegovim koricama velikim prijateljskim slovima ispisano »BEZ PANIKE«.
Također bih preporučila poeziju pjesnikinja i pjesnika sa Festivala poezije mladih. Većina njih je nedavno poput mene objavila svoje prve zbirke, koje su zaista sjajne. Izdvojila bih Slađanu Bušić, Anđelu Pendić, Dušicu Mrđenović, Enesu Mahmić, Vladanu Perlić, Šimona Tsubotu, Aleksandra Gabonu, Antonija Karlovića, Faruka Šahata, Petra Rakočevića, Spasoja Joksimovića, Nemanju Dragaša i Marka Kragovića.

NAPOMENA:

Objavljeni sadržaj i komentari na web stranici IMEP.ba su odgovornost autora sadržaja (fizičke ili pravne osobe) i ne reflektuje ciljeve ili stavove Programa osnaživanja nezavisnih medija (IMEP), CPCD-a ili OTVORENE MREŽE.
Sve komentare i sadržaje, prije nego budu vidljivi na portalu, mora odobriti administrator.
Svi sadržaji, kao i stavovi i mišljenja komentatora, odražavaju stavove i mišljenja isključivo onih koji ih postavljaju. Redakcija IMEP.ba je dužna da u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje, ukloni neprimjereni sadržaj i nadležne organe obavijesti o pristiglom komentaru.

OSTAVITI ODGOVOR