GRAĐANIN NOVINAR: Zašto se sami liječimo?

0
9

Piše: Ms_Undercovered

Društvene mreže „gore“ od komentara na postove o terapiji i iskustvima ljudi oboljelih od Covid-19 koji su imali privilegiju da budu adekvatno i pravovremeno liječeni u privatnim zdravstvenim ustanovama. Zašto se ne zapitamo koji je razlog da je taj sadržaj na mrežama, a ne da li smo “za” ili “protiv” pisanja navedenog? Ne vidimo šumu od drveta!

Naša država ima zdravstveni sistem na “staklenim nogama” i bez korone. To je najveći problem. Ljudi su izgubili povjerenje jer su menadžmenti zdravstvenih ustanova, kao i pojedini doktori, izbornici političkih mašinerija, a ne stručni ljudi. Na početku epidemije bili smo svjedoci kada je poznati sarajevski epidemiolog i član WHO-a preminuo od korone. Iskustva koja je s javnošću podijelila njegova supruge potvrdila su činjenicu da smo prepušteni sami sebi. A narod nema novca ni za osnovne životne potrebe, pa kako onda da ima za privatne preglede, lijekove i suplemente?

Da bi bilo jasnije o čemu govorim, prenosim post virutulenog miljenika širokih narodnih masa, Sabita iz Tarćina: „O’šo u apoteku, rek’o kol’kosu vam ovi vitamini za jačanje imuniteta, kaže 100 maraka, reko ništa, dačetemi onda samo jednu masku tobejarabi“. Jučer slušam penzionera kako kaže da je pronašao na ulici “novu” masku, kao nekom ispala, vidi se da nije korištena, pa je malo oprao i nosi. To je naša realnost. Zato ne sumnjam da će se ljudi liječiti sami.

Moguće da će manjina biti i u prilici kupiti lijekove, ali zar ne mislite na kraju da je bolje i samoincijativno uzeti lijek, već zapustiti se i izgubiti život dok se izborite s labirintom birokratije do posljednjeg daha? Jedini doktor do koga je trenutno običnom građaninu moguće najbrže doći je nažalost patolog. Kod nas si nakon smrti pozitivan na virus. S obzirom na praksu da doktori propisuju lijekove putem telefona, bez pregleda, onda tom logikom ne čudi što narod može koristiti terapiju drugih ljudi.

Pratim nedavno na spotted-u razmjenu iskustava građana sa hroničnim problemima gdje navode da, ako žele redovnu terapiju, nalaze izvade privatno, ostave ih portiru u bolnici, pa nakon što ljekar bude stigao iz drugog grada – prepisat će terapiju. To može? Zar se čekanja na neke osnovne preglede godinu i više dana zove adekvatnom zdravstvenom zaštitom? Zašto to nije tema?

Najveći problem je što se zdravstveni doprinosi redovno odbijaju za uslugu koja ne postoji. Pored toga, pojedini doktori očito ne žele da liječe, a aktuelni proces protiv doktora Ismeta Gavrankapetanovića i pokušaj oduzimanja licence govore dovoljno o tome šta se dešava onim doktorima koji žele.

Moj otac nakon teških kardiovaskularnih problema više od pola godine nakon otpuštanja iz bolnice čeka na pregled i terapiju. Pregled i nalazi kod doktora je moguć u privatnoj ustanovi, tu izgleda nema korone, ali za 150 KM što je gotovo pola njegove penzije. Za ovakvo tretiranje je radio i plaćao doprinose čitav radni vijek. Znam da nije mali broj onih koji su imali iskustvo da ih doktor uputi u privatnu ustanovu gdje ordinira nakon “posla”. Uvijek se pitam kako fizički doktor istovremeno može raditi izuzetno naporan i zahtjevan posao u privatnom i javnom sektoru? Odgovor mi daje kolegica riječima “pa zar ti misliš da oni u državnom nešto rade”? Znam da neki rade časno i pošteno, ali su u manjini kao i u svakoj državnoj ustanovi.

Trenutno su društvene mreže dostupne svima slamka spasa kad struka ne radi svoj posao, kad ne postoji odgovornost ni zdravstveni sistem zbog čega isplivaju na površinu svi oni drugi… Daj šta daš! Sve navedeno je jasno kao dan, a opet sam sretna što nismo narod koji pije varkinu kao lijek. A mi uvijek analiziramo posljedice, nikad uzrok.

Šta možemo uraditi? Idu izbori i kažu da se na izbore prijavilo 86 stranaka i još toliko nezavisnih kandidata. Svi mi koji nismo mislili glasati ili ne glasamo, predlažem da podržimo stranku koja: pokrene inicijativu o ukidanju istovremenog rada doktora u privatnim i javnim ustanovama; omogući da zdravstveno osiguranje ide na platu ili da sami biramo ustanovu, ambulantu, ljekara koji će nas liječiti, nešto kao kad biramo banke jer svakako je sve tržište, a život u Bosni i Hercegovini je izgleda trenutno bezvrijedan.

Nego ne brinite za lijekove – Zavod zdravstvenog osiguranja Zeničko-dobojskog kanotna u gubitku zbog korone, pa su  najavili da će manjak pokriti uštedom na esencijalnoj listi lijekova.

NAPOMENA:
Objavljeni sadržaj i komentari na web stranici IMEP.ba je odgovornost autora sadržaja (fizičke ili pravne osobe) i ne reflektuje ciljeve ili stavove Pograma osnaživanja nezavisnih medija (IMEP), CPCD-a ili OTVORENE MREŽE. Svi komentari i sadržaji se prethodno moraju odobriti od strane administratora prije nego budu vidljivi na portalu. Svi sadržaji kao i stavovi i mišljenja komentatora odražavaju stavove i mišljenja isključivo onih koji ih postavljaju. Redakcija IMEP.ba je u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje dužna obavijestiti nadležne organe o takvom pristiglom komentaru, te isti ukloniti čim bude uočen ili prijavljen.

 

OSTAVITI ODGOVOR