GRAĐANIN NOVINAR: Javna rasprava za argumente jačeg, a ne za jače argumente

0
136

Piše: BelaCiao

U Bosni i Hercegovini još uvijek nismo naučili razgovarati, razmjenjivati argumente i slušati jedni druge, pa se svaka ili skoro svaka rasprava završava svađom, uvredama i pokušajima diskreditacije i to najčešće na način da osobu čiji ti se stav ne sviđa povezuješ sa ratnim dešavanjima. Tako je bilo i na javnoj raspravi o prenamjeni parka Hastahana u sarajevskoj opštini Centar poznatoj kao opština koja je važnija od deset drugih.
„Nemojte me ljutit jer nisam dobar nikako kad sam ljut“, „Otkud vama pravo da pričate mi smo se borili za ovaj grad i mi ćemo da odlučimo“, „Ušuti debela“, „MRŠ“… su samo neki od argumenata iz javne rasprave. Vrhunac je bio trenutak kada je neko od onih koji podržavaju ideju vlasti Opštine Centar na komentar „antielemanta“ (tako su nazvani oni koji se protive idejama vlasti Opštine Centar) da bi „izgradanja visoke zgrade na mjestu parka mogla poremetiti ružu vjetrova“, odgovorio da je „tu istu ružu vjetrova zagovarao i Radovan Karadžić“!?

Kakve veze Radovan Karadžić ima sa željama stanovnika neke opštine da zadrže park ili još manje – da ravnopravno učestvuju u javnoj raspravi kojoj osnovna namjena i jeste razmjena ideja i argumenata? Možemo li mi, i to još u sarajevskoj opštini Centar, razgovarati drugačije? Moguće je prihvatiti da u raspravi učestvuju, osim predstavnika vlasti i građani, i razni „ubačeni elementi“, zagovarači, lobisti, plaćeni raspravljači, bundžije, interesdžije…. ali i tada bi valjalo zadržati pristojnost u razgovoru jer to je javna rasprava!

Podsjećanja radi, javna rasprava je mehanizam putem kojeg predstavnici (u ovom slučaju lokalne) vlasti dolaze do informacija, stručnih mišljenja i alternativnih stavova u vezi sa predloženim naprimjer arhitektonskim rješenjem, izvedbom, zakonom, amandmanom, nacrtom i slično a s krajnjim ciljem da građani, stručna lica i predstavnici vlasti nađu bolja i učinkovitija rješenja, ali se i upoznaju sa eventualnim posljedicama predloženih promjena.

Bilo kako bilo, na kraju smo na još jednom u moru primjera mogli vidjeti koliki je problem u BiH, prije svega, komunikacija,  razgovor, debata, slušanje drugih, poštivanje elementarnih pravila demokratije… ali i koliko je nekim strukturama teško prihvatiti drugo i drugačije mišljenje, čak i kada je snažno argumentovano. Poseban  problem je komunikacija predstavnika vlasti sa onima koji misle drugačije od njih – zasniva se uglavnom na argumentu jačeg umjesto na jačini argumenta, zasniva se na jeziku sile umjesto na značaju rješenja, na jeziku koji je primjenjiviji za diktature nego za demokratiju. I što je najgore – svijek je tako, ne samo na javnim raspravama, a da je drugačije možda bi nam svima bilo bolje.

NAPOMENA:

Objavljeni sadržaj i komentari na web stranici IMEP.ba je odgovornost autora sadržaja (fizičke ili pravne osobe) i ne reflektuje ciljeve ili stavove Pograma osnaživanja nezavisnih medija (IMEP), CPCD-a ili OTVORENE MREŽE.

Svi komentari i sadržaji se prethodno moraju odobriti od strane administratora prije nego budu vidljivi na portalu.

Svi sadržaji kao i stavovi i mišljenja komentatora odražavaju stavove i mišljenja isključivo onih koji ih postavljaju. Redakcija IMEP.ba je u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje dužna obavijestiti nadležne organe o takvom pristiglom komentaru, te isti ukloniti čim bude uočen ili prijavljen.

 

OSTAVITI ODGOVOR