GRAĐANIN NOVINAR: (Ne)razmrsivo klupko problema u bh-fudbalu

0
103

Piše: BellaCiao

Iz sezone u sezonu ili, bolje rečeno, iz kola u kolu svjedoci smo svojevrsnog cirkusa koji se odvija širom BiH na terenima Premijer lige. Posljednji u nizu problema koji je isplivao je neodigravanje utakmice između starih rivala Željezničara i Čelika zbog dugovanja koje tim iz Zenice nije isplatio svojim sadašnjim i bivšim igračima.

Prijetilo je Čeliku i izbacivanje iz lige, ali ipak dugovi su izmireni, pa će makar moći da se nastave takmičiti do kraja sezone, naravno pod uslovom da opet ne isplivaju slični problemi. Budući da Čelik nije izuzetak već, nažalost, sve više pravilo kada je u pitanju stanje u bh-fudbalu, postavlja se pitanje koja je uopšte svrha igranja i na kraju krajeva – čija je najveća odgovornost za ovakvo stanje.

Koliko god navijači igrače smatrali na neki način svojim „vlasništvom“ i davali sebi za pravo da ih kritikuju, ipak moraju shvatiti injenicu da su ti  igrači radnici kao i bilo koji drugi, odnosno zaposlenici u svom klubu i trčanje za loptom po zelenom terenu je ono što donosi hranu na stol njihovim porodicama. U tom kontekstu – ukoliko neki klub nema sredstava da plaća igrače ili,  ekonomskim riječnikom, ako firma nema sredstava da plaća svoje radnike i obaveze prema državi, koja je svrha njihovog opstajanja jer takav način rada vodi samo u veću dubiozu i probleme?

Ako izuzmemo i poliitčke uticaje i mešetarenja oko fudbala  koji su doveli do sistematskog uništavanja klubova, treba priznati da je Fudbalski/Nogometni savez BiH taj koji snosi dobar dio odgovornosti za ovakvo stanje u bh-fudbalu. Naime svjedoci smo godinama unazad kako je Fudbalski/Nogometni  Savez BiH bio isključivo posvećen samo reprezentaciji BiH koja je ostvarivala zavidne rezultate koji su krunisani plasmanom na Svjetsko prvenstvo u Brazil 2014. godine. Nosioci uspjeha reprezentacije bili su igrači koji praktično nemaju veze ni sa državom BiH, bar ne u smislu življenja na njenoj teritoriji,  a kamoli njenom ligom i fudbalom. Novac koji je donosila legionarska reprezentacija je trebao da se ulaže u napredak lige i fudbala jer bilo je jasno svima da će prije ili kasnije naša baza „dijasporaca“ presušiti i da ćemo se morati osloniti na domaće snage. To naravno nije urađeno i trenutna situacija je da niti imamo kvalitet reprezentacije, niti (kvalitetnu) ligu i u  njoj igrače. Novci koje je savez zaradio od plasmana u Brazil trebali su prije svega biti utrošeni u izgradnju infrastrutkure kako se ne bi igralo po oranicama i stadionima upitne nekvalitete, nego i sigurnost i terenai igrača, ali novac je otišao negdje drugo.

Možda bi bilo krajnje vrijeme da nam gospoda iz Saveza kažu gdje su završile te velike pare i zašto uspjeh nacionalnog tima nije donio nikakav napredak bhfudbalu. Kolika je greška napravljena najbolji su pokazatelj druge države koje su uspjeh svog nacionalnog tima itekako iskoristili i pretočili ga u nekim slučajevima u meteorski uspjeh ligaškog fudbala jer ulaganje u infrastrukturu, terene, stadione, omladinske akademije, kao i omladinski pogon klubova se mora isplatiti prije ili kasnije.

No koliko god bi mogli o aferimima Saveza pisati do sutra, valja biti iskren i pa kazati da ipak nije sva krivica na  njima. Naime veliki problem u klubovima u BiH je to što oni ne idu u korak s vremenom i dešavanjima na globalnom nivou. Nekada je fudbal možda bio narodna stvar prožeta romantičarskim idealima i principima, ali danas je vajlda svima jasno da je postao suhi biznis. Ukratko rečeno – koliko para toliko muzike.

Izvori finansiranja mogu biti razni: prodaja igrača, prodaja artikala i ulaznica i ono što je posebno popularno posljednju deceniju u Evropi – investitori. U suštini moglo bi se raspravljati koji je od ova tri načina najbolji, ali problem je u tome što klubovi u BiH ne mogu da se uzdaju niti u jedan. Kao prvo zbog loših uslova dobre mlade igrače koji bi se prodavali za velike cifre je skoro nemoguće stvoriti. Kao drugo prodaja artikala i ulaznica ne dolazi u obzir jer u suštini, izuzev najvećih zagriženika, naš fudbal ne interesuje skoro nikoga. Stranog investitora ne možemo privući jer ko bi normalan dao svoje pare u nešto toliko rizično i neuređeno kao što su klubovi u Premijer ligi. Ono malo primjera koje smo imali priliku vidjeti poput malezijskog biznismena Tana ili Azmira Husića završilo je uglavnom neslavno iz ovog ili onog razloga.

Kada se sve sabere zaključak je da se fudbal u BiH nalazi u nerazmrsivom čvoru loše infrastrukture, lošeg saveza, loše finansijske situacije, malverzacija i mešetaraenja.
Klubovima u BiH je potreban totalni restart, odnosno da ponovo krenu od nule jer na ovaj način većina klubova teško da će preživjeti. Sve i da prežive, pitanje je koja je poenta životarenja koje se ogleda u nemanju nikakvih planova, niti ambicija na sportskom planu, nemogućnosti da se plaćaju igrači, izvršavaju finaskijske obaveze i grade novi igrači, pa tako i budućnost fudbala. Na pomoć stranih investitora, ali i UEFE možemo računati tek kada konačno napravimo zdraviju atmosferu u fudbalu i klubovima jer žargonski rečeno „ublehu neće niko platiti“.

NAPOMENA:

Objavljeni sadržaj i komentari na web stranici IMEP.ba je odgovornost autora sadržaja (fizičke ili pravne osobe) i ne reflektuje ciljeve ili stavove Pograma osnaživanja nezavisnih medija (IMEP), CPCD-a ili OTVORENE MREŽE.

Svi komentari i sadržaji se prethodno moraju odobriti od strane administratora prije nego budu vidljivi na portalu.

Svi sadržaji kao i stavovi i mišljenja komentatora odražavaju stavove i mišljenja isključivo onih koji ih postavljaju. Redakcija IMEP.ba je u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje dužna obavijestiti nadležne organe o takvom pristiglom komentaru, te isti ukloniti čim bude uočen ili prijavljen.

 

OSTAVITI ODGOVOR