Kemija Hodžić (New Voices): I šta kažete – rat je završen?

0
137

Objavljeno na facebook.com (28. januara 2019.)

Autor: Kemija Hodžić

Pisala sam o Mladenki Zadro, četverogodišnjoj djevojčici koju je u naručju njene majke Ljubice ubio pripadnik Armije Bosne i Hercegovine, Enes Šakrak. Šakrak je Ljubici pucao u prsa, a Mladenki, četverogodišnjoj djevojčici u lice. Osuđen je na 10 godina zatvora i danas je slobodan građanin Bosne i Hercegovine. Nakon ovog teksta mi rekoše: „Za zločin u Grabovici, normalno, nema opravdanja, ALI dobro bi bilo da je Kemija napisala nešto o zločinu HVO – a u Ahmićima. Ovo je pogotovo trebala napisati, jer je zločin u Grabovici refleksija zločina u Ahmićima“.

Pisala sam i o zločinu u Ahmićima koji su počinili pripadnici 4. bojne vojne policije HVO – a i jedinice „Jokeri“ u kojem je ubijeno 116 osoba. Jedan od zapovjednika ove akcije Dario Kordić, osuđen je na 25 godina zatvora. Nakon ovog teksta me upitaše: „A zašto nikad ništa nisi napisala o zločinu u Doljanima“.
Pisala sam i o zločinu u Doljanima koji su počinili pripadnici 44. brdske brigade Armije Bosne i Hercegovine u kojem je ubijeno 39 osoba a za ovaj zločin do danas niko nije odgovarao. Nakon ovog teksta me upitaše: „A što nikad nisi pisala o zločinima koji su počinjeni nad Bošnjacima“.

Pisala sam i o genocidu u Srebrenici u kojem je ubijeno 8372 osobe a ubili su ih pripadnici Vojske Republike Srpske i specijalne srpske vojne postrojbe Škorpioni. Za genocid u Srebrenici Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije optužio je ukupno 21 osobu. U genocidu u Srebrenici ubijeno je 8372 ljudi, 25000 ljudi je prisilno raseljeno, locirano je preko 40 sekundarnih grobnica a svaka četrnaesta žrtva ukopana u Potočarima je maloljetna. Nakon ovog teksta mi rekoše: „Ali Srebrenica je samo refleksija zločina koji su počinjeni nad srpskim stanovništvom, zašto malo o tome ne pišeš“.

Pisala sam i o Bradini, selu u blizini Konjica u kojem su pripadnici Armije Bosne i Hercegovine i Hrvatskog vijeća obrane ubili više desetina civila. Sud Bosne i Hercegovine je prošle godine za ovaj zločin potvrdio optužnicu protiv četrnaest osoba i svi su se izjasnili kao nevini. Nakon ovog teksta me upitaše zašto nikad ne pišem o stradanju Hrvata.

Pisala sam i o Trusini, selu u blizini Konjica u kojem su neki pripadnici Armije Bosne i Hercegovine, pod zapovjedništvom Zulfikara Ališpage ubili šesnaest hrvatskih civila te strijeljali šest zarobljenih pripadnika HVO – a. Za ovaj zločin osuđena su tri pripadnika Specijalnog odreda za posebne namjene „Zulfikar“ Armije BiH, dok se zapovjednik Ališpago brani sa slobode. Nakon ovog teksta mi rekoše: „Ali to je samo refleksija zločina počinjenih na bošnjačkim stanovništvom, zašto ne pišeš o Prijedoru“.

Pisala sam i o Prijedoru, gradu s najviše masovnih ubistava u BiH nakon Srebrenice. U logoru Keraterm je samo u jednoj noći ubijeno blizu 190 zarobljenika, u logoru Omarska između 200 i 300, u selima Bišćani, Rizvanovići, Rakovčani, Čarakovo i Hambarine je 20. juna 1992. godine ubijeno nekoliko stotina muškaraca, žena i djece. Danas su u Prijedoru, gradu u kojem je ubijeno 3176 građana nesrpske nacionalnosti, kreatori tih ubistava Ratko Mladić i Radovan Karadžić heroji. Nakon ovog teksta mi rekoše da pišem malo i o „tuđim“ žrtvama, jer smo i njih uspjeli podijeliti na „moje, tvoje i njihove“.

Pisala sam i o 74 civila poginula od granata ispaljenih sa položaja Vojske Republike Srpske na školsko igralište u Srebrenici. Rekoše mi da sam bošnjački nacionalista. Pisala sam i o masakru na Kapiji u Tuzli kada je granata ispaljena sa položaja Vojske Republike Srpske ubila 71 a ranila preko 150 građana Tuzle, pa mi rekoše da pišem malo i o stradanjima „drugih“. Pisala sam i o poginuloj djeci na Alipašinom polju, ali i o Augustini Grebenar, djevojčici koja je zajedno sa još sedam svojih prijatelja ubijena na dječijem igralištu u Vitezu od granate ispaljene sa položaja Armije Bosne i Hercegovine, pa mi rekoše da se raspitam o granatiranju Zenice iz Viteza ranije i to sa: „Drži se opisa iz okruženja koje poznaješ“.

I šta kažete, rat je završen? Ne, gospodo, nije. Sve dok ne shvatite da su žrtve Trusine jednako nevine kao i žrtve Ahmića, da je devetogodišnja djevojčica Augustina Grebenar koja je ubijena na dječijem igralištu zajedno sa još sedam svojih drugara jednako nevina kao i 74 civila poginula na školskom igralištu u Srebrenici – rat nije završen.

Nego, sjetite li se vi ikada ijedne žrtve osim kad njome pravdate zločine koji su počinili zločinci iz vašeg naroda?

Izvor: https://www.facebook.com/kemija.hodzic.92/posts/1311524162360511

NAPOMENA:

Objavljeni sadržaj i komentari na web stranici IMEP.ba je odgovornost autora sadržaja (fizičke ili pravne osobe) i ne reflektuje ciljeve ili stavove Pograma osnaživanja nezavisnih medija (IMEP), CPCD-a ili OTVORENE MREŽE.

Svi komentari i sadržaji se prethodno moraju odobriti od strane administratora prije nego budu vidljivi na portalu.

Svi sadržaji kao i stavovi i mišljenja komentatora odražavaju stavove i mišljenja isključivo onih koji ih postavljaju. Redakcija IMEP.ba je u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje dužna obavijestiti nadležne organe o takvom pristiglom komentaru, te isti ukloniti čim bude uočen ili prijavljen.

OSTAVITI ODGOVOR