Zerina Kulović, korisnica IMEP-ovog granta za građane novinare

0
25

Piše: IMEP-tim

Možete li se malo predstaviti?
Apsolvent sam na magistarskom studiju Arheologija i komparativna književnosti na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, a za svoj uspjeh odlikovana sam značkom Univerziteta u Sarajevu. Svoja istraživanja, književnu kritiku, prikaze, kao i poeziju, objavljujem u časopisima „Život“, „Behar“, „Eidos“, te u više online-magazina i portala.

Šta je tema vašeg projekta ili vaših aktivnosti – kome se obraćate i u kojoj formi, zašto mislite da je ta tema važna i korisna i potrebna?
Moj projekat nosi naziv „Otrgnuto od zaborava”, a cilj je kroz intervjue, priče i fotografije sačuvati i predstaviti običaje starih ljudi, povećati medijsku vidljivost problema s kojima se suočavaju ljudi treće životne dobi s posebnim naglaskom na stanje nakon izolacije izazvane koronavirusom (COVID 19), uključiti priče osoba treće životne dobi u moderne tokove život, upoznati mlade s običajima starih ljudi, ukazati na sličnosti i razlike u običajima nekad i danas, dati etnološki doprinos prikazu negdašnjeg života, te izvršiti uticaj na poboljšanje kvaliteta medijskog sadržaja u bosanskohercegovačkom društvu. Tekstovi/reportaže o dinamici života što podrazumijeva i prošlost i sadašnjost ljudi treće životne dobi razbijat će stereotipe o tome da je “život starih dosadan i učmao”.Sve navedeno će doprinijeti inkluziji i afirmaciji starijih osoba u društvu. Bosanskohercegovački mediji često pišu i izvještavaju o životu osoba treće životne dobi, ali s određenom dozom averzije. Ponekad zaboravimo da životi, iskustvo, problemi, uspomene i znanje tih osoba predstavljaju kulturni identitet, odnosno „kulturno pamćenje“ na kojem leži jedno društvo, a to podrazumijeva i sjećanje na skoro pa izumrle zanate, običajne prakse koje se razlikuju od mjesta do mjesta i zavise od vjerske pripadnosti i imovinskog stanja, te cjelokupnog kulturalnog backgrounda. Čak i onda kada pišu o pojedinim zanatima i običajima, mediji to rade iz perspektive “bilo nekad davno”. Projekat “Otrgnuto od zaborava” uvodi novu medijsku praksu izvještavanja i stavljanja u prvi plan samog života, znanja i običaja starijih osoba kao nečega što je „živo“, aktuelno i prisutno u našem društvu, ali medijski marginalizovano.

Šta znate o građanskom novinarstvu i kako ste sticali ta znanja?
Moje iskustvo s građanskim novinarstvom i vođenjem projekata nije veliko, ali sam uspjela iskombinovati svoje znanje iz etnologije koja je bliska arheologiji s kritičkim promišljanjem koje sam razvijala tokom svog studija književnosti, što tvori plodno tlo za kritičko promišljanje o odnosu društva prema pojedincima, i obrnuto, naravno. U Banja Luci sam učestvovala sam na edukaciji Evropske unije o pisanju projekata “Making a regnet” (Erasmus Banja Luka), pa sam tu stekla određene vještine u samom procesu osmišljanja, prijavljivanja i vođenja projekta.

Kako ste saznali za IMEP?
Za IMEP sam saznala preko društvene mreže Facebook. Vidjela sam plaćeni oglas, odnosno priču koja je objavljena na Facebook-stranici jednog od projekata što me je zaintrigiralo, pa sam otišla na IMEP-web stranicu, vidjela otvoreni konkurs i odlučila osmisliti projekat koji će odgovarati postavkama IMEP-a.

Kako je izgledao proces apliciranja, da li je komplikovan, težak, zahtjevan…
Proces apliciranja nije težak, čak je sve suprotno od toga. Ja sam mislila da će mi biti teško ili komplikovano jer nisam nikada vodila projekat, ali je sve teklo glatko i jednostavno. Svi pojedinačni koraci u procesu apliciranja, kao i potrebni dokumenti, obrasci i sve drugo postavljeni su na web stranicu IMEP-a, a instrukcije su jednostavne za pratiti. Tako da ono što je potrebno jeste dobra ideja i snažna volja, mogućnost da se ta ideje prenese na papir, a kasnije i u djelo.

Koliko novca ste dobili i za koje aktivnosti?
Projekat “Otrgnuto od zaborava” finansiran je sa 1.620 $, a ja ću kroz 6 mjeseci pisati dva teksta mjesečno što je ukupno 12 tekstova; intervjuisati osobe treće životne dobi što je neophodno za pisanje priča o njihovim životima i problemima i uraditi 11 terenskih istraživanja u cilju intervjuisanja, prikupljanja medijskog sadržaja za pisanje i objavljivanje priča. Gradovi koje ću posjetiti su: Travnik, Jajce, Visoko, Zenica, Mostar i Tešanj.

Šta trenutno radite u okviru ovog granta?
Trenutno radim istraživanje za priču pod naslovom “Baka koja je šila maske”. Kao što sam naslov govor fokus će biti na jednom od načina na koji su osobe treće životne dobi pomagale svojoj zajednici za vrijeme pandemije koronavirusa, a to je izrada zaštitnih maski od prirodnih materijala. Meni je bitno da naglasim kako su starije žene koje su do tada šile haljine, suknje, bluze i slično sada “prešle” na šivenje maski jer je njihov dotadašnji rad zaustavljen.

Koliko su vam zaštitne mjere otežale ili olakšale posao?
Moj projekat je počeo u “doba pandemije”, ali se trudim da sve priče istražim i napišem na vrijeme kako bi sve bilo u skladu s projektnim prijedlogom. Za svoja istraživanja moram obaviti planirana putovanja i do sada sam napisala jednu priču u Zenici i jednu u Sarajevu. Sam odlazak na put za vrijeme pandemije je poprilično stresan, zapravo svaki izlazak iz kuće za sve nas koji smo svjesni posljedice nemara i nepridržavanja propisanih mjera zaštite predstavlja određenu vrstu stresa, ali je bitno pronaći sagovornike koji su voljni da razgovaraju i pri tome se pridržavati svih mjera zaštite. Nekoliko priča u ovom projektu u prvi plan stavlja borbu starijih osoba s pandemijom tako da je svaka napisana priča poput malog svjedoka njihove borbe.

Imate li već neke reakcije na to što radite i ako imate kakve su?
Za projekat “Otrgnuto od zaborava” napravila sam i Facebook stranicu, a prvu priču sam već i reklamirala tako da je došla do jako velikog broja ljudi, a reakcije su brojne. Čitatelje oduševi činjenica da postoji mali kutak na Facebooku gdje se govori o ljudima treće životne dobi. Prva priča je bila o dvomjesečnoj izolaciji osoba iznad 65 godina što je sada aktuelno, pa su čitatelji komentarisali, navodili vlastite primjere, izražavali svoja osjećanja, a jedna čitateljica je čak objasnila da je njen suprug preminuo od posljedica ovog virusa u vrijeme dvomjesečne izolacije što je nevjerovatno potresno. Mislim da ovo jasno pokazuje zbog čega nam je potrebna platforma na kojoj će se čuti glasovi starijih ljudi, naših deda, nana, baka, nena,… ljudi čiji život se obično predstavlja kao dosadan, potpuno izoliran od nekih aktuelnih društvenih pitanja i slično.

Kakvi su vam planovi za poslije, kada završite aktivnosti podržane grantom?
Pošto trebam braniti svoj drugi magistarski rad posvetiću se tome, a poslije bih voljela da napišem i vodim još projekata iz oblasti umjetnosti, prije svega poezije. Imam ideje, pa se nadam da ću ih provesti u djelo i da ću naći adekvatnu podršku.

OSTAVITI ODGOVOR