Ranka Vojnović (New Voices): Milena Šajić Lovrić – Svaka oluja u život donese i nešto dobro

0
74

Objavljeno na: Blog lanaranka.blogspot.com (06.09.2019.)

Piše: Ranka Vojnović

Ovaj tekst je nastao kao želja Milene Šajić Lovrić, iz Slatine kod Laktaša, da pomogne i bude inspiracija svim ljudima oboljelim od karcinoma, da shvate da nisu sami, da mogu da se bore za svoj život i da pronađu nešto što će im učiniti svaki dan ljepšim.

„Svaka oluja u život donese i nešto dobro.“

Kada je gospođi Mileni dijagnostikovan karcinom bio je to šok za nju i njenu porodicu. Mnogo je iskušenja koja je prebrodila zahvaljujući svojoj porodici i ljudima koji su joj pomogli. Svakoga dana se suočavala sa mnogim izazovima, a kreativnost joj je vratila samopouzdanje.

„Oduvjek sam žena koja se bori u životu i željela sam da pobijedim u ovoj borbi, borbi za svoj život. Veoma sam zahvalna na podršci svojoj porodici, suprugu i djeci, i doktorici Gordani Kecman koja me prihvatila kao svoje dijete. Nije bilo lako. Trebalo je prihvatiti bolest, proći kroz sve etape liječenja, hemoterapiju i zračenja. Bilo je teških dana. Ovo nije lako oboljenje. Ono iscrpi čovjeka u svakom pogledu i psihološki i fizički i materijalno. To je skupa bolest gdje osim skupih lijekova mi bolesnici snosimo troškove kupovine skupih dodataka, vitamina, posebne hrane. Veoma često smo posuđivali novac kako bih mogla da kupim skupe lijekove. Sve je to stvaralo dodatni stres, ali se nisam predavala. Imala sam podršku porodice, doktorice i cijelog tima. Ni jedno jutro mi nisu dali da idem na terapije nenašminkana da se ne vidi blijedilo, uvijek sam bila nasmijana. Priključila sam se grupi za psihološku pomoć ljudima oboljelim od karcinoma, ali nakon dva odlaska na sastanke grupe sam shvatila da to nije za mene. Tu se susrećete sa pričama djece od 15 godina do starih ljudi. Previše je tuge u svemu tome. Prihvatila sam svoju bolest, ali mi je trebao drugačiji vid podrške. Doktorica Kecman mi je predložila da sama pronađem nešto u čemu vidim smisao, da šetam, pišem, čitam, da probudim svoju kreativnost i to je bio okidač da počnem izrađivati kreativne radove.“

Inspiraciju za svoje radove pronalazi svuda

Tako je započela kreativna avantura gospođe Milene. Početak je imao svoje izazove, ali i ljude koju su joj bili podrška. Prošlo je sedam godina od kada je napravila prve šnalice.

„Posudila sam 100KM, najveći dio sam potrošila da kupim lijekove. Od novca koji mi je preostao kupila sam pištolj za silikon i nekoliko ukrasnih trakica. Moji prvi radovi su bile ukrasne šnalice za djevojčice. Bila sam slaba od bolesti, nisam poznavala način izrade mašnica, ali sam znala da to želim da radim. Moja velika podrška tada je bila Darija Jaćimović koja mi je mnogo pomogla. Takođe, pomogli su mi iz cvjećare Bonsai iz Trna. U tom periodu nisam imala kompjuter i nisam mogla na internetu da vidim kako se nešto radi, šta od materijala trebam, šta trebam od alata. Svaki savjet, svaki vid podrške su mi mnogo značili i još uvijek znače.“

Danas gospođa Milena stvara razne lijepe stvari. Ona pravi prstenčiće za salvete, svadbene čaše, slavske komplete, snjegoviće, lampe, dekoracije za Uskrs, Božić i Novu Godinu. Često inspiraciju za nove radove pronalazi u prirodi.

„Od tih prvih šnalica, kada sam još bila slaba od terapija, pa do danas savladala sam brojne tehnike za izradu kreativnih radova. Sve je počelo kao psihološka terapija i osjećala sam da sa svakom mašnicom raste i moje samopouzdanje. Pronašla sam svrhu svoga života. Radosna sam kad svojim radovima uljepšam nekome dan, rođendan, bilo koje slavlje i vidim radost u njihovim očima. U svaki rad ulažem mnogo ljubavi i strpljenja.“

Svaki dan je donosio nešto novo. Nakon izrade mašnica za šnalice naučila je izradu snješkića špagom na balonu, a zatim kako se izrađuju mašnice za salvete, mrežice, slavski kompleti i mnogo drugih stvari.

Svuda pronalazim inspiraciju. Što je izrada nekog rada komplokovanija to je veći izazov da to naučim izrađivati. Pravim slavske komplete, mašnice za salvete, mrežice. Pošto ovo oboljenje zahteva održavanje kondicije šetam kroz borovu šumu i tamo sam pronašla mnogo šišarki. Shvatila sam da će one odlično da se ukope u novogodišnje dekoracije. Tokom šetnji vidjela sam mnogo lijepog cvijeća što mi je bilo inspiracija da napravim cvjetne lampe. Naučila sam i vez. Tako da radim vezene peškire sa cvjetnim motivima. Uglavnom, cvjeće mi je velika inspiracija i zbog toga sam uradile čaše za svadbe, bidermajere. Izazov mi je bilo da napravim torte od pelena, torte od slatkiša i torte od voća. Uvijek nekoga obradujem svojim radovima i drago mi je da ljudi cijene ručno izrađene kreativne radove.“

Dvorište puno cvijeća

Milena se okružila cvijećem. Njeno dvorište i bašta su prepuni cvijeća i ukrasa. Kada dolazite kod Milene prvo što primjetite je predivno, cvjetno dvorište.

“Željela sam da zajedno sa porodicom stvorim našu cvjetnu oazu. Svaki detalj, posađena biljka je rezultat našeg zajedničkog rada. U bašti imam razno povrće, cvijeće, ljekovite biljke, a sve uzgajam na prirodan način bez upotrebe hemije.”

Izvor: http://lanaranka.blogspot.com/2019/09/milena-sajic-lovric-svaka-oluja-u-zivot.html

NAPOMENA: 

Objavljeni sadržaj i komentari na web stranici IMEP.ba je odgovornost autora sadržaja (fizičke ili pravne osobe) i ne reflektuje ciljeve ili stavove Pograma osnaživanja nezavisnih medija (IMEP), CPCD-a ili OTVORENE MREŽE.

Svi komentari i sadržaji se prethodno moraju odobriti od strane administratora prije nego budu vidljivi na portalu.

Svi sadržaji kao i stavovi i mišljenja komentatora odražavaju stavove i mišljenja isključivo onih koji ih postavljaju. Redakcija IMEP.ba je u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje dužna obavijestiti nadležne organe o takvom pristiglom komentaru, te isti ukloniti čim bude uočen ili prijavljen.

OSTAVITI ODGOVOR