Objavljeno na www.nomad.ba (17.07.2020.)

Piše: Đana Karavdić

Fool’s Gold, ili u slobodnom prevodu Budalino zlato, naziv je izvještaja kampanje Europe Beyond Coal koji je upravo ažuriran za 2020. godinu a pokazuje kako evropske ali i međunarodne finansijske institucije i dalje investiraju u kompanije čije je poslovanje vezano za ugalj umjesto da smanjuju finansijsku potporu ovoj industrijskoj grani.

Tako je za manje od 18 mjeseci, prema izvještaju, u ove kompanije kroz investicije ili kredite upumpano više od 20 milijardi eura! Ukupno 12 milijardi eura u investicijama i 9,8 milijardi u kreditima.

Istraživali su 8 evropskih i 4 međunarodne finansijske institucije koje su u bliskim vezama sa 8 evropskih kompanija čije je poslovanje povezano sa ugljem a koje su najveći zagađivači, odgovorni sa ukupno 50% evropskih emisija izazvanih ugljem. To su kompanije: RWE, PGE, EPH, ČEZ, Enel/Endesa i Fortum/Uniper.

U ove je kompanije, od novembra 2018. do decembra 2019, najviše je investirao Norveški državni penzioni fond sa milijardu i po eura kupljenih dionica i obveznica, iako je polovinom prošle godine norveški parlament donio odluku da ovaj penzioni fond, koji je najveći te vrste u Evropi, proda sve dionice koje su vezane za kompanije koje se bave ugljem i da prestane investirati u ovaj sektor. Forbes navodi da su u pitanju dionice vrijedne desetak milijardi dolara.

Nakon Norvežana, u ugalj najviše investiraju Crédit Agricole sa 1,4 milijarde eura, Allianz sa 1,1 milijardom i Deutsche Bank sa 1 milijardom. Internacionalni BlackRock imao je u istom periodu investicije vrijedne 7 milijardi eura. Kada su u pitanju kreditori, prednjači UniCredit koji je osigurao 2,8 milijardi eura vrijednih kredita za ugalj, BNP Paribas sa 2,1 milijardom te Barclays sa 1,7 i Société Générale sa 1,3 milijarde, a ne treba zaboraviti ni japanske banke sa gotovo dvije milijarde eura kreditnih sredstava.

Podrška projektima koji uključuju ugalj predstavlja kontroverzan aspekt razvojne saradnje a kako navodi Europe Beyond Coal, iako evropske finansijske institucije različitim odlukama i propisima pokušavaju ograničiti finansiranje kompanija čije je poslovanje vezano za ugalj, nisu sve institucije primijenile strogu politiku a Fool’s Gold pokazuje da ugalj još uvijek ima enormnu finansijsku potporu u Evropi.

Ni Bosna i Hercegovina ne želi dići ruke od električne energije koja se dobija sagorijevanjem uglja. U Tuzli se gradi Blok 7, iznimno kontroverzan projekat Vlade Federacije BiH koja se kune u njegovu isplativost, dok eko-aktivisti upozoravaju na brojne negativne posljedice, ekološke, zdravstvene ali i finansijske. Napomenimo da se zbog Bloka 7 pred Vijećem Energetske zajednice vodi spor protiv Bosne i Hercegovine.

U žustrim raspravama o opravdanosti održavanja i izgradnje termoelektrana kao jedan od argumenata redovito se spominje visoka cijena zagađenja zraka, cijena u doslovnom smislu, koja je postala još i višom, u doslovnom smislu. U jednom trenutku iznosila je 30,8 eura po toni CO2 emisija.

Kako je svako postrojenje obavezno plaćati naknadu za emisije karbon-dioksida koje godišnje ispušta u atmosferu, termoelektrane kao “najprljavije” odnosno najveći zagađivači obavezne su plaćati velike naknade koje ovaj način proizvodnje električne energije čine zastarjelim i skupim i dovode u pitanje smisao postojanja ovih postrojenja a tek gradnju novih. Bosna i Hercegovina raspolaže sa električnom energijom dovoljnom za svoje potrebe, dio struje se i izvozi, a investiranje stotina miliona u novi blok tuzlanske elektrane koji će biti štetan za zdravlje, okoliš i klimu, ne čini se neophodnim pa se opetovano postavlja pitanje o njegovoj svrsi, pitanje koje i dalje ostaje neodgovoreno.

Spomenutim naknadama nastoji se privoliti države da se okrenu isplativijim izvorima energije jer električna energija koja se dobija sagorijevanjem uglja najviše šteti klimi; elektrane koje funkcioniraju na plin ispuštaju upola manje CO2 u atmosferu u odnosu na moderne termoelektrane na ugalj. Kada smo već spomenuli kampanju Europe Beyond Coal, navedimo da prema podacima ove kampanje, među 30 termoelektrana koje najviše štete zdravlju građana u Evropi, nalaze se čak četiri bosanskohercegovačke: Ugljevik, Tuzla, Gacko i Kakanj, a vlasti oba entiteta umjesto da prate evropske trendove koji idu ka zatvaranju termoelektrana i okretanju zelenim izvorima energije s ciljem očuvanja okoliša i zdravlja građana, ponovo ne iznevjeravaju očekivanja građana već idu putem kojim ne treba ići.

Otvara se ovdje i pitanje poslovanja rudnika uglja koji snabdijevaju bh. termoelektrane. Rudnici u BiH imaju previše zaposlenih, u Evropi je generalno eksploatacija uglja skupa i neefikasna u poređenju sa velikim kopovina u svijetu, poput Južne Amerike, SAD-a, Australije i Kanade, pa tako i u našoj zemlji, rudnici duguju ogroman novac kroz neplaćene poreze i koncesije, a samo dozvoljavanje ove vrste dugovanja smatra se medvjeđom uslugom države rudnicima.

Već smo pisali kako su bh. termoelektrane najveći zagađivači zraka na Zapadnom Balkanu ispuštajući u atmosferu šest puta više emisija nego je dozvoljeno ili predviđeno nacionalnim planom, a TE Ugljevik je najgora od svih 16 balkanskih TE, ispušta najviše sumpor-dioksida dok TE Kakanu ispušta 12 puta više od maksimalno dopuštene vrijednosti za 2019!

Pri tome, niti jedna bh. termoelektrana ne posjeduje ispravan sistem za odsumporavanje. Iako je ovaj sistem ugrađen u Ugljeviku, već nakon probnog rada prijavljeni su tehnički problemi. Ostale evropske zemlje ulažu silan novac u čiste tehnologije napuštajući ekonomski neisplative a ekološki ubitačne termoelektrane, Bosna i Hercegovina planira megalomanska zaduženja za zastarjelu tehnologiju koja je na Zapadnom Balkanu godišnje odgovorna za 3.900 preranih smrti, procjene su koje navodi Bankwatch.

I dok se u Evropi ubrzano ukidaju postrojenja na ugalj i dok EU planira do 2030. najmanje 25.000 km rijeka ponovno pretvoriti u rijeke slobodnog toka, Bosna i Hercegovina gradi Blok 7 i pri tome ogroman novac odvaja za male hidroelektrane, veliku opasnost za okoliš. Predstavnički dom Parlamenta Federacije BiH donio je zaključak o potpunoj zabrani gradnje malih hidroelektrana na teritoriji Federacije, a za tri mjeseca, do kada Vlada treba predložiti izmjene u zakonodavstvu kako bi se omogućila sprovedba ove odluke, znat ćemo da li su i u kojoj mjeri bile iskrene namjere parlamentaraca.

U isto vrijeme, kako piše Balkan Green Energy News, neke druge balkanske zemlje poput Rumunije i Grčke rade na pretvaranju ugljenokopa u gigantske solarne elektrane. A Makedonija je prva zemlja Zapadnog Balkana koja je najavila da razmatra ukidanje korištenja uglja prije 2030.

Evropa bez uglja je neizbježna, da li će Bosna i Hercegovina biti u stanju pridružiti se panevropskim trendovima… imamo sva opravdanja da s razlogom sumnjamo u namjere, postupke i ciljeve nadležnih. Zatvaranje termoelektrana i preferiranje obnovljivih izvora energije preduslov je za zdrav zrak, čistu vodu, bogatu floru i faunu… i sretnije društvo. U BiH se to redovito propusti realizirati.

IZVORhttps://nomad.ba/ko-finansira-zagadjenje-zraka

NAPOMENA:

Objavljeni sadržaj i komentari na web stranici IMEP.ba je odgovornost autora sadržaja (fizičke ili pravne osobe) i ne reflektuje ciljeve ili stavove Pograma osnaživanja nezavisnih medija (IMEP), CPCD-a ili OTVORENE MREŽE.

Svi komentari i sadržaji se prethodno moraju odobriti od strane administratora prije nego budu vidljivi na portalu.

Svi sadržaji kao i stavovi i mišljenja komentatora odražavaju stavove i mišljenja isključivo onih koji ih postavljaju. Redakcija IMEP.ba je u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje dužna obavijestiti nadležne organe o takvom pristiglom komentaru, te isti ukloniti čim bude uočen ili prijavljen.

OSTAVITI ODGOVOR