Goran Mrkić, korisnik IMEP-ovog granta za New Voices

0
1

Piše: IMEP-tim

Možete li se predstaviti?

Rođen sam u Sarajevu 1982. gdje sam i odrastao, a nakon završenog Filozofskog fakulteta počeo sam se baviti novinarstvom. U proteklih 13 godina radio sam kao novinar, a kasnije i kao urednik u brojnim medijima od kojih bih izdvojio Oslobođenje, Dnevni avaz i Centar za istraživačko novinarstvo. Bavio sam se uglavnom političkim i ekonomskim temama, ali i istraživanjima iz oblasti korupcije i kriminala.

U okviru svog projekta govorićete o ekonomiji u BiH – na koji način ćete tretirati tu temu, kome se obraćate i u kojoj formi, zašto mislite da je ta tema važna i korisna i potrebna, gdje ćete objavljivati svoje sadržaje?

Smatram da je ekonomija veoma važna tema kojoj se u domaćim medijima ne pristupa na pravi način. U medijima uglavnom imamo kratke informacije o ekonomskim dešavanjima koje dolaze iz centara moći poput državnih institucija ili velikih kompanija. Mislim da je potrebno analizirati ekonomska dešavanja na pravi način kako bi se kod čitalaca razvijao kritički način razmišljanja o ovim pitanjima, odnosno kako oni ne bi samo pasivno upijali informacije koje im se serviraju.

Također mi je namjera da otvorim pitanja o kojima se rijetko govori kao što su društvena nejednakost, spori ekonomski rast I slično. Nastojim podići svijest o problemima koji očekuju BiH na dugoročnom planu poput odlaska mladih i starenja stanovništva, klimatskih promjena, zaostajanja za zemljama Evrope i regiona I tako dalje. Nastojim pisati na što jednostavniji način kako bi tekstovi bili što lakše čitljivi, odnosno kako ne bi nikoga zamarali, a obraćam se praktično svim građanima BiH, bez obzira na njihov nivo znanja i obrazovanja. Tekstove objavljujem na vodećem poslovnom portalu u BiH – BiznisInfo.ba.

Šta znate o građanskom novinarstvu i kako ste sticali ta znanja?

Građansko novinarstvo za mene je sastavni neodvojivi dio ove profesije. Ono je naročito važno danas, u vrijeme kada, zahvaljujući društvenim mrežama, svaki pojedinac može postići da se njegov glas čuje. To otvara put da se ukine monopol velikih medijskih kuća i da se javna riječ demokratizuje. Danas veliki broj pojedinaca putem svojih naloga na društvenim mrežama, blogova ili vlastitih portala ostvaruje znatan utjecaj na javno mišljenje. Smatram da je važno ohrabriti pojedince, građane, da javno progovore o problemima ovog društva jer veliki mediji to često ne čine zbog nekih vlastitih interesa.

Kako ste saznali za IMEP?

Kao neko ko redovno prati dešavanja na medijskoj sceni već duže vrijeme sam upoznat s projektom IMEP, praktično od samog njegovog početka. Odranije sam, također, upoznat i s medijskim sadržajima koje su realizovali drugi učesnici u projektu – medijske kuće i pojedinci.

Kako je izgledao proces apliciranja, da li je komplikovan, težak, zahtjevan?

Proces apliciranja nije komplikovan i to me je pozitivno iznenadilo. Očekivao sam mnogo više papirologije i birokratije od koje mi novinari uglavnom zaziremo. Najvažnije je imati jasnu ideju o tome šta su ciljevi koje namjeravaš postići kroz projekat i koja je poruka koju želiš prenijeti. Ako to imaš, onda sve ostalo ide glatko.

Koliko novca ste dobili i za koje aktivnosti?

Dobio sam 2.560 dolara za seriju analiza u vremenskom rasponu od osam mjeseci.

Šta trenutno radite u okviru ovog granta?

Trenutno je najviše aktivnosti vezano za dešavanja koja imaju veze s epidemijom novog koronavirusa. Analiziram štetu koja je nanesena kompanijama u BiH i mjere koje poduzimaju vlasti na svim nivoima. Nažalost te mjere nisu ni izbliza dovoljne da bi se nadoknadila šteta i usmjerene su više na spašavanje budžeta nego privrede. Također analiziram ekonomske cikluse na iskustvu više država kako bih pokušao predvidjeti šta će se dešavati u BiH u narednom periodu, odnosno koje bi bile najadekvatnije mjere za brzi oporavak u post-kriznom vremenu. Mislim da BiH nema vremena za još jednu deceniju sporog rasta, te da su nam potrebni hrabri potezi koji će voditi višegodišnjem ubrzanom ekonomskom rastu od preko 5 posto BDP-a kako bi se zaustavio odlazak stanovništva i konačno znatnije popravio životni standard.

S obzirom na to da je vaš projekat počeo u “doba korone” – koliko vam je to otežalo ili olakšalo posao?

Ne bih rekao da je otežalo niti olakšalo, ali jeste drastično uticalo na moj projekat. Korona je nešto što niko ne može ignorisati i što se odrazilo na sve oblasti života. Ekonomija je oblast koja je, kao što je poznato, jedna od najteže pogođenih epidemijom. Zbog toga su neke konkretne teme o kojima sam namjeravao pisati postale deplasirane, a sva pažnja usmjerena je na poremećaje koji su izazvani virusom, probleme privrednika i radnika, te reakciju vlasti. S obzirom na to da moj projekat traje osam mjeseci bit će dovoljno vremena za one teme koje sada nisu aktuelne.

Imate li neke reakcije na to što radite i ako imate kakve su?

Reakcija ima mnogo. Kao prvo veliki je broj reakcija na društvenim mrežama gdje tekstovi izazivaju veliki interes. Čitaoci su, kako se čini, željni dublje ekonomske analize, a ne samo površnih informacija koje se plasiraju u većini medija. Naravno, važno je da su tekstovi pisani tako da ih bez napora mogu čitati svi, bez obzira na nivo znanja o ekonomskim temama. Osim toga većinu tekstova prenio je veći broj drugih medija, uglavnom portala, što pokazuje da u medijskom prostoru postoji znatna potreba za ovakvim sadržajem.

Kakvi su vam planovi za poslije, kada završite aktivnosti podržane grantom?

Svakako namjeravam nastaviti s istraživanjima o tome kako kompleksne ekonomske teme na najjednostavniji i najzanimljiviji način predstaviti najširoj publici, te kod čitalaca pobuditi kritički stav prema informacijama koje dolaze iz centara moći, a tiču se života svakog pojedinca.

OSTAVITI ODGOVOR