Objavljeno na www.facebook.com (06.10.2020.)

Piše: Sanja Vitor Lazić

Mi 28 godina, evo, sad će tri decenije, brojimo mrtve. Mrtve, ubijene i odmah nađene.Mrtve, ubijene i zakopane, a onda na drugo mjesto presađene, kao biljke.

Kao da im tu nije dobra ilovača, dovoljno neplodna, pa bi mogli istinom da se razlistaju, da pomole svoje prethodne živote i probiju se odnekud, izrastu sekundarno, nekom prečicom do neba kao čarobni pasulji. Samonikle pravde najbolje su iščupane iz korijena, pa za njih dugo nema smiraja.

Brojimo i mrtve, a nenađene, u prahu raznesene, po vjetru i maglama, tuđih prljavih poslova, što su ostali u nekim potocima da se prepiraju do zlatnog grumena.vGazimo ih po šumama, po rječicama i brzacima koji se po njima zovu, a ne znamo!vNigdje ne piše tabla, njihove kuće, vječne adrese, ni iza kog stabla da neko priđe, zastane, da se nadnese, ne znamo da smo disali duboko u ulici nestalog života bez broja…bb godina i imena!

Mi brojimo od kad je rat počeo, brojimo od kad se završio, mi brojimo do početka novog rata i ne znamo danas jesmo li od rata dalje ili smo nekom novom ratu bliži.

Mi brojimo žive vojnike, kao ugašene vulkane, pritajene zmajeve i skrivene tigrove…ne znamo igraju li nam se djeca Švaba i Partizana ili se Nato zaigrao po našim livadama!

Ustvari znamo ali se tobože čudimo i pravimo se da ne vidimo baze, oznake i oklope, tragove gusjenica. Ne znam kako vi ali meni su ti tragovi trajno tetovirali dušu i nemam novi asfalt da je mogu presvući kao ovi bitumen političari ulice pred izbore!

Mi policiju razvrstavamo na naše i njihove, vatrogasna društva i gorske službe spašavanja…sve imamo svoje, a za ne daj bože nikoga.

Naša država živi u istoj kući duboko posvađana kao sredovječni parovi koji se odavno ne vole…ali eto imaju neku burnu prošlost, 6 kredita i MMF Božije zapovijesti umjesto minareta i zvonika!

Mi smo omeđeni prema svijetu jednom graničnom linijom, a krvotok su nam ispresijecali sitni interesi, svaka institucija, svaka kafana, svako lovačko društvo, svaki domaćin ima malu opasanu državicu u državi.

Ovdje se svako pruža i ograđuje pravom i zakonima koje sam ispiše!

Ovdje ti se prvo očita kod imena, pa te ime razvrsta u kolonu partijskih bogova, onda sa knjižicom i đuletom oko stopala možeš na pijacu robova!

Znate li vi da se ovdje porezi ne plaćaju samo tamo nekoj državi!vDa si procenat svog namješteništva dužan od plate odvojiti za vječnu zahvalnost onome ko te postavio za ministra, zamjeničića, čistačicu ili portira.

Znate li da su nam pasoši na terminalima isti, a frižideri, veš mašine i kutije uložaka, titule mis ljepotica i zvanja ambasadora se dijele po ključu.

Nagradne igre imaju svoja pravila!!!
Po strogoj entitetskoj liniji odvojena!

Ako nisi iz određenog plemena vrhovnog vrača eReS, ako nisi kanton BiH…nema batice nagrade…džaba ti što stojiš jednom nogom u dnevnom boravku Federacije, a drugom u kuhinji Republike Srpske!

Ooo, koliko u ovom divljem zapadu pravnih pravila, ima očiglednih istina, koje rafalno pucaju, gdje ljudi i danas mrtvi padaju…samo ćemo ih brojati kad se rat ozvaniči.

Koliko je mračna naša Bosna!?

Koliko je jadno osvijetljena samo farovima džipova, hamera, titulama i roleksima, a umire zbog presiječenih kablova neplaćene struje, uz čaj i stari hljeb iz novih kontejnera!

Što bi rekao Đole…o, mati, ni snijeg me ne raduje više…tako ni mene izbori ne raduju više…ništa novo i dobro se ne može desiti jer su kod nas pametni ljudi sakriveni, postiđeni!
Označeni kao neprijatelji, državni delinkventi!
Ućutkani!

Kod nas direktori škola stoje u ešalonima da pozdrave otvaranje novog elektronskog kontejnera, a djecu izvode da dočekaju stare i nove gradonačelnike!
Nacija nam je gladna i nepismena, a eto ko imamo elektronskog otpada!

Toliko je mučno ovih dana biti dio BiH, gledati kako se klanjamo ‘zlatnom teletu’, prilazimo bogobojažljivo stranačkom kantaru i cijenimo gdje će jezičak prevagnuti.

Sutra, u novom kontejneru, ko god da dođe na vlast, neće čistiji hljeb biti, nećemo više biti siti…jer lažima, nepravdom i poniženjem kljukani toliko smo ostali pothranjeni do suvih kostiju nemaštinom probijeni i pothlađeni da je ljudima sve više svejedno!
Kako god glasali zna se da narod od toga neće ozdraviti, zna se tačno taksativno po listama kome će dobro od izbora biti!

Kolika će biti izlaznost ne znam, zavisi od tarife jednokratnog glasačkog podsticaja ali po pogledima ljudi koje srećemvznam kolika će pustoš ostati kad se prebroje sve ODLAZNOSTI.

Toliko je kofera spakovano…samo je još ostalo da bacimo stare memorijske kartice i usb priključke nade da će nekad ovdje biti bolje…u nove, pametne kontejnere!

Računa li se to kao da smo napredovali i da li će oni koji zadnji ostanu pojesti, ipak, ubuđanu krišku bez kućišta i digitalnih okrajaka?

Hoćemo li tako digitalizovani biti barem živi tačno prebrojani, a zauvijek otišli i nestali sa svih evidencija, osim sa biračkih spiskova!?

Gdje su ovi ljudi, 40 000 ljudi, sa Trga?
Gdje je ona iskra koja je gorjela kad nas je David okupio, kada nam je život djeteta i istina bila svetinja!vJa ni tada nisam stajala da bih nekom parolu pred izbore pridržala.

Stajala sam da nam ne bude kako je danas!
Da ne živimo i mremo sanjajući da odavde odemo!

 

 

IZVOR: https://www.facebook.com/sanjalazicvitor/posts/354910905948721

NAPOMENA:
Objavljeni sadržaj i komentari na web stranici IMEP.ba su odgovornost autora sadržaja (fizičke ili pravne osobe) i ne reflektuje ciljeve ili stavove Programa osnaživanja nezavisnih medija (IMEP), CPCD-a ili OTVORENE MREŽE.

Sve komentare i sadržaje, prije nego budu vidljivi na portalu, mora odobriti administrator. Svi sadržaji, kao i stavovi i mišljenja komentatora, odražavaju stavove i mišljenja isključivo onih koji ih postavljaju. Redakcija IMEP.ba je dužna da u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje, ukloni neprimjereni sadržaj i nadležne organe obavijesti o pristiglom komentaru.

OSTAVITI ODGOVOR