GRAĐANIN NOVINAR: Sukob u Nagorno-Karabahu i BiH

0
196

Piše: Azra22

Mobilizacija, sukob i smrt su slike koje užasavaju svijet, a dolaze s Kavkaza: Armenija i Azerbajdžan proglasili su ratno stanje i vode žestoke borbe za Nagorno-Karabah ili Gorski Karabah.

Regija Nagorno-Karabah, planinska oblast na Kavkazu, desetljećima je u centru konflikta između Armenije i Azerbejdžana, odnosno još od 1918. Situacija između ove dvije države dugo se opisuje kao „frozen conflict“ ili “zamrznuti konflikt” što po definiciji znači “sukob u kom je otvorena borba zaustavljena, ali osnovni uzroci sukoba i dalje postoje bez trajnog mirovnog sporazuma ili dogovora”. To su konflikti koji lako ponovo mogu eskalirati što se u ovom slučaju i desilo. Historijski gledano, regija Nagorno-Karabah je primjer problema prouzrokovanih raspadom Sovjetskog Saveza: dvije kavkaske države su gotovo trideset godina u konfliktu oko Gorskoga Karabaha, područja na kojem većinom žive Armenci, ali koje je u sovjetsko vrijeme pripojeno Azerbajdžanu. Početkom devedesetih godina prošlog vijeka su armenski pobunjenici preuzeli faktičku kontrolu nakon rata u kojem je stradalo 30.000 ljudi.

Gorski Karabah je još 1991. proglasio neovisnost, ali nije dobio međunarodno priznanje. Azerbajdžan, u kojem većinu stanovništva čine muslimani, traži povratak kontrole nad tim područjem koje većinom nastanjuju pravoslavni Armenci. Komunikaciju, odnosno rješavanje konflikta dalje otežava činjenica da ove dvije države nemaju nikakve diplomatske veze. Armenija je zemlja s većinskim kršćanskim stanovništvom, dok Azerbajdžan ima oko devet miliona stanovnika, uglavnom muslimana. Jasno je da se u korist konflikta ponovo koristi krvava retorika koja je gotovo uvijek povezana s religijom.

Ali zašto je Nagorno-Karabah toliko važan? Zbog nafte i plina! Naime, dva cjevovoda kojim se prenosi nafta i plin iz Azerbajdžana na zapad, preko Kavkaza, prolaze kroz sporno područje. Svako proširenje sukoba moglo bi ugroziti naftovod i plinovod, a time i europske nade da će, zahvaljujući Kaspijskoj regiji, smanjiti svoju ovisnost o ruskim izvorima energije. Upravo ovo dodatno komplikuje sukob, te je jasno da se ovdje sučeljavaju interesi drugih država.

Turska je odmah po eskaliranju sukoba najavila punu potporu Azerbajdžanu. Kako piše Ifimes (Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije) – Zvanična Ankara želi imati uporište u regiji Kavkaza na ruskoj granici kako bi imala bolje ishodište u pregovorima s Rusijom zbog mogućih ustupaka u sirijskom i libijskom građanskom ratu, te krize s Grčkom oko eksploatacije plina u istočnom Mediteranu gdje su Ankara i Moskva na suprotnim stranama. S druge strane, Armenija je trenutno jedini ruski pravoslavno-kršćanski strateški saveznik na Kavkazu i jedna od rijetkih zemalja s ruskom vojnom prisutnošću. Paradoks ovoga partnerstva je to da glavni neprijatelj Armenije u regiji,  Azerbajdžan, kupuje dobar dio oružja od najvažnijeg strateškog partnera Armenije, dakle od Rusije. Armenija, koja bi možda i potražila drugog saveznika, nema alternativu za savezništvo s Rusijom zbog blizine “historijskih neprijatelja” Turske i Azerbajdžana.

Uz sve drugo, ovaj sukob dokazuje da ratovi nisu sektaški i da ponekad prevazilaze nacionalne dimenzije. Pored intervencija iz Turske i Rusije, Iran je stao uz kršćansku Armeniju unatoč postojanju kulturnih, etničkih i vjerskih veza s Azerbejdžanom. Cilj je dosta očit – Iran nastoji oslabiti Azerbajdžan kako azerbejdžanska manjina u Iranu ne bi zahtijevala više prava ili da pokaže aspiracije ka ujedinjenju s matičnom državom. SAD i EU za sada djeluju neutralno i javno iznose stav da je njihov cilj prekid neprijateljstva i okončanje sukoba da bi se spriječili poremećaji u opskrbi naftom i plinom iz Kaspijskog mora. Dakle mnogo je interesa koji se sučeljavaju na ovako malom, ali značajnom dijelu  Kakvkaza.

Uz ostalo treba imati na umu da je Kaspijska regija bogata rezervama nafte i plina koje zemlje te regije žele izvoziti u Europu. Jasno je da postoje samo dvije izvozne rute: sjeverozapadno, kroz Rusiju i jugozapadno, preko Kavkaza. Evropskoj uniji je cilju osposobiti više izvoznih ruta preko Kavkaza tako da ovaj sukob direktno zadire u njihove planove opskrbe. Zbog toga ovaj konflikt postaje značajniji jer ako Azerbajdžan zatvori cjevovode iz sigurnosnih razloga – to će značiti da Evropa neće imati dovoljno nafte.

Dok iz medija svakodnevno dolaze vijesti o žrtvama u ovom krvavom sukobu, ne smijemo zaboraviti da bi intervencija Rusije na armenskoj strani, a prema Taškentskom ugovoru o kolektivnoj sigurnosti dviju zemalja iz 1992. godine, bila vrlo opasna jer bi svaki takav obračun dodatno pojačao tenzije koje postoje između Rusije i Turske. Ovo bi dodatno moglo destabilizirati region i konflikt odvesti u potpuno drugom smjeru od onog koji svi iččekujemo, a to je mir i prestanak otvorenog sukoba.

A dok čekamo mir na Kavkazu, u BiH političari zloupotrebljavaju ovaj sukob i nepotrebno zauzimaju strane što pokazuje očito neznanje o izvoru i razmjerama konflikta. Oni su u priči o ovom sukobu, u zavisnosti od njihovih političkih agendi, fokusirani isključivo na činjenicu da se u tom sukobu pominje nezavisnost i muslimansko i kršćansko stanovništvo, a to je još jedan pokazatelj da će bh-političari svaku situaciju iskoristi za huškanje i stvaranje podjela. Naše neznanje ili nezainteresiranost za sukob na relaciji Azerbejdžan – Armenija njima daju prostor za manipulaciju. Zato narode čitajte!

NAPOMENA:

Objavljeni sadržaj i komentari na web stranici IMEP.ba je odgovornost autora sadržaja (fizičke ili pravne osobe) i ne reflektuje ciljeve ili stavove Programa osnaživanja nezavisnih medija (IMEP), CPCD-a ili OTVORENE MREŽE.
Svi komentari i sadržaji se prethodno moraju odobriti od strane administratora prije nego budu vidljivi na portalu.
Svi sadržaji kao i stavovi i mišljenja komentatora odražavaju stavove i mišljenja isključivo onih koji ih postavljaju. Redakcija IMEP.ba je u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje dužna obavijestiti nadležne organe o takvom pristiglom komentaru, te isti ukloniti čim bude uočen ili prijavljen.

 

OSTAVITI ODGOVOR