Melani Isović, korisnica IMEPovog granta za građane novinare

0
370

Piše: IMEP tim

Možete li se malo predstaviti?

Iskreno – najgore mi se predstaviti J. Rodjena sam u julu 1992. godine u Banjaluci i cijelog života spajam nespojivo – imam dve srednje škole, za poslovno-pravnog tehničar i frizera, a sada sam apsolvent fizioterapije. Certifikovani sam makup-artisti, a u novinarske vode sam ušla tako što sam završila obuku za online i foto novinarstvo za portal eTrafika i nakon obuke nastavila da surađujem sa njima.

Pravite priče o ljudima iz treće smjene – zašto vas zanimaju baš ti ljudi, ko će biti akteri, šta ćete tačno raditi i kako, u kojoj formi?

Inače sam jako radoznala osoba i jednostavno me zanimalo kako žive ljudi koji rade treću smjenu, kako funkcionišu, kako izgleda njihov radni dan, odnosno noćni rad jer većini ljudi radni dan završava do 16 časova, evetualno do 19, a njima počinje u 22, kada svi odmaramo ili uživamo u zabavi. Između ostalog  me zanima i kako im izgleda svakodnevnica, da li bolje funkcionišu danju ili noću, koji su im krizni sati i šta rade kad se to desi? Osim toga želim svima nama da približim kako izgleda treća smjena i kako bi nam život izgledao da nema te treće smjene i rezultata njihovog rada jer većina nas o tome uopšte ne ražmišlja. Akteri projekta su svi ljudi koje rade treću smjenu: pekari, vatrogasci, taksisti, dispičeri, ljudi koji rade u dragstoru, koji rade na pumpama, hitna pomoć, komunalci, pjevači, konobari, apotekari i slično. Bila bih jako sretna da u sklopu projekta  uspijem stupiti u kontakt i sa nekom prostitutkom  da uradim priču i o njima, makar i anonimno. Paradoks je što su oni nevidljivi u našem društvu jer s čim se ne susrećemo – često kao da se to i ne dešava. Želim da postanemo svjesniji tih ljudi i njihovog značaja, posla koji urade za sve nas. Smatram da ću toplim ljudskim pričama približiti građanima, kao i sebi, njihovu svakodnevnicu, njihov položaj u društvu i s kakvim se situacijama moraju suočavati da bi prehranili porodicu. Putem toplih ljudskih priča planiram probuditi empatiju kod čitalaca, prvenstveno sugrađana ovih ljudi kako bi uvidjeli da oni postoje, da su jako važni za naš (su)život, te izazvati solidarnost sa onima koji rade dok se drugi odmaraju.  Ove sadržaje ću realizovati tako što ću sa snimateljem odlaziti tamo gdje radi treća smjena i provoditi vrijeme s tim ljuidma. Tačnije – mi ćemo po nekoliko dana biti s njima tokom te treće smjene radi boljeg upoznavanja uslova i načina rada, posmatraćemo njihovog rad, razgovorati s njima i na osnovu toga i vlastitih zapažanja i iskustava kreirati  medijski sadržaj – deset tekstova, deset video-priča koje ću objaviti na Facebooku i deset kraćih videa za Instagram.

Šta znate o građanskom novinarstvu i kako ste sticala ta znanja?

U toku obuke koju sam završila za portal eTrafika sam stekla praktična znanja i iskustvo u novinarstvu. Obuka je trajala šest mjeseci, imali smo dobre predavače i mentore koji su se trudili da nam novinarstvo približe na najbolji mogući način u datom momentu. Doduše, ni danas ne smatram da sam iskusna građanka novinarka jer mi je sve to još jako svježe.

Kako ste saznali za IMEP?

Za IMEP sam saznala na jednom seminaru za videoprodukciju.

Kako je izledao  proces apliciranja, da li je komplikovan, težak, zahtjevan…

Ovo je prvi projekat koji sam ikada napisala u svom životu. Kad sam otvorila aplikacionu formu bila sam zbunjena i iskreno – malo uplašena, bojala sam se da ću nešto pogriješiti iako je sve vrlo jednostavno kad ti se objasni. Srećom – moje kolege imaju više iskustva s tim, pa sam imala kome da se obratim. Vjerujem da sam ih u tom periodu dosađivala sa raznim pitanjima i podpitanjima, ali  najvažnije je da sam uspjela.

Koliko novca ste dobili i za koje aktivnosti?

Projekat traje šest mjeseci, dobila sam 4.900 $, a aktivnosti su odlazak na teren sa snimateljem, skupljanje materijala i pisanje tekstova i montiranje video materijala.

Šta trenutno radite u okviru ovog granta?

U vrijeme kada pišem ove odgovore radimo sa pekarima. Jednu noć smo bili u pekari, potom u proizvodnji jer naši pekari, osim klasičnih pekarskih proizvoda, rade i  peciva, kolače i torte. Da nije sve lako evo jedan primjer: Jednu noć smo bili  u fabrici koja je na periferiji Banjaluke i tamo smo bili od 22 do ponoći, a potom nastavili od 4  do 6 ujutro. Dakle – nije lako kao što možda izgleda. Narednih dana idemo u dragstore, imamo dogovorene tri lokacije.

Imate li neke reakcije na to što radite i ako imate – kakve su?

Pa većina ljudi, kada objašnjavam šta radim, se zamisle i kažu „Da, oni mi nikada nisu pali na pamet na način na koji si mi ti sad to rekla i objasnila“. Komentari su pozitivni, nisam se susrela sa negativnim, i to me čini sretnom jer znači da se ljudima sviđa zamisao, pa vjerujem da će rado čitati i gledati materijal koji napravim.

Kakvi su  planovi za poslije, kada završite  aktivnosti podržane grantom?

Iskreno – to je pitanje na koje ne znam odgovor. J Šalim se! Nastaviću se baviti novinarstvom svakako. Planiram da i fakultet i završim do kraja godine, a naravno baviću se šminkanjem i dalje. J

NAPOMENA:

Objavljeni sadržaj i komentari na web stranici IMEP.ba je odgovornost autora sadržaja (fizičke ili pravne osobe) i ne reflektuje ciljeve ili stavove Pograma osnaživanja nezavisnih medija (IMEP), CPCD-a ili OTVORENE MREŽE.

Svi komentari i sadržaji se prethodno moraju odobriti od strane administratora prije nego budu vidljivi na portalu.

Svi sadržaji kao i stavovi i mišljenja komentatora odražavaju stavove i mišljenja isključivo onih koji ih postavljaju. Redakcija IMEP.ba je u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje dužna obavijestiti nadležne organe o takvom pristiglom komentaru, te isti ukloniti čim bude uočen ili prijavljen.

 

 

OSTAVITI ODGOVOR