IMEP-ova pravna pomoć: I na presudama novinari mogu da uče

0
177

Piše: IMEP tim

Članica IMEP-ovog tima advokata Jelica Vuković je kod Opštinskog suda u Sarajevu „dobila“ prvostepenu presudu u predmetu Evren Uktku Gok iz Hadžića po tužbi direktora preduzeća „Simurg Medija“, izdavača sedmičnika STAV i portala Faktor, protiv NIK Denameda, izdavača magazina i portala START BiH i kao drugooptuženog Senada Avdića kao autora kolumne “Mediji i mlijeko u zlatnim kašikama“.

„Po ocjeni ovog suda naslov teksta kao i sporni tekst na navedenom portalu nije kleveta ni po svojoj formi ni po sadržaju. Drugooptuženi je kao autor iznio svoj komentar i dao vrijednosni sud i ne postoji građansko-pravna odgovornost tuženih u smislu Zakona o zaštiti od klevete, pa je Sud odbio tužitelja sa tužbemim zahtjevom u cijelosti“, stoji u presudi u kojoj je navedeno i da je „drugooptuženi učinio nespornim da je povod za tekst bilo javno obraćanje putem društvenih mreža Ejupa Kučuka, vlasnika jedne marketinške agencije, u kojem je on iznio svoja iskustva u poslovanju s firmom tužitelja, a da je drugotuženi citirao Ejuba Kučuka“, te da „tužitelj nije poduzeo ništa da umanji štetu za koju tvrdi da mu je nanesena kao naprimjer da pošalje demantij na tekst za koji tvrdi da je neistina“. Istovremeno je utvrđeno da to što je Avdić u svojoj kolumni citirao status s Facebooka u kom Kučuk tužitelja naziva “prevarantom”, „isključuje odgovornost tuženih za klevetu s obzirom na to da tužitelj nije dokazao da se drugooptuženi u bilo čemu slaže s navodima Kučuk Ejupa“, a da je opis „turski mediji na bosanskom jeziku“ „stavljen pod znak navodnika što upućuje da se i u tom izražavanju iznosi mišljenje i vrijednosni sud, te se predmetno izražavanje zasniva na informaciji o izražavanju Ejupa Kučuka koja se odnosi na pitanja javnog značaja, a ne na pitanja privatnog života tužitelja“.

Tužitelj je tražio odštetu od 3.100 KM za pretrpljeni duševni bol zbog povrede ugleda jer se osjećao oklevetan detaljima Avdićeve kolumne u kojoj stoji da je „Simurg medija“ „turski medij na bosanskom jeziku“. Dodatno sporno za tužitelja je to što je u istom komentaru Avdić citirao Kučukovu objavu s Facebook-a u kojoj stoji da „novac koji turski biznismen ulaže u medije na bosanskom jeziku jeste novac bh-građana koji on dijeli od poslova vrijednih stotine miliona maraka prethodno uzetih od građana BiH preko akciza ‘dodijeljenih “Čengizu” kao glavnom izvođaču svih radova na autoputu“ jer „time drugooptuženi sugeriše da koristi novac namijenjen za gradnja autoputa za finansiranje svojih medija, što je kleveta“.

Advokatica Vuković je Sudu objasnila da Evropska konvencija o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda garantuje pravo na slobodu mišljenja te dobijanje i širenje informacija i ideja bez miješanja javne vlasti i bez obzira na granice, te da Zakon o zaštiti od klevete jasno daje pravo na slobodu izražavanja i štiti sadržaj izražavanja i način na koji je izneseno.

„Iznad teksta na portalu je označeno da se tekst objavljuje kao kolumna, a u novinarskom smislu da se tretira kao iznošenje izričito vlastitog mišljenja i komentar autora… te da iz tog proizilazi zaključak da je autor teksta – drugotuženi iznio svoje lično viđenje stanja u novinarstvu, uloge pojedinih novinara i medija, pokušaja i uticaja politike na pojedine novinare i medije od 1991 godine, pa do danas“, rekla je Vuković.

Uz ovo, Sudu su predočeni i dokumenti o registraciji preduzeća iz kojih se vidi da je tužitelj vlasnik firme „Čengiz“ i direktor firme „Simurg media“, odluka o izboru „Čengiza“ kao najpovoljnijeg ponuđača za gradnju pojedinih dionica autoputa kroz BiH, potom Odluku o izboru najpovoljnijeg ponuđača putem direktnog sporazuma Stručne službe za zajedničke poslove Kantona Sarajevo kojom je preduzeću „Simurg Media“ dodijeljeno 4.628,20 KM da bi za “potrebe Kantona Sarajevo nabavlja dnevni list Faktor“; odluka  člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića iz oktobra 2016. godine kojom je iz tekućih rezervi dodijelio 8.000 KM preduzeću „Simurg Media“ na ime podrške za organizaciju dodjele književne nagrade magazina Stav, te odluka Predsjedništva BiH iz februara 2018. godine kojom je za preduzeće „Simurg Media“  odobreno 15.000 KM za podršku i pomoć za izdavanje edicije “Bošnjaci 25 godina od održavanja Bošnjačkog sabora”…

„U pitanju su budžetska sredstva koja izdvajaju građani ove zemlje putem poreza i drugih zakonskih obaveza kojima se podržavaju domaći mediji, pa tuženi imaju pravo na kritički stav u tom pogledu. Prema Zakonu o zaštiti od klevete ne postoji odgovornost za klevetu ako je izražavanjem izneseno mišljenje ili ako je to izražavanje u suštini istinito ili neistinito samo u nebitnim elementima, te ukoliko je tužitelj zbog takvih stavova, odnosno mišljenja, tuženih bio uvrijeđen ili ogorčen – to je njegov subjektivni odnos u pogledu sadržine izražavanja“, rekla je Vuković prilikom odbrane.

U dodatnim pojašnjenjima za IMEP Vuković kaže da greška koje novinari i mediji najčešće prave je da „bukvalno tumače član 10 Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava koji govori o slobodi izražavanja“. Ističe da niti jedna sloboda, pa ni sloboda izražavanja nije apsolutna i neograničena.

„Novinari zaboravljaju stav 2 istog člana koji to pravo limitira pravom treće osobe i zaštitom  njegovih legitimnih prava koja su zaštićena i konvencijom i domaćim zakonodavstvom. Ukratko, osnovne greške se svode na činjenicu da mediji u značajnom obimu ne poštuju osnovne principe iz Kodeksa za štampu, posebno što objavljuju neprovjerene informacije, ne traže izjavu ili komentar lica o kom objavljuju određenu informaciju, neprimjereno  objavljuju podatke o porodici i porodičnim odnosima lica o kom pišu, izvlače iz konteksta određene činjenice uz istovremeno prikrivanje važnih činjenica iz kojih je proistekla činjenica o kojoj pišu, iznose neprimjerene komentare, kod istraživačkog novinarstva nedovoljno ili nikako ne poznaju temeljne osnove o kojima pišu. Npr, kada je riječ o pravosuđu i izboru, naprimjer sudija i tužilaca, bitno je poznavati proceduru utvrđenu zakonom, pa na temelju toga pisati o eventualnim propustima ili koruptivnom djelovanju… Ovo posljednje vrijedi za svaku oblast koja se istražuje. Ne konsultuju stručnjake iz određene oblasti o kojoj pišu, pa zbog neznanja plasiraju neistinite tvrdnje, rijetko objavljuju demantije i nisu skloni da se izvine u situaciji kada su svjesni da su plasirali neistinu, nego idu dalje i neprimjereno komentarišu dostavljeni demantij, ako ga objave, čime se dovode u još nepovoljniju poziciju pred sudom. Takođe, u izražavanju često imaju navijački stav što dovodi u pitanje fer i nepristrasno novinarstvo, mišljenja ili vrijedonosne sudove ne potkrepljuju činjenicama, posebno u kolumnama. Dakle osnovni problem je  neprofesionalni odnos prema vlastitom poslu, neznanje i nepoznavanje oblasti o kojoj pišu, a nerijetko i loša namjera“, podsjeća Vuković.

Upozorava da ne postoji način da se prikrije neznanje ili zlonamjernost upotrebom znakova interpunkcije ili upitnika u naslovu.

„Ako se novinarsko izražavanje ne odnosi na stvarne činjenice, u sudskim postupcima se jasno može dokazati da mediji koji su po zakonu odgovorni za klevetu namjerno upotrebljavaju znake navoda ili upitnike kao pokušaj da se ekskulpiraju od odgovornosti za iznošenje neistina. To isto važi i za jezičke figure poput metafore ili satire ukoliko iza njih ne stoji stvarna činjenica i stvarni događaj koji se komentariše ili prezentuje u obliku metafore ili satire“, pojašnjava Vuković.

Naglašava da stoji činjenica da se tužitelji osjećaju uvrijeđeni i da im je povrijeđena čast i ugled pisanjem ili drugim oblikom izvještavanja medija o njihovoj ličnosti, ali da sve što neko razumije kao uvredu ne podliježe kaznama.

„To se prevashodno odnosi na situacije kada mediji pišu, naročito o javnim ličnostima, uvredljivim tonom, pa i upotrebljavaju pogrdne riječi. Ukoliko je formulacija koju neko razumije kao uvredu ili ponižavanje zasnovana na istinitoj informaciji –  tužitelji gube te sporove jer Zakon o zaštiti od klevete u članu 2 štiti takav način izražavanja“, naglašava Vuković.

Pojašnjenja radi, novinar ili autor kolumne može da koristi „etikete“  kao primjerice „lopov“, „ratni zločinac“ i slično ukoliko osoba o kojoj piše ima pravosnažne presude koje to potvrđuju, ali i uvrede poput „smrad“ i slično, ukoliko istinitim informacijama može da se dokaže da te riječi bukvalno ili u preneson značenju istinito oslikavaju osobu o kojoj piše.

Vuković smatra da bi Vijeće za štampu u BiH, kao neko ko prati poštivanje Kodeksa za štampane i online medije u BiH, trebalo provoditi edukaciju novinara i održavati povremene seminare ili druge oblike edukacije, te izdavati biltene koje bi upućivalo izdavačkim kućama i portalima i podsjećalo ih na obaveze i prava.

NAPOMENA:

Objavljeni sadržaj i komentari na web stranici IMEP.ba su odgovornost autora sadržaja (fizičke ili pravne osobe) i ne reflektuje ciljeve ili stavove Pograma osnaživanja nezavisnih medija (IMEP), CPCD-a ili OTVORENE MREŽE.
Sve komentare i sadržaje, prije nego budu vidljivi na portalu, mora odobriti administrator.
Svi sadržaji, kao i stavovi i mišljenja komentatora, odražavaju stavove i mišljenja isključivo onih koji ih postavljaju. Redakcija IMEP.ba je dužna da u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje, ukloni neprimjereni sadržaj i nadležne organe obavijesti o pristiglom komentaru.

OSTAVITI ODGOVOR