GRAĐANIN NOVINAR: Ovo je najmanja, a ujedno i najslađa biblioteka u Italiji

0
441

Piše: Zerina Hajrić

Antonio de la Cava, penzionisani školski učitelj, preuredio je svoje vozilo na tri kotača u minijaturnu mobilnu biblioteku. Ovim izumom želi da proširi radost knjiga u zabačenim dijelovima Italije. Svake sedmice zvukom orgulja najavljuje svoj dolazak na seoske trgove. Djeca ga željno iščekuju, zatim se okupljaju, te pretražuju potrebne knjige.

“Ako djeca ne mogu pronaći potrebne knjige, nema problema – staviti ću svoje knjige na ‘točkove’ i doći ću k njima”,  izjavio je 72-godišnji Antonio.

Ovim poslom se bavi od 1999 godine i svoj projekt naziva ” Fino ai margini” što znači “Do margine”: obilazi siromašna sela u kojima nema knjižara i biblioteka – 14 manjih sela od kojih je najveće Krako sa svega 700 stanovnika, posuđuje knjige besplatno, a pokrenuo je i akciju pod nazivom ” bijela knjiga” koja je, u principu, radionica za pisanje i šansa da djeca ispričaju svoju priču. Naime,  u biblioteci nosi i jednu običnu svesku sa debelim koricama u koju djeca pišu svoje priče, ali i  imaju mogućnost pročitati priče i iskustva druge djece koje su pisale u istu svesku. Kada završe sa pisanjem svoje priče – svesku vraćaju Antoniu, a on je kasnije  iznajmljuje drugoj djeci koja požele pisati ili čitati.

“Potičem iz farmerske porodice, moji roditelji nisu imali novca da me pošalju u školu, međutim oni su se žrtvovali i podarili su mi svrhu u životu. Moj otac se školovao do drugog razreda osnovne škole, a majka do trećeg. Oni su me naveli da shvatim da ‘moram činiti nešto više, nešto za društvo’. Odlučio sam da pokušam učiniti društvo boljim. Ovo je razlog zašto sam odlučio napraviti ‘knjigomobil’ koji je stvoren iz mnogo razloga. Ovo je proizvod tradicionalne solidarnosti sa farmerima koji žive ovdje. Ovim najprije želim odati počast svojim roditeljima”, pojasnio je  Antonio.

Kaže da je ideju dobio od jedne djevojčice iz Bugarske koja ga je  postiđeno pitala:”Učitelju, šta kada bi mi mogli napisati knjige?”.

“Ona je već imala potrebu da ispriča svoju priču kada joj je majka rekla da moraju napustiti svoj dom i preseliti se u Italiju. Ona je željela iskazati svoju bol jer je napustila svoje prijatelje. To je bila jaka potreba za nju. Tada mi je sinula ideja da, ako je ona imala takvu potrebu, možda i druga djeca imaju istu želju kako bi prevazišli usamljenost koja zahvaća mnogu djecu”, Izjavio je Antonio.

Pri završetku svoga govora Antonio je ponovio poruku koju često šalje učiteljima i roditeljima i koja glasi:” Budite svjesni usamljenosti koju djeca osjećaju!”.

NAPOMENA:

Objavljeni sadržaj i komentari na web stranici IMEP.ba je odgovornost autora sadržaja (fizičke ili pravne osobe) i ne reflektuje ciljeve ili stavove Pograma osnaživanja nezavisnih medija (IMEP), CPCD-a ili OTVORENE MREŽE.

Svi komentari i sadržaji se prethodno moraju odobriti od strane administratora prije nego budu vidljivi na portalu.

Svi sadržaji kao i stavovi i mišljenja komentatora odražavaju stavove i mišljenja isključivo onih koji ih postavljaju. Redakcija IMEP.ba je u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje dužna obavijestiti nadležne organe o takvom pristiglom komentaru, te isti ukloniti čim bude uočen ili prijavljen.

 

 

OSTAVITI ODGOVOR