Nerzuk Ćurak
Nerzuk Ćurak

Sa pojavom društvenih mreža svi koji imaju profile na njima su praktično postali medij – biraju ili proizvode određene informacije ili sadržaje i nude ih drugima na konzumaciju. No građansko novinarstvo je dosta obavezniji oblik aktivizma jer i za građane novinare vrijede određena pravila kao i za profesionalne novinare. Ali i pored toga su neki pojedinci vrlo glasni protiv ovog oblika aktivizma, uglavnom zbog straha od neodgovornosti pojedinaca.

Građani novinari mogu biti svi građani koji imaju želju da objavljuju informacije u bilo kom obliku, kao tekstve, video-snimke ili fotografije.  Da bi njihov angažman imao smisla neophodno je da objavljuju istinu i odgovore na šest najznačajnijih pitanja – ko, šta, kada, gdje, kako i zašto, ali i zašto je to što objavljuju važno.  Sadržaji koje proizvedu građani novinari profesionalnim medijima mogu poslužiti kao dopuna sadržaja, inspiracija ili osnov za dalja istraživanja, ali i korektiv ukoliko profesionalni mediji objavljuju neistine ili zapostavljaju određene teme važne za građane. Bez toga nema novinarstva u tom aktivizmu i sve što rade, vjerujući da se bave građanskim novinarstvom, moglo bi nemati smisla.

Profesor sa sarajevskog Fakulteta političkih naukla Nerzuk Ćurak smatra da je građansko novinarstvo praktično demokratska participacija građana u razvoju demokratije i  instrument koji podržava proces demokratizacije, naročito ukazujući na velike probleme u lokalnim zajednicama koji su povezani sa korupcijom i drugim sličnim pojavama.

„Ali novinarstvo kao profesija u BiH je jako ugroženo i važnije je vratiti profesionalno novinarstvo u prave traćnice, tek tada će građansko novinarstvo imati smisla. Bez toga može biti jedna vrsta pogrešne substitucije koja nas može odvesti u teorije zavjere i lažne koncepte čemu i svjedočimo na društvenim mrežama“, kaže Ćurak.

Aleksandar Trifunović, osnivač portala BUKA smatra da se građansko novinarstvo pokazuje dobrim i bitnim, ali da ne može zamijeniti profesionalno novinarstvo koje treba stalno unaprjeđivati.

Mi imamo gomilu sjajnih aktivističkih priča ljudi koji se nikada ne bi pojavile u javnom prostoru da nije bilo građana novinara, a koje su kasnije mainstream mediji prenosili ili nastavili da se bave njima. Dobro ili loše novinarstvo je ono koje će određene priče građana novinara obraditi na način da postanu vijesti koje će vidjeti što veći broj ljudi i na taj način  pomoći razvoj aktiviznma na način najbolji za društvenu zajednicu i građane novinare“, kaže Trifunović.

Građanin novinar Elmedin Došlo koji se godinama bavi politički angažovanom karikaturom smatra da je građansko novinarstvo u BiH potrebno.

Građani novinari mogu pričati o stvarima koje su rijetko pojavljuju u medijima, ukazivati na nepravilnosti i loše pojave koje se događaju, a o kojima drugi ćute“, kaže Došlo.

Elmedin Došlo
Elmedin Došlo

I novinarka Sara Velaga  smatra da je građansko novinarstvo prilika da se svako slobodno izrazi i govori o problemima u društvu, lokalnoj zajednici, ali i cjelokupnoj državi, ukazuje na probleme bez uticaja moćnih finanisijera  ili interesnih grupa.

„Svako ko želi da izrazi svoj stav kroz građansko novinarstvo ima priliku za to – da piše i izvještava i da skrene pažnju na problem ili pojavu. Danas kada smo svi na društvenim mrežama – svi smo na određeni način medij i ako se zateknemo na mjestu gdje se nešto događa, a nema medija, sa svojim mobilnim telefonom možemo to snimiti i poslati nekom mediju ili objaviti na svojim profilima na društvnem mrežama i na taj način možemo biti relevantan izvor. Građansko novinarstvo ima budućnost jer svi imaju mobilni telefon i pristup internetu“, kaže Velaga.

Sara Velaga

No profesorica Lejla Turčilo kaže da  ima  određene rezerve prema pojmu  građansko novinarstvo.

„S pozicije komunikologa smatram da ne možemo u istu ravan stavljati  profesionalni rad novinara i amatersko izvještvanje običnih građana.  U tom smislu  ne msilim da građansko izvještavanje ne treba postojati, samo treba praviti distinkciju jer to naprosto nije novinarstvo, odnsono ne mora biti“, kaže  Turčilo i naglašava da je u globalnom društvu gdje postoje  platforme koje omogućuju pluralizam mišljenja i slobodan protok informacija sasvim  logično da razni akteri kreiraju i dijele informacije.

„Ali te aktere ne bismo trebali zvati novinarima jer imaju različite interese, različite društvene odgovornosti i različit uticaj na javnost u odnosu na  profesionalno novinarstvo. U BiH ima sjajnih priča izvještača amatera kao što ima i vrlo loših primjera iznošenja ličnog mišljenja kao novinarske priče, ali na žalost  ne smatram da ti dobri primjeri imaju većeg uticaja na javnost“, zaključuje Turčilo.

Lejla Turčilo

U svijetu, prvenstveno u Americi, veći broj medija ima hešteg-ove za građane novinare i građani koji se zadese na mjestu nekih zanimljivih događaja mogu putem svojim pametnih telefona napraviti fotografije, napisati par rečenica o tome šta se događa, gdje i zašto, ko učestvuje u tim događajima i objaviti osnovnu informaciju na društvenim mrežama tih medija koji kasnije mogu, ukoliko žele, dalje razvijati priču o datom događaju.

Posljednjih godina mnogi stanovnici  BiH imaju brojne primjedbe na rad zvaničnih ili profesionalnih medija: da objavljuju neistine, da pretjeruju, da se ne bave suštinski važnim pitanjima, da izmišljaju, navijaju… U takvoj situaciji svaki građanin može biti građanin novinar i „nadomjestiti“ informacije koje nedostaju u medijskom prostoru –  izvještavati o problemima ili negativnim pojavama koje uočava, ali i upoznati  javnost sa nekim zanimljivim ili važnim, ali nedovoljno primjećenim ljudima, lokacijama, objektima… Građanin novinar treba da upozorava, podiže svijest ili inspiriše koristeći vjerodostojne elemente medijske profesije. IMEP projekat podržava i građane novinare, a svi zainteresovani mogu dobiti podršku kroz New Voices donatorsku liniju koja podržava nove glasove u medijskoj sferi koji će ponuditi ideje i njihovu izvedbu.

OSTAVITI ODGOVOR