GRAĐANIN NOVINAR: Kako se rodi jedna mater

0
208

Piše: IreIve

U novembru 2017.godine saznala sam da sam u drugom stanju. Suprug i ja smo bili na početku braka i to je bila obostrana želja i iščekivanje. Prvih 5 mjeseci su ličili na sve osim na „blaženo stanje“: konstantne mučine, slabost, umor… Pokušavala sam u pauzama od toga da uživam, da čitam, istražujem o cijelom tom novom svijetu u koji sam trebala kročiti uskoro. Tjerala sam se da idem na posao i da držim fokus na korisnim stvarima.

Mater u nastajanju

Kako je stomak počeo da mi raste i kako je beba postajala aktivnija, tako su i ljepote trudnoće dolazile do izražaja. Paralelno sa tim počele su  pripreme za dolazak bebe, pa smo bili fokusiran na odabir opreme, odjeće, stvari za njegu bebe…

Kad smo suprug i ja otišli da razgledamo ponudu kolica sjećam se da smo dobijali informacije kao da kupujemo auto: amortizeri, nosači, okret-zaokret, vrsta točkova… Na kraju smo kupili kolica koja su nam se najviše dopala dizajnom –  jednostavna za rasklapanje (koliko je to moguće) i mogu stati u gepek. Tržište robe za bebe i djecu je čitav jedan paralelni univerzum. Vrhunac mi se ogledao u tome kad su nam u jednoj prodavnici ponudili nekoliko vrsta specijalnih bokala sa silikonskim obloškom za sapiranje bebe tokom kupanja!?  Naravno da smo kao roditelji bez staža kupili jedan!

Šalu na stranu, kasnije se pokazao kao izuzetno koristan, ali ne kao neophodan. To je zapravo poenta sa ponudom na tržištu za bebe i djecu: postoje mnoge prelijepe i korisne stvari, ali često ne i neophodne. Sada pišem trezveno, ali priznajem da sam i sama, pod uticajem trudničkih hormona, nestrpljenja i želje da sve bude ušuškano kao u bajkama,  danima i nedeljama tražila posteljinu koja će se slagati sa jastučićima, ramove za slike koji su dovoljno veseli i nisu kičasti… Nevjerovatno, ali već u samom nastajanju jedna mater je u stanju ići na kraj svijeta da bi se čedu obezbjedilo najbolje.

Išla sam na nekoliko časova u Školu za trudnice “Radosnica“ gdje sam dobila korisne informacije od babica zaposlenih na UKC Banja Luka, išla sam u obilazak porodilišta, slušala predavanje anesteziologa. Nekom je to višak, ali meni je uvijek bolje imati višak nego manjak informacija jer višak lako isfiltriram metodom „na jedno uđe, na drugo izađe“.

Kako se bližio termin poroda tako počinje nestrpljenje da što prije upoznate bebu, ali i, realno, da se stomak smanji i da možete samostalno da se obujete, prosto rečeno – sagnete i čučnete.

Mater je rođena!

Porodila sam se 23.07.2018.godine, nekoliko dana prije termina. Porod je bio prirodan ali   indukovan zbog visokog tlaka koji se javio posljednji sedam dana. Od tada sreća postaje mjerljiva za mene. Rodio se moj sin Matej. Bebac od skoro 4 kilograma. Rodio se on, a rodila se i mater. Srećna, preplašena, snažna, nježna, ranjiva…. Hodajući spektar emocija. Sjećam se: kada bi spavao, kada bih imala slobodno vrijeme za sebe, ja bih ostajala s njim u sobi posmatrajući ga tako malenog, bezbrižnog i postavljala sebi strašna pitanja: kako ću ja izaći iz kuće bez njega; kada ću i kako u šetnje; kafa sa drugaricama; povratak na posao? Cijela budućnost mi je bila  kao u nekoj sumaglici, arazmišljanje na tu temu je izazivalo čak neku nelagodu.

A rodio se jedan ćaća

Moj suprug mi je bio najveća podrška tokom trudnoće, moja osoba od povjerenja na porodu – tako se to zove zvanično UKC-birokratijom – i postao je najbolji drug za roditeljstvo. To je zajednički put oba roditelja, koliko god “žena-mater-kraljica” bila češće naglašavana u ovom tandemu. Sjećam se naše prve noći s bebom kad su svi otišli i sada, 15 mjeseci nakon toga, zaista je komično: nas dvoje izbačeni iz naše spore “kolotečine u dvoje” i mali čovječuljak između nas koji plačem pokušava da nam kaže šta treba i hoće. Podrška od ćaće je neprocjenjiva. Pričate, dogovarate se… Ćaća je isto zbunjen i našao se pred novim avanturama. Zajednički ćete biti najbolji!

Dozvolite ljudima oko sebe da vam pomognu

Ja sam eto, jedna od onih srećnica koja ima dostupnu pomoć majke i svekrve, takozvani baka servis. Od samog izlaska iz porodilišta. Nikada se nisam libila da ih pustim da se aktivno uključe u Matejevo odrastanje. Polazila sam od sebe lično i značaja ljubavi koju sam dobijala od svojih baka i deda. Tačno je – nekada će uraditi i nešto što možda nije ispravno po knjigama i forumima, što ne odobrava Svjetska zdravstvena organizacija, ali gdje to piše kako baka treba i može da voli unuče? Pa i nas su vaspitali, i šta nam to fali? Mater koliko god bila superkalifradžilistično biće –  ne može sve sama. I ne treba. Prihvati pomoć!

Oporavak je individualna stvar

Sjećam se koliko sam čežnjivo gledala objave na Instagramu žena koje su se porodile nekoliko dana ili sedmica prije mene i bile, makar na fotografijama, u boljoj formi od mene, djelovale jače. Bila sam negdje 12-ti dan od poroda kada sam pogledala sebe u ogledalo i rekla:“Skuliraj se ženo, nigdje ti ništa neće pobjeći. Sve ćeš stići. Dođi prvo sebi. Pa tek onda možeš da ideš i budeš sve ostalo. Osluškuj svoje tijelo, dušu i um i samo polako. Nekome treba 7 dana, nekom 15, nekom 40.”. Ja sam 22-gi dan od poroda osjećala spremnost i potrebu da izađem s bebom. To mi je jedan od najljepših i najdražih dana u 2018.godini.

Pričajte, pričajte i stalno pričajte

Pričajte o svojim osjećajima, potrebama. Svaka mater ima pravo na dobre i loše dane. Na punu korpu veša koja stoji 7 dana netaknuta. Na odlazak u wc da bi bila sama i da joj niko nije na grudima. Pričajte o promjenama. Tako se lakše prevazilaze. Postoji nekoliko korisnih grupa na Facebook-u. Ako smatrate da vam ovo nije dovoljna podrška – pričajte sa stručnjakom. Način uvijek postoji.

Svaka mater zna šta je najbolje za njeno dijete

I za kraj – uživajte u svom djetetu i činite mu dobro prema svom osjećaju. Vi ste mu mater i vi znate. Da li vam je dojenje okej, da li možete ustrajati ili vam treba dohrana… Da li ćete i kako ćete – niko nema pravo da vam išta uskrati ili nametne, a dobronamjeran savjet je dobrodošao. Budite mater na svoj način!

NAPOMENA:

Objavljeni sadržaj i komentari na web stranici IMEP.ba je odgovornost autora sadržaja (fizičke ili pravne osobe) i ne reflektuje ciljeve ili stavove Pograma osnaživanja nezavisnih medija (IMEP), CPCD-a ili OTVORENE MREŽE.

Svi komentari i sadržaji se prethodno moraju odobriti od strane administratora prije nego budu vidljivi na portalu.

Svi sadržaji kao i stavovi i mišljenja komentatora odražavaju stavove i mišljenja isključivo onih koji ih postavljaju. Redakcija IMEP.ba je u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje dužna obavijestiti nadležne organe o takvom pristiglom komentaru, te isti ukloniti čim bude uočen ili prijavljen.

 

OSTAVITI ODGOVOR