Nejla Kalajdžisalihović, korisnica IMEP-ovog granta za građane novinare

0
970

Piše: IMEP-tim

Možete li se malo predstaviti?

Moje ime je Nejla Kalajdžisalihović, imam 29 godina i živim u Sarajevu. Završila sam Fakultet političkih nauka, odsjek Komunikologija. Rekreativno trčim i bavim se yogom, uživam u dobrom filmu ili seriji i knjizi i imam širok spektar zanimanja iza sebe. Prvi posao koji sam radila sa svojih cijelih 18 godina je u salonu obuće, što mi je trenutno neka slatka slučajna poveznica sa projektom “U mojim cipelama…”. Odsjek na kojem sam studirala definitivno je oformio profesionalni dio moje ličnosti, međutim trenutak kada sam zaista osjetila potrebu da nešto pokušam promijeniti je kada sam pronašla interes u psihologiji i iako sam i dalje laik za spomenutu struku, osjetila sam, prvenstveno kao građanka Bosne i Hercegovine, da postoji emotivni nedostatak u društvu i tim putem je moja ideja dobila lik.

Na koji način ovaj projekat doprinosi onima do kojih dopre?

Šta zaista znači “U mojim cipelama…”? Poznata vam je fraza koja se koristi na našim prostorima sasvim olako: Hodati u tuđim cipelama. Ali ja sam se zapitala – znamo li zaista kakav je to osjećaj? Koliki je nivo empatije naših građana i građanki i da li je to jedan od ključnih faktora zbog kojeg naše društvo nema svoj glas – nerazumijevanje problema i situacija sa kojima se suočavaju marginilizirane grupe u BiH. Upravo je i to cilj ovog projekta – približavanje problema marginaliziranih grupa na sasvim nesvakidašnji način – pismom. Zašto baš pismo, pitali su me. Zato što pismo nosi određenu važnost i težinu, veže nas emotivno i oslabađa duh dok riječi ispunjavaju bijele stranice. U psihologiji je bijeli papir jedan od metoda oslobođanja briga, ispuštanja stresa, pokretač pozitivnih misli pomoću zapisanih afirmacija. Putem pisma, možemo predstaviti sve emocije, napisati ono što mislimo, ali nismo imali hrabrost da izgovorimo. Ako pisma pretvorima u medijski alat i filterišemo ih u kvalitetan sadržaj sa adekvatnom porukom, kreirat ćemo sasvim nove medijske sadržaje koji nisu pokriveni u dovoljnoj mjeri u našoj zemlji. Projekat će direktno dosegnuti do marginaliziranih grupa kao što su LGBTQI zajednica, žene i žene žrtve nasilja, zatvorenici i zatvorenice, mladi i drugi.

Kako ste saznali za IMEP,  kako je izledao  proces apliakcije, da li je komplikovan, težak,  zahtjevan… koliko novca ste  dobila i za koje aktivnosti?

Svoju ideju nisam smatrala nečim revolucionarnim pa je  nisam ni dijelila sve dok na društvenim mrežama nisam naišla na IMEP projekat “New voices” nakon čega sam odlučila ohrabriti se, napraviti projekat i čuti koju težinu zaista ima. Oduševljenje koje sam osjetila kada sam shvatila da je moj projekat dobio potpunu podršku i novčana sredstva u iznosu od 5.000,00 dolara, je bio neizreciv jer u tom trenutku sam uvidjela puni potencijal ideje. Također, osobi koja nema iskustva u kreiranju projekata, pojednostavljeni proces aplikacije je u mnogo čemu olakšao i ohrabrila bih svakog da učini isto.

Šta znate o građanskom novinarstvu?

Građansko novinarstvo smatram jako bitnim dijelom medijskog prostora  s obzirom da nije ometeno cenzurama, a to je u korumpiranom sistemu kao što je naš vrlo važno. Kao građanka sam ulagala napore da putem društvenih mreža širim saznanja, stavove, mišljenja potkrijepljena činjenicama, kako bih potakla kritičko razmišljanje svojih sugrađana i sugrađanki i smatram da je to za početak dobar način izgradnje te vrste novinarstva.

Šta trenutno radite u okviru ovog granta?

Aktivnosti koje trenutno sprovodim su vezane za dizajn postera, pisama i potpunog identiteta projekta. U narednom periodu, forma pisama će biti objavljena na web-u i društvenim mrežama, te se nadam da će svako pronaći snagu da napiše svoje pismo. Također, planiram kampanju koja će pomoći da se projekat u potpunosti ostvari, a tokom ljeta planiram objaviti do četrdeset pisama na web stranici i društvenim mrežama. Tokom druge faze projekta, četrdeset ‘šetajućih’ pisama će naći svoje mjesto na raznim lokacijama u BiH dok će preostalih dvadeset biti objavljeno u simboličnoj knjizi i ujedinjeno sa ostalih osamdeset pisama.

Imate li neke reakcije na to što radite i ako imate – kakve su?i

Reakcije koje sam do sada dobila su zaista pozitivne, što naravno podiže moju motivaciju i spremnost da ovaj projekat bude zaista prekretnica u odnosu građana BiH na sopstveno mentalno zdravlje i osoba u okolini. Hodaj “U mojim cipelama…”.

Kakvi  su vam planovi za kasnije, kada završite ovaj projekat?

Nakon završetka aktivnosti vezanih za grant, prvenstveno želim da sumiram utiske i pokušam da kreiram dostojan nastavak te priče. Također, pojavila se ideja za još jedan projekat, međutim trenutno sva kreativna energija ide za projekat “U mojim cipelama…” tako da ću definitivno nakon završetka imati potpunu sliku o nastavku.

 

OSTAVITI ODGOVOR