GRAĐANIN NOVINAR: Jelena Glišić, mater aktivista iz Udruženja prijevremeno rođene djece u RS “Mrvice”

0
78

Piše: Supermater.ba

Rubrika “Mater aktivista” za cilj ima promovisati majke aktivistkinje i njihov rad u udruženjima. Međunarodni dan prijevremeno rođene djece obilježava se 17.novembra, te smo u vezi s tim razgovarali sa Jelenom Glišić, članicom Udruženja “Mrvice” i majkom prijevremeno rođenog djeteta.

Kada započinje Vaša borba kao majke prijevremeno rođene bebe?

14.3.2013.godine na svijet je došao jedan veliki borac od svega 770 grama rođen u 26-oj nedelji trudnoće (25+3) koji je svojim glasnim plačem svima dokazao da može dalje u život, a svojim roditeljima dao nadu i hrabrost da zajedno s njim prebrode sve nedaće koje su ih snašle. Nekoliko dana po rođenju njegova gramaža je iznosila oko 630 grama, postepeno se povećavala, smanjivala, varirala. Nevjerovatno koliko počneš grame doživljavati kao nešto toliko bitno, ali sa sedmicama počneš shvatati da nije sve u gramima, nažalost. Počneš da shvataš da je značajnije da on ostane u borbi za preživljavanje jer mnogo kriza je bilo. Nikada nismo znali šta nas očekuje u danu koji je osvanuo, naučili smo da se ne smijemo predugo radovati ni predugo tugovati, ali zabrinutost je bila stalno prisutna. Danas je on posebno veselo, radoznalo i pametno šestogodišnje dijete koje pohađa prvi razred Osnovne škole “Ivo Andrić” u Banjaluci. Posebna inspiracija proizilazi iz njegove svake riječi i dijela.

Od kada ste u Udruženju “Mrvice”?

U oktobru mjesecu 2016. godine u Banjaluci je osnovano Udruženje roditelja prijevremeno rođene djece u Republici Srpskoj „Mrvice“. Registraciju Udruženja je inicirala grupa hrabrih mama koje su do tada razmjenjivale svoja iskustva putem neformalnih druženja i društvenih mreža. Tokom ovih godina sve naše aktivnosti usmjerene su ka pronalaženju društveno odgovornih preduzeća sa molbom za finansijsku pomoć koju usmjeravamo u nadogradnju savremene opreme u našim klinikama za kvalitetnije liječenje u skladu s najvišim evropskim standardima.

Koliko vam znači rad Udruženja?

Veoma je velika čast biti predstavnik najvećih heroja koji su prije vremena došli na ovaj svijet. Boriti se za njihova prava. Mi smo tu da ostvarimo zajedničke ciljeve čime,  prije svega, roditeljima govorimo da nisu sami. Želimo da im pomognemo u njihovoj agoniji, da ih saslušamo i ohrabrimo, da pružimo podršku na način koji je poznat samo onima koji su kroz to prošli ili prolaze. Mi se borimo za edukaciju, za poboljšanje uslova u bolnicama, da podignemo svijest. Trenutno u Udruženju ima 115 aktivnih članova i oko 400 članova na društvenim mrežama. Početkom novembra prošle godine pokrenuli smo akciju “Za topli zagrljaj” u kojoj je prikupljeno 36.000 KM, te tako nabavili deset toplih krevetića. Kampanja iz 2017. godine osigurala je Klinici za dječije bolesti Univerzitetskog kliničkog centra donaciju EEG-monitoring aparata za praćenje moždanih funkcija koji pomaže u ranoj dijagnostici i adekvatnom liječenju nakon pravovremene dijagnostike. No pored ove dvije najveće donacije, konstantno tokom ove tri godine sprovodimo razne aktivnosti kojima ostvarujemo mnogobrojne ciljeve.

Kako je biti majka aktivistkinja?

Veoma je teško ostati pribran i “na nivou” u svemu što se od vas očekuje. Mučan je posao biti siguran u to što radiš i ujedno ostati jak, smješkati se iako ti nije do toga, žonglirati s redovnim poslom, rasporedom obaveza i beskrajnim danima majčinstva. Ali kada pogledamo rezultate – isplatilo se. Činimo dobar posao. Ostavljamo trag. Što je najbitnije – taj trag se oslikava na toj djeci koja će izrasti u neke prave i čestite ljude.

Dajte nam sada malo više detalja o humanitarnoj akciji za novembar 2019. godine?

Pored brojnih problema koji prate našu djecu, ove godine smo u saradnji i komunikaciji sa našim ljekarima prepoznali potrebu nabavke novog aparata. Udruženje je, u saradnji sa doktorkom Vesnom Ljubojević i uvaženom profesoricom Anom Oros, odlučilo prikupiti sredstva za indirektni laser i oftalmoskop jer značaj ove medicinske opreme je nemjerljiv za prijevremeno rođenu djecu koja imaju niz problema uzrokovanih ROP-om, ali takođe svi dobro znamo da će ova aktivnost uveliko doprinijeti finansijskim uštedama na svim nivoima. Važno je naglasiti da naša djeca sada za ove oftamološke intervencije putuju u Republiku Srbiju, konkretno na Institut za neonatologiju Beograd. Ovo su vrlo teška i stresna putovanja. Zamislite samo situaciju da ste primorani dijete od 1900 grama, odvesti u CIPS na slikanje za pasoš? Ove godine kampanja se odvija pod sloganom “Sanjam svijet, vidim svijet” jer je želja „Mrvica“ da prikupe novac za laser koji će terapijskim tretmanima spriječiti oštećenje ili potpuni gubitak vida.

Koji su planovi udruženja “Mrvice” za 2020. godinu?

I dalje ćemo težiti ka unapređenju zdravstvene zaštite roditelja i djece, pružanju psihološke podrške roditeljima prijevremeno rođene djece i djece sa posebnim potrebama, organizovanju aktivnosti koje unapređuju kvalitet života porodica. Prioritet je poboljšanja statusa, ne samo prijevremeno rođenih beba nego i njihovih roditelja, posebno majki. U tom smislu određeni su pravci daljeg djelovanja među kojima su i određena zakonska rješenja koja se odnose na produžetak porodiljskog bolovanja.

Poruka za sve majke koje su na početku svoje borbe?

Prijevremeno rođeno dijete, koje je još trebalo da bude u majčinom stomaku, jednostavno nije sposobno da se samostalno bori za svaki svoj naredni dah. Plaše vas slike vašeg djeteta prikopčanog na desetak cjevčica, kablova i okruženog opremom. Taj prvi susret sa vašom mrvicom je veoma stresan i znajte – zauvijek će vam biti u sjećanju, ali budite sretni u tom trenutku jer zahvaljujući savremenim metodama liječenja i veoma nezrela djeca ili djeca veoma male težine na rođenju imaju šansu da prežive.  Prijevremeni porođaj je jedna od okolnosti koja može da poljulja određene psihološke mehanizme, u prvom redu samih majki, a zatim i da utiče na opšte funkcionisanje porodice. Najčešće prvobitne reakcije u ovakvim situacijama su poricanje, šok, nevjerica, strah, tuga, osjećanje krivice. Nerijetko majke traže uzroke u svom ponašanju i krive sebe za to što im se dogodilo. Ovakva osjećanja su u velikoj mjeri opravdana budući da prolazite kroz period prilagođavanja, promjene raspoloženja usljed hormonskih fluktuacija i kriza potpuno novih uslova života i životne promjene koja vas je zadesila. Jako je važno da ovakva osjećanja ne traju dugo i da pažnju usmjerite na dijete koje se bori zajedno sa vama.

NAPOMENA:

Objavljeni sadržaj i komentari na web stranici IMEP.ba je odgovornost autora sadržaja (fizičke ili pravne osobe) i ne reflektuje ciljeve ili stavove Pograma osnaživanja nezavisnih medija (IMEP), CPCD-a ili OTVORENE MREŽE.

Svi komentari i sadržaji se prethodno moraju odobriti od strane administratora prije nego budu vidljivi na portalu.

Svi sadržaji kao i stavovi i mišljenja komentatora odražavaju stavove i mišljenja isključivo onih koji ih postavljaju. Redakcija IMEP.ba je u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje dužna obavijestiti nadležne organe o takvom pristiglom komentaru, te isti ukloniti čim bude uočen ili prijavljen.

 

OSTAVITI ODGOVOR