GRAĐANIN NOVINAR: Neformalna formula političkog govora

0
98

Piše: BelaCiao

Slušam bosanskohercegovačke političare. Milorad Dodik u dvije rečenice barem osam puta spomene Republiku Srpsku, Bakir Izetbegović jedinstvenu BiH, Dragan Čović interes hrvatskog naroda… Pitam se šta il ti ljudi čitaju, kako li spremaju govore, ko im ih piše ako uopšte imaju savjetnike za to?

A onda na internetu naiđoh na sliku koja je djelo neznanog autora, a pokazuje
neformalnu formulu za političko izražavanje, barem u BiH. Sliku prati preporuka da pokušamo kombinirati bilo koju od kolona i zapitamo se koliko smo često čuli određenu frazu. Stiče se dojam da bi naizgled komplikovana objašnjenja i govore mogao da intepretira bilo ko, nebitno koliko je upućen u samu materiju sadržaja govora. U suštini pitanje je koliko su i sami političari upućeni u ono što pričaju.

Teorija kaže da umijeće govora podrazumijeva temeljito znanje o predmetu govorenja. Zadatak je govornika pomiriti izvanjsku formu govora s njegovim nutarnjim, logičkim sadržajem. Suvremeni stereotip o retorici kao “praznom govoru” odražava ustvari odvajanje retoričke forme od sadržaja, kad prevagu nad sadržajem odnose rječitost i ljepota stila, što je bio slučaj već u antičkoj Grčkoj, a svjedoci smo iste pojave i danas.

Govorništvo je dobilo posebnu dimenziju modernizacijom svijeta, odnosno sve većom potrebom da se govorom publika ubijedi da uradi nešto što govornik želi. Kroz historiju smo svjedoci kako su dobri govornici uspjevali da mobilišu mase, kako za dobronamjerne stvari, tako i za odlazak u ratove, odnosno vrlo često za zločine ili kriminalne aktivnosti. Sve navedne osobine, kada je u pitanju  komunikacija, posebno su važne (ako ne i najvažninije) u politici.

Počevši od lobiranja kod birača, pa do pregovoranja o raznim temama kako bi se postigao
zadani cilj. Ono što je posebno vezano za politiku i političare kada je u pitanju govor su saopštenja, odnosno odgovori koje oni obrazlažu kada to neko zahtijeva od njih, bilo da je riječ o građanima ili kolegama iz politike. Međutim, iako bi u teoriji sve navedeno trebalo funkcionisati, u praksi izgleda malo drugačije. Naime, političari u današnje vrijeme, a pogotovo u zemljama koje su slabije ekonomske moći ili nesređene političke situacije, uglavnom koriste kombinacije floskula ili fraza kako bi pokušali opravdat svoj nerad ili nedjelo
zamazivanjem očiju javnosti.

U međuvremenu narod slijepo sluša, klima glavama i na kandidatskim listama ne zaokružuje onoga ko radi za njegovo dobro, nego one koji govore nejasno, u skladu sa neformalnom formulom.

NAPOMENA:

Objavljeni sadržaj i komentari na web stranici IMEP.ba je odgovornost autora sadržaja (fizičke ili pravne osobe) i ne reflektuje ciljeve ili stavove Pograma osnaživanja nezavisnih medija (IMEP), CPCD-a ili OTVORENE MREŽE.

Svi komentari i sadržaji se prethodno moraju odobriti od strane administratora prije nego budu vidljivi na portalu.

Svi sadržaji kao i stavovi i mišljenja komentatora odražavaju stavove i mišljenja isključivo onih koji ih postavljaju. Redakcija IMEP.ba je u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje dužna obavijestiti nadležne organe o takvom pristiglom komentaru, te isti ukloniti čim bude uočen ili prijavljen.

 

 

OSTAVITI ODGOVOR