Kemija Hodžić (New Voices): Tranzicijska pravda

0
205

Objavljeno na facebook.com (09.07.2019.)

Autor: Kemija Hodžić

Srebrenica. Grad u istočnoj Bosni u kojem je počinjen najstrašniji zločin na tlu Evrope od kraja Drugog svjetskog rata. Grad kojem je ubijeno osam hiljada tristo sedamdeset dva stanovnika. Grad koji Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda šesnaestog aprila hiljadu devetsto devedeset treće godine proglašava „zaštićenom zonom koja se ne smije oružano napadati, niti izlagati nekom drugom neprijateljskom činu“. Grad u kojem je, pod zaštitom Ujedinjenih naroda, počinjen genocid na tlu Evrope, pedeset godina nakon Drugog svjetskog rata.

Srebrenica je, prije početka rata u Bosni i Hercegovini, bila među industrijski najrazvijenijim opštinama u bivšoj državi, pa je od trideset sedam hiljada stanovnika, jedna trećina bila zaposlena, dok se ostatak stanovništva bavio poljoprivredom. Većih etničkih podjela nije bilo sve do kraja hiljadu devetsto devedeset prve godine kada je počelo tajno naoružavanje stanovnika, a u aprilu naredne godine započelo je i iseljavanje, pa su tako Srbi odlazili preko Drine u sigurnu Srbiju, a nešto kasnije Bošnjaci su kretali ka Tuzli ili Sarajevu.

Sedamnaestog aprila hiljadu devetsto devedeset druge godine, pripadnici paravojnih formacija ušli su u Bratunac te započeli terorisanje bošnjačkog stanovništva. Isti dan je napadnuta i Srebrenica a sutradan su se srpskim paravnojnim jedinicama pridružili i zloglasni „arkanovci“ kojima je jedini cilj bilo pljačkanje i uništavanja svega što im se našlo na putu. Nakon ubistva Gorana Zekića, predsjednika SDS – a u Srebrenici, osmog maja, srpske snage se povlače iz grada, te ostavljaju iza sebe leševe i spaljene kuće.

U kućama je ubijeno oko trideset Bošnjaka, žena, starijih i nepokretnih ljudi. Prema svjedočenjima, prvi je ubijen šezdesetčetverogodišnji penzioner, Hamed Gušić u kojeg je ispaljeno trideset metaka. Ubijena je cijela porodica Suljić sa dvoje maloljetne djece. Isti dan je, na mjestu današnjeg motela „Alić“, zaklan stari trgovac u penziji.

Nakon ovog događaja hiljade izbjeglica iz okolnih mjesta dolaze u Srebrenicu, tako da se broj stanovnika ovog grada popeo na oko pedeset hiljada ljudi. Do marta naredne godine grad je postao prenaseljen te su vladali uvjeti opsade. Srpske snage su prekinule dovod vode, stanovnici su struju dobivali iz improviziranih električnih generatora, a hrana, lijekovi i ostale nužne potrepštine bili su izuzetno rijetki. Više od dvije godine, desetine hiljada građana, ljudi, živih bića je živjelo u nehumanim uslovima života, u srcu Evrope.

Osmog marta, hiljadu devetsto devedeset pete godine, predsjednik Republike Srpske, Radovan Karadžić, potpisuje Direktivu 7, kojom nalaže „stvaranje uslova totalne nesigurnosti, nepodnošljivosti i bezperspektivnosti daljeg opstanka i života mještana u Srebrenici i Žepi“ a šestog jula iste godine, komandant Drinskog korpusa VRS naređuje operaciju “Krivaja ’95“, što predstavlja kodno ime za napad na Srebrenicu. Kako je izostao ozbiljan otpor Armije BiH te Holandskog bataljona u enklavi i NATO avijacije, snage Ratka Mladića su desetog jula došle nadomak Srebrenice te ništa više nije moglo spriječiti njihov ulazak u „zaštićenu zonu“.

Oko dvadeset pet hiljada bošnjačkih izbjeglica je zaštitu potražilo u bazi UN – a u Potočarima. Najveći broj okupljenih bili su žene, djeca, starci i invalidi. Zbog nedostatka hrane i vode, uvjeti u Potočarima su bili nehumani. Komandant Holandskog bataljona, pokušavajući da opiše taj dan je rekao: „Bili su u stanju panike. Uplašeni su se gurali prema vojnicima, mojim vojnicima, vojnicima UN – a koji su ih pokušali smiriti. Ljudi koji su pali, bili bi pregaženi“. Narednog dana, u jutarnjim satima nastupa teror. Izbjeglice u bazi su vidjele srpske vojnike kako im pale kuće, nagomilana tijela Bošnjaka nalazila su se iza zgrade „Transporta“, nekoliko metara od UN – ove baze, iza tvornice cinka, isti dan je izvršeno strijeljanje više od stotinu bošnjačkih muškaraca. Tog dana je Mladić došao među izbjeglice u Potočarima, uvjerio ih da im se ništa loše neće dogoditi, te upozorio roditelje da paze da im se djeca ne izgube. Nisu se izgubila, ubio ih je.

Te noći teror se pojačao. Srpski vojnici su pred očima Holandskog bataljona izvlačili ljude iz gomile i odvodili ih. Iza „bijele kuće“ holandski vojnici nalaze leševe devet ubijenih muškaraca. Jedan od njih je detaljno prepričao scenu silovanja bošnjačke žene koja je bila prekrivena krvlju.

Oko deset hiljada vojno sposobnih muškaraca se jedanaestog jula povuklo u šumu te krenulo na put prema Tuzli. Narednog dana, srpske snage su pokrenule topnički napad na kolonu koja je prelazila cestu na području Konjević Polje – Nova Kasaba. Samo jedna trećina muškaraca je preživjela a kolona je razbijena u dva dijela. Ljudi koji su preživjeli opisuju tu patnju kao „lov na ljude“.

U genocidu u Srebrenici je ubijeno osam hiljada tristo sedamdeset dvoje ljudi. Dvadeset pet hiljada ljudi je prisilno raseljeno. Locirano je preko četrdeset sekundarnih masovnih grobnica. Svaka četrnaesta žrtva ukopana u Potočarima je maloljetna.

– Dvadeset četiri godine nakon genocida u Srebrenici bosanskohercegovačkim građanima i političarima je potreban zakon o zabrani negiranja genocida kako bismo zločine jedinih prestali pravdati zločinima drugih!

#porazcivilizacije

Izvor: https://www.facebook.com/kemija.hodzic.92/posts/1140647746114821

NAPOMENA:

Objavljeni sadržaj i komentari na web stranici IMEP.ba je odgovornost autora sadržaja (fizičke ili pravne osobe) i ne reflektuje ciljeve ili stavove Pograma osnaživanja nezavisnih medija (IMEP), CPCD-a ili OTVORENE MREŽE.

Svi komentari i sadržaji se prethodno moraju odobriti od strane administratora prije nego budu vidljivi na portalu.

Svi sadržaji kao i stavovi i mišljenja komentatora odražavaju stavove i mišljenja isključivo onih koji ih postavljaju. Redakcija IMEP.ba je u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje dužna obavijestiti nadležne organe o takvom pristiglom komentaru, te isti ukloniti čim bude uočen ili prijavljen.

 

OSTAVITI ODGOVOR