Amar Redžepagić (New Voices): Igre – hobi ili nešto više

0
141

Objavljeno na blog Plejka (11. novembar 2019.)

Piše: Amar Redžepagić

U medijima ste mogli čuti kako online video igre privlače ogromnu publiku i za njih se organizuju turniri sa velikim novčanim nagradama. Mnogima se i dalje čini nevjerovatnim da su za neke ljude igre postale profesija, i nisu svjesni da su one mnogo više od „dječije igre“. Da vam je neko prije pet godina rekao da igre mogu imati pozitivan efekt na našu psihu, te da se mogu koristiti u edukativne svrhe, vjerovatno ne biste povjerovali. Većina ljudi ne zna, ili barem ne shvata igre kao nešto ozbiljno. Iz tog razloga, pokušat ću vam na ovom Blogu detaljnije objasniti šta su to zapravo igre, te kakav efekat imaju na ljude.

Od trenutka kada su se pojavile, za video igre se govori da izazivaju nasilje. Takve optužbe do danas nisu prestale. Ako Googlate, koristeći štetne efekte video igara kao frazu za pretraživanje, pronaći ćete razne vrste zastrašujućih tvrdnji. Neki od primjera su da video igre mogu izazvati depresiju, fizičku agresiju, loš san, pretilost, poremećaje pažnje i … lista se nastavlja. Izgleda da još samo nisu spomenuli akne.

Nekontrolisana ovisnost o igrama postoji, ali nije toliko česta koliko se misli.
(Izvor: South Park)

Najčešće pritužbe su da video igre čine djecu:

  1. socijalno izoliranom
  2. smanjuju mogućnosti za aktivnosti na otvorenom i na taj način dovode do pretilosti i lošeg fizičkog zdravlja
  3. promovišu nasilje kod djece, ako igre imaju nasilni sadržaj

Međutim, treba uzeti u obzir/ imati u vidu da bi prva i druga tvrdnja trebala u tom slučaju važiti i za gledanje nasilnih filmova i/ili tv programa kao i čitanje knjiga, ako već važe za igranje video igara. Što se tiče treće tvrdnje, zašto bi nasilje animiranih likova u video igrama imalo veću vjerovatnoću da izazove stvarno nasilje nego, recimo, čitanje Shakespeareovog Hamleta, gdje je detaljno opisano čak i ubistvo Hamletovog očuha, to jeste način kako je ubijen. Ili recimo djela kao što su “Seljačka buna”, “Gospoda Glembajevi” i mnoga druga djela. Ovdje govorimo o redovnoj lektiri u srednjim školama. Ista situacija je i sa animiranim i igranim filmovima.

Mnoga istraživanja opovrgavaju strašne mitove o štetnim efektima kompjuterskih igara.

Ako pogledate naučnu literaturu, naći ćete vrlo malo dokaza koji potkrepljuju tvrdnje onih koji promovišu negativne utjecaje video igara, kao i značajne dokaze protiv takvih tvrdnji. U stvari, istraživanja su pokazala da će redovni gameri (igrači), vjerovatnije uživati ​​i u igranju na otvorenom, društveno su angažovaniji, društveno prilagođeniji i imaju više građanskog (demokratskog) stava nego njihovi vršnjaci koji ne igraju. Naučno istraživanje centra “Pew” zaključilo je da video igre nemaju veze sa društvenom izolacijom, već služe povezivanju mladih s vršnjacima i društvom u cjelini. Druga istraživanja kvalitativno su dokumentovala mnoge načine na koje video igre promovišu socijalne interakcije i prijateljstva. Gameri imaju interakciju sa drugim igračima, lično i putem interneta. Oni međusobno razgovaraju o svojim igrama, uče jedni druge strategijama i često se igraju zajedno, bilo u istoj sobi ili putem interneta.

Što se tiče nasilja, meta-analize mnogih  istraživanja namijenjenih pronalaženju efekata nasilnih video igara, na nasilje u stvarnom svijetu zaključuju da, nema dovoljno ili uopšte adekvatnih dokaza o takvim efektima. Zanimljivo je, također, napomenuti da je tijekom desetljeća u kojima nasilno video / online igranje neprestano raste, došlo do stalnog i velikog opadanja nasilja u stvarnom svijetu među mladima (ovdje ne govorimo o ratovima / terorističkim napadima). Ne mora značiti da je pad nasilja u stvarnom svijetu na bilo koji značajan način uzrokovan porastom nasilnih video igara, ali postoje neki dokazi da igranje takvih igara pomaže ljudima da nauče kako kontrolirati svoje agresivnost i neprijateljski stav. U jednom eksperimentu, studentima na fakultetu predstavljen je frustrirajući mentalni zadatak, a zatim su ocijenjeni zbog osjećaja kako depresije, tako i neprijateljskog stava. Značajno je otkriće da su se studenti koji su redovni igrači nasilnih video igara, osjećali manje depresivno i manje neprijateljski nastrojeno (agresivno) oko 45 minuta nakon frustrirajućeg mentalnog zadatka, nego studenti koji nisu igrali takve igre.

Pokazalo se da video igre imaju brojne pozitivne učinke na rad mozga.
Zar se ne vidi da su “djeca” sretna.
(Izvor: imgur.com)

Dosta dobro kontroliranih naučnih istraživanja dokumentovalo je pozitivne učinke video igara na mentalni razvoj. Ponovljeni eksperimenti pokazali su da igranje video igara sa brzim tempom može značajno povećati bodove igrača na testovima vizuospacijalne sposobnosti, uključujući testove koji se koriste kao komponente standardnih IQ testova. Druga istraživanja sugeriraju da video igre, ovisno o vrsti igre, također mogu povećati rezultate na mjerama radne memorije (sposobnost da se radi više stvari odjednom / multitaskinga), kritičkom razmišljanju i rješavanju problema. Osim toga, sve je više dokaza da djeca koja su ranije pokazivala malo interesa za čitanje i pisanje sada stiču napredne vještine opismenjavanja putem tekstualne komunikacije u online video igrama.

Kad se gameri u fokusnim grupama i anketama pitaju šta im se sviđa kod video igara, oni uglavnom govore o slobodi, samokontroli i kompetentnosti. U igri sami donose odluke i preferiraju boriti se sa izazovima koje su sami odabrali. Oni sami mogu riješiti teške probleme i pokazati izuzetne vještine. U igri, starost nije bitna, ali vještina jeste. Na ovaj su način video igre slične svim drugim oblicima istinske (realne) igre.

Izvor: https://plejka.wordpress.com/2019/11/11/igre-hobi-ili-nesto-vise/

NAPOMENA:
Objavljeni sadržaj i komentari na web stranici IMEP.ba je odgovornost autora sadržaja (fizičke ili pravne osobe) i ne reflektuje ciljeve ili stavove Pograma osnaživanja nezavisnih medija (IMEP), CPCD-a ili OTVORENE MREŽE.
Svi komentari i sadržaji se prethodno moraju odobriti od strane administratora prije nego budu vidljivi na portalu.
Svi sadržaji kao i stavovi i mišljenja komentatora odražavaju stavove i mišljenja isključivo onih koji ih postavljaju. Redakcija IMEP.ba je u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje dužna obavijestiti nadležne organe o takvom pristiglom komentaru, te isti ukloniti čim bude uočen ili prijavljen.

OSTAVITI ODGOVOR