GRAĐANIN NOVINAR: A šta je sa dobrim pričama?

0
74

Piše: Azra22

Dvadeset i prvo stoljeće obilježeno je mnogobrojnim krizama među kojima je definitivno i kriza u novinarstvu. Kriza novinarstva je zapravo kriza etike. Jednostavno je: kada ste posljednji put pročitali neku pozitivnu ili korisnu vijest? A onu senzacionalističku koja vas privuče, ali nakon čitanja shvatite da vam to uopšte nije trebalo? Postaje jasno da smo bombardovani ogromnom količinom informacija koja dolaze iz različitih izvora, a društvo teško nalazi načine da ih filtrira.
Najveći problem je što se uloga medija mijenja. Novinarske agencije sve više su u službi kapitala koji ih plaća ili politike koja novinarstvo koristi kao jedan od svojih instrumenata kontrole nad mišljenjem i djelovanjem naroda. Zaboravlja se da je novinarstvo ono što neko pokušava sakriti. U svemu tome običnim ljudima nedostaju vijesti o pozitivnim i normalnim stvarima. Radi se o običnim, humanim pričama koje nas trebaju podsjetiti da sve nije toliko pokvareno.
Čak i u ratu ljudi su pronalazili načine da prenesu priče koje vraćaju nadu u ljudskost i dobrotu, bez obzira što se svijet oko njih raspada. Danas, kad je život brži nego ikada, manje se družimo, a vijesti na portalima čitamo u hodu. Najveći broj tih tekstova služi huškanju, navodi na strah ili nas opterećuje. Na kraju dana valja se zapitati da li je svijet stvarno ovakav? Gdje smo se to izgubili?
Radi se tu upravo o ovoj krizi etike koje se uvijek veže za krizu u novinarstvu jer je upravo novinarstvo profesija koja ima moć da mijenja svijet i da ljude pokreće na akciju. Zašto u našim medijima nema priče o mladim ljudima koji ostaju u ovoj državi spremni da se bore, makar bili i sami u tome? Trebamo priče koje podsjećaju na stvarne životne vrijednosti. Jednostavno – treba nam vratiti nadu u ljudsku dobrotu. Trebamo podršku!
U trenucima kada se društvo nalazi na granici otuđenja, čak i stvari koje bismo inače nazvali propagandom – nisu propaganda. Tekstovi o pokrenutom biznisu ili o projektima koji služe društvu, iako izgledaju ako reklama, treba da nam pokažu da nisu svi otišli iz ove države ili da nije sve nemoguće. Još uvijek postoje oni koji rade za dobrobit društva, koji nisu zaboravili na prave ljudske vrijednosti.
U moru brzog i senzacionalističkog izvještavanja javlja se potreba za običnim ljudskim pričama. O onima koji rade dobre stvari, ne samo da bi bili plaćeni, nego zbog zadovoljstva, savjesti, za opšte dobro. U tome se ogleda nova uloga medija: narod treba informisati, a taj posao nije nimalo jednostavan. U tom informisanju treba da bude i motivacija da se pojedinci pokrenu jer na kraju dana nada je ono što nam je svima potrebno da bismo sutra bili spremniji uhvatiti se u koštac sa svim što nam život nosi.

NAPOMENA:
Objavljeni sadržaj i komentari na web stranici IMEP.ba je odgovornost autora sadržaja (fizičke ili pravne osobe) i ne reflektuje ciljeve ili stavove Pograma osnaživanja nezavisnih medija (IMEP), CPCD-a ili OTVORENE MREŽE. Svi komentari i sadržaji se prethodno moraju odobriti od strane administratora prije nego budu vidljivi na portalu.

Svi sadržaji kao i stavovi i mišljenja komentatora odražavaju stavove i mišljenja isključivo onih koji ih postavljaju. Redakcija IMEP.ba je u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje dužna obavijestiti nadležne organe o takvom pristiglom komentaru, te isti ukloniti čim bude uočen ili prijavljen.

 

OSTAVITI ODGOVOR