Kemija Hodžić: Govor mržnje je “rak rana” bosanskohercegovačkog društva

0
203

Kemija Hodžić, New Voices grantij, je uspješno okončala svoj projekat “Dijalog za budućnost” u okviru kojeg je pisala inspirativne tekstove iz šest kategorija. Prva serija tekstova nosila je naziv tranzicijska pravda i uključujila je šest tekstova vezanih za uspostavu mirakoristeći različite mehanizme, suočavanje sa prošlošću te budućnost suživota. Druga serija tesktova “LBBTIQ-da nas niko ne vidi” sadržavala je šest tekstova na temu položaja LGBTIQ populacije u BiH. Treća serija tekstova je bila “Ženska strana priče” koja je uključila šest tekstova o nasilju u porodici, ženama u politici, ženama poduzetnicama. Četvrta serija je nosila naziv “Od Kulina Bana do propasti znanja” i obrađivala je teme vezano za obrazovni sistem u BiH. Peta serija tekstova je nosila naziv “Politička (ne)svijest”, koja se bavila političkim sistemom u BiH i šesta serija tekstova “Medijska (ne)kultura”  se bavile temama medijske pimenosti, sposobnost pravljenja distinkcije između pravih i lažnih vijesti.

S Kemijom smo obavili razgovor u kojem nam je fokus bio da saznamo iz prve ruke koji su benefiti ovakve vrste podrške, te s kojim se izazovima suočavaju naši grantiji u implementaciji projektnih aktivnosti.

“Program osnaživanja nezavisnih medija“ je jadna od rijetko pozitivnih „pojava“ u bosanskohercegovačkom društvu koja pojednicu ne samo da omogućava kreiranje sopstvenih vijesti i informacija nego ga i potiče na kritičko razmišljanje (što je također rijetka pojava u bosanskohercegovačkom društvu). Obzirom da se već dugi niz godina bavim građanskim novinarstvom IMEP-ov program mi je omogućio da konačno pišem o svemu onome što sam željela i smatrala da je relevantno.

Kroz cjelokupnu implementaciju projekta Kemija se suočavala s govorom mržnje, jer je njeno pisanje “specifično” za društveni kontekst u kojem mi trenutno živimo.

Govor mržnje je „rak rana“ bosanskohercegovačkog društva, a mi još uvijek nismo pronašli odgovarajuću terapiju. Govor koji potiče vjersku i nacionalnu mržnju te diskriminiše drugog i drugačijeg u uređenim državama sankcioniše se zakonskim ili novčanim kaznama dok u bosanskohercegovačkom društvu obično bude nagrađen aplauzom uz pretpostavku da je riječ o patriotizmu. Upravo takav način iskazivanja ljubavi prema domovini je prisutan i u komentarima mojih objava. Najčešći oblik govora mržnje je nacionalizam i homofobija pa korisnici društvenih mreža koji nisu saglasni sa onim što sam napisala vrlo često, uz opravdanje da time štite vlastitu domovinu, naciju ili religiju pribjegavaju prijetnjama i uvredama.

 

Broj komentara u kojima je prisutan govor mržnje na njenim tekstovima varira, a obično eskalira u tekstovima vezanim za ratne zločine/ce ili LGBTIQ populaciju.

Govor mržnje je posljedica ideoloških politika te je postalo uobičajno, gotovo pa i prihvatljivo da u komunikacijskoj praksi ne poštujemo ljudsko dostojanstvo. Mediji su ti koji neselektivno i nekritički prenose izjave političara koje su vrlo često huškačkog karaktera a društvene mreže predstavljaju pogodno tlo za raspirivanje mržnje pod uticajem takvih izjava. Ustvari, čini mi se da smo se navikli na degutantnost mržnje i prihvatili je kao nešto normalno i uobičajno.

Građansko novinarstvo u Bosni i Hercegovini postepeno dobija svoje mjesto na medijskoj sceni, a to nam je potvrdila i Kemija.

Medijska slika svijeta se perpetualno mijenja a mediji, iako su uključeni u sve sfere života, postali su podložni hiperturbulentnim promjenama u svim oblicima pa osim što je došlo do zamjene uloga komunikatora-recipijenta tako je došlo i do medija-publike. Građansko novinarstvo je nastalo kao rezultat medijamorfoze (nekada publika-danas medij), eksponencijalnog broja rasta pametnih telefona u eri bežičnog interneta te sveprisutnih socijalnih medija i drugih platformi za dijeljenje medijskog sadržaja. Zahvaljujući svemu tome građansko novinarstvo je postalo ozbiljan faktor u medijskih slici skoro svakog društva ovisno od stepena razvijenosti demokratije. Bosna i Hercegovina nije imala logičan, očekivan pa možemo reći i normalan put razvoja kritičkog mišljenja ili i javnosti upšte. Ustvari ona predstavlja endemski primjer javnosti koja egzistira kao pasivna (možda čak i nejavnost) dok je u online sferi veoma aktivna i sklona medijskom aktivizmu. Upravo zbog toga online javnost predstavlja surogat za pitanja od javnog interesa budući da se sve ozbiljnije debate na društvenim mrežama, forumima, blogovima ili komentarima na portalima te kao takvo građansko novinarstvo ima veliku ulogu na medijskog sceni BiH.

Javno mnijenje determiniraju društvene mreže, a govor mržnje, botovi i političke stranke su itekako povezani.

Društvene mreže proizvode vijesti, pasivna publika u online sferi preuzima ulogu novinara, algoritmi mijenjaju medije i novinare a botovi kreiraju javno mnijenje. Kada je riječ o botovima, bosanskohercegovačka percepcija istih se drastično razlikuje od svjetske. Tako u bosanskohercegovačkoj varijanti, bot je osoba koja sjedi u nekoj mračnoj sobi te za dnevnicu i sendvič piše afirmativne komentare za račun političke opcije kojoj pripada ili koja ga plaća (što nije daleko od istine). U svjetskom poimanju, bot je napredni softverski program koji redakcije snadbjeva korisnim podacima. Ipak i jedni i drugi zahvaljujući društvenim mrežama kreiraju javno mnijenje.

Kemija je za kraj ovog intervjua imala poruku za sve građane novinare.

Ukoliko želite aktivno da učestvujete u kreiranju vijesti, javnog mnijenja i pozitivnih promjena u društvu, na pravom ste mjestu. IMEP-ov tim će vam uz finansijsku podršku omogućiti da vaše objave dođu do onih zbog kojih ste odlučili da se bavite građanskim novinarstvom.

OSTAVITI ODGOVOR