GRAĐANIN NOVINAR: Da li igre izazivaju nasilje

0
85

Piše: Amar Redžepagić

Činjenica je da igranje utiče na mozak igrača: poboljšava pamćenje i pažnju, a ispostavilo se da može dovesti i do drugih promjena u mozgu povezanih s nekim ovisničkim poremećajima. Igre su obično u medijima predstavljene kao loše, te kad god se nešto antisocijalno dogodi među “mladima”, uglavnom se krivica prebacuje na igre. Međutim, čini se da igre ipak nisu krivci za to. Zapravo, igre u cjelini mogu biti od koristi u stvarnom život.

Koje vještine se mogu poboljšati video igrama?

Dokazano je da video igre kod igrača poboljšavaju i razvijaju neke korisne vještine. Neke su očite, ali su druge prilično iznenađujuće. Očigledna poboljšanja  su stvari poput koordinacije ruku i očiju i vještina logičnog rješavanja problema. Iznenađujući primjeri uključuju još, vjerovali ili ne, dugoročnu pažnju igrača i učenje jezika. Video igre također mogu kod igrača razviti više lične odgovornosti. Postignuća u igri obično i pokreću oslobađanje dopamina u mozgu što igrača nagrađuje za njegov “naporan” rad. Ovaj ciklus “nagrada” može naučiti igrače upornosti i ličnoj odgovornosti.

Svakom roditelju čija djeca često igraju igre to može zvučati kontradiktorno ili čak potpuno lažno, ali, naprimjer, djeca kojima je dijagnosticiran ADHD ili poremećaj pažnje mogu dugo sjediti i koncentrirati se na igru.

Igre također omogućavaju igračima da razviju socijalne vještine i da steknu nova prijateljstva. To je posebno važno za djecu koja mogu imati problem da to isto urade u ‘stvarnom svijetu’. Prava korist od igara nije igranje samo po sebi, već postajanje članom zajednice koju igrači grade oko zajedničkog iskustva.

Još jedna važna vještina koja se razvija igranjem je čitanje. Istraživanje iz 2013. godine pokazalo je da su redovni igrači imali brzinu i preciznost čitanja daleko iznad očekivane razine za svoju dob. I ovo su samo neke od mnogih prednosti koje imaju igre.

Ali zar video igre ne uzrokuju nasilne tendencije kod igrača?

Godinama su u medijima video igre istovremeno demonizirane i hvaljene. One su, na primjer, jedna od prvih stvari koje su spomenu kao razlog za nasilje kod tinejdžera. Međutim, čini se da ove vrste optužbi nisu nastale iz kvalitetnog naučnog istraživanja. Većinom su neutemeljene.  James Gee, profesor na Univerzitetu Wisconsin u gradu Madison kaže da ova vrsta optužbi nije od pomoći za pronalaženje odgovora na glavno pitanje.

“Kada imate grupu tinejdžera koji pucaju iz vatrenog oružja u školi svi odmah kažu naravno da su igrali video igre. Svi to rade, a to je isto kao da okrivljavate hranu jer imamo pretile ljude”,  kaže Gee.

Mnoga istraživanja o povezanosti nasilja i kompjuterskih igara pokazala su malu ili nikakvu vezu između to dvoje. Video igre imaju opipljive i dokazane dugoročne koristi za igrače. Ove vrste istraživanja podržavaju ideju da bi se računarske igre mogle koristiti kao značajno sredstvo u budućnosti podučavanja i učenja. Naime, igre možda nisu konačni lijek za zadržavanje pažnje učenika, ali ih treba ozbiljno shvatiti kao moguće nastavno sredstvo.

NAPOMENA:

Objavljeni sadržaj i komentari na web stranici IMEP.ba je odgovornost autora sadržaja (fizičke ili pravne osobe) i ne reflektuje ciljeve ili stavove Pograma osnaživanja nezavisnih medija (IMEP), CPCD-a ili OTVORENE MREŽE.

Svi komentari i sadržaji se prethodno moraju odobriti od strane administratora prije nego budu vidljivi na portalu.

Svi sadržaji kao i stavovi i mišljenja komentatora odražavaju stavove i mišljenja isključivo onih koji ih postavljaju. Redakcija IMEP.ba je u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje dužna obavijestiti nadležne organe o takvom pristiglom komentaru, te isti ukloniti čim bude uočen ili prijavljen.

 

OSTAVITI ODGOVOR