Objavljeno na Facebook – Danas nam je četrdeset i kusur (21.09.2020.)

Autor: Edin Šatara

Jeo sam ih. Ukrštenice. Iako sam vazda više volio anagrame, pa one bijele ukrštenice, sudoku. Jesam. Ali sam ih naprosto jeo, ukrštenice. Pa uzmem one hrvatske, da pojačam, kad mi dosade ove naše. Tamo bude recimo neko selo kod Varaždina, ukršteno sa imenom nekog njihovog mladog glumca..pa se moram malo i namučiti. I tako deveram jedno vrijeme. Onda pređem na beogradske, da opet promijenim. Osvježenje, mogu vam reći. Moram se prešaltati na ekavicu, što mi bude i trening svojevrsni. I ok. Malo vodoravno, pa okomito. I sve tako…


Nisam kupio ukrštenicu ili neki enigmatski časopis, ima nekoliko godina. Jedno vrijeme sam znao ispuniti poneku na internetu. No, nije to baš isto, jbg. Isto kao kad stripove čitam na računaru ili mobitelu, a u stvari ne čitam, jbg, niti uživam kao kada ležim na podu i listam…
Znao sam i sam sastavljati ukrštenice. Nekada, još kao dječak, brata sam maltretirao i tjerao da ih popunjava. Možda se i jesam pravio pametan, više nego što jesam. Možda jesam baš neki nerd. Možda. Ali, fakat sam to volio i u tome sam uživao.
Valjda to tako sve moralo biti. Kod mene. Od knjiga, stripova, slikica, SF filmova, heavy metala. Logičan dodatak svemu jesu, svakako, bile ukrštenice. Tako kontam nekako da jesu stvari kod mene posložene.
A kaže i ona pjesma…Umrijeću noćas od ljepote. Ok, pjesma je posvećena ženi. Al’ meni zna pasti na um i kad mi je lijepo, ono baš lijepo. Evo, kada pomislim na dobru fotelju, a tik do nje stolić sa dobrom lampom. I cijeli zid se prostro poput velike police, na kojoj je sve. Baš sve. Sve što je ikada napisano. I tu su i moji stripovi. Tu su i moji atlasi i moje enciklopedije. Drugi ćošak je rezervisan za muziku, za film. Tu su sve one potrebne điđe koje mi omogućuju da uživam, a koje nisam imao kao momak…Tu su i moji albumi, skroz popunjeni, sa Mundijala i Eura. Nema cijene za to…nema. Tu su i moje sveske, moji rokovnici, moji rukopisi, moja pisma, nikada poslana onima kojima sam ih trebao poslati. Tu je sve moje. I tako, pomislim na tu sobu. I lijepo mi. I tačno bih i zapjevao, tačno bih i umro od ljepote. Neke svoje, možda uvrnute, možda čudne, naivne, blesave…ali, goleme i beskrajne ljepote. Vala, baš bih umro od ljepote.
‌Ali, prvo moram početi kupovati ukrštenice. Jer, nisam već nekoliko godina. Moram. Moram, jer one idu uz moje knjige, moje stripove i SF filmove, idu uz Maidenove albume…A fotelja, police, knjige…? Sve će to biti. Sve će biti. I znam da će biti malo vodoravno. Pa onda okomito. I sve tako…Tako je kod mene oduvijek. Svih ovih mojih četrdeset i kusur.

NAPOMENA:

Objavljeni sadržaj i komentari na web stranici IMEP.ba je odgovornost autora sadržaja (fizičke ili pravne osobe) i ne reflektuje ciljeve ili stavove Pograma osnaživanja nezavisnih medija (IMEP), CPCD-a ili OTVORENE MREŽE.

Svi komentari i sadržaji se prethodno moraju odobriti od strane administratora prije nego budu vidljivi na portalu.

Svi sadržaji kao i stavovi i mišljenja komentatora odražavaju stavove i mišljenja isključivo onih koji ih postavljaju. Redakcija IMEP.ba je u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje dužna obavijestiti nadležne organe o takvom pristiglom komentaru, te isti ukloniti čim bude uočen ili prijavljen.

 

OSTAVITI ODGOVOR