Ranka Vojnović, korisnica IMEP-ovog granta za građane novinare

0
283

Piše: IMEP-tim

Možete li se malo predstaviti?

Moje ime je  Ranka Vojnović, po obrazovanju sam diplomirani inženjer poljoprivrede opšteg smjera. Svoje iskustvo i znanje o uzgajanju biljaka bez upotrebe pesticida, ljekovitom bilju i zdravom životu djelim putem tekstova i fotografija na svom blogu Lanin blog koji je namijenjen baštovanima, vikendašima, amaterima, ali i profesionalnim poljoprivrednim proizvođačima. Održala sam brojna predavanja o organskoj poljoprivredi i zaštiti bilja prirodnim sredstvima. Već godinama pišem  za poljoprivredni sajt Agroklub gdje, osim stručnih tekstova, pišem o uspješnim poljoprivrednim proizvođačima. 2016. godine sam od Agrokluba dobila posebno priznanje kao autorica uspješnih tekstova. Predsjednica sam Udruženja žena Bubamara iz Banja Luke koje okuplja žene koje se bave organskom poljoprivredom i čuvaju stare sorte povrća i voća, bave se izradom rukotvorina.

Kako ste saznala za IMEP?

Za IMEP sam saznala preko društvenih mreža. To je bila odlična prilika da predstavim žene koje se bave poljoprivredom, preradom poljoprivrednih proizvoda, rukotvorinama i umjetnošću, a koje susrećem na raznim sajmovima koje sam posjetila.

Kako je izledao  proces apliakcije, da li je komplikovan, težak,
zahtjevan…

Proces aplikacije je jednostavniji u odnosu na procese apliciranja za druge projektne konkurse. Imam iskustvo u pisanju projekata za nevladin sektor, ali, kao i za svaki projekat, uvijek imate pitanja kako treba nešto popuniti. Tim IMEP-a veoma brzo odgovori na sva pitanja koja postavite u vezi popunjavanja aplikacione forme.

Koliko novca ste dobili i za koje aktivnosti?

Za projekat Žene pričaju  kao New Voices grant dobila sam 1.357,35 dolara. U toku pet mjeseci posjetiću žene u Novom Gradu, Prijedoru, Banja Luci i Laktašima i objaviti 20 intervjua sa pratećim fotografijama. Učestvovaće žene pojedinačno i žene organizovane u udruženja. Predstaviću žene koje se bave poljoprivrednom proizvodnjom, izradom zimnice, rukotvorina, žene koje se bave umjetnošću. Razgovaraćemo o njihovim uspjesima, ali i problemima sa kojima se susreću i kako ih prevazilaze, o sajmovima, izložbama, životu. U projektu će učestvovati i žene koje su u stanju socijalne pomoći, žene sa psihološkim problemima, majke djece sa poteškoćama u razvoju. Za sve ove žene je zajedničko da se radi o veoma vrijednim osobama koje se nisu predale i uspješno se bave svojim aktivnostima.

Šta trenutno radite u okviru ovog granta?

Trenutno realizujem prve intervjue. Napravila sam intervju sa ženom iz Prijedora koja se bavi izradom rukotvorina. Planiram posjetiti žene iz jednog udruženja u Banja Luci. Do kraja maja mi je plan da posjetim žene u seoskom području opštine Novi Grad gdje ću napraviti intervju sa ženama koje se bave poljoprivrednom proizvodnjom i koje žive na selu.

Na koji način ovaj projekat doprinosi onima do kojih dopre?

Projekat ima nekoliko ciljeva. Prvi je da kroz niz tekstova ili priča široj javnosti predstavim izuzetno vrijedne žene i šta je to čime se one bave. Veoma često ovim ženama su sajmovi jedini način kontakta sa okolinom ili okolina i ne zna čime se bave, koji su njihovi uspjesi. Drugi cilj je da ovim pričama podstaknem ljude da se bave svojim malim biznisima, izradom rukotvorina, da budu hrabri da ono što već rade prikažu javnosti. Treći cilj je da damo mogućnost ženama da ispričaju svoju životnu priču, da predstave svoj rad, svoje umijeće, svoje uspjehe, padove i prevazilaženje problema. Za neke od njih će ovo biti prvi put da daju intervju.

Kako ste počela da pišete ili kako ste došli na ideju za ovaj projekat, zašto su važne žene iz ruralnih područja?

Na ideju za ovaj projekat sam došla posjećujući sajmove, kontaktirajući sa ženama. Upoznala sam mnogo vrijednih žena koje ostvaruju svakodnevne uspjehe u svom životu, a koje su ipak na neki način marginalizovane. Posebno je to slučaj sa ženama iz ruralnih područja. One su neprimjetna radna snaga svakog seoskog imanja, a često i pokretači malih porodičnih biznisa. Bez njih nema ni očuvanja tradicije seoskih sredina, izrade tradicionalnih rukotvorina, izrade tradicionalnih jela i zimnice. Zbog svega toga one zaslužuju da ispričaju svoju priču, priču o životu i upornosti da stvore bolje uslove za svoju porodicu u seoskoj sredini.

Šta znate o građanskom novinarstvu i kako si sticala ta znanja?

U svijet medija i društvenih mreža sam došla slučajno, zbog želje da pišem o poljoprivredi u skladu sa prirodom. Svakodnevno sam učila o mogućnostima koje mediji i društvene mreže pružaju građaninu pojedincu i otkrivala koliko svako od nas može učestvovati u objavljivanju novih priča, izvještaja sa terena, savjeta, predstavljanja svakodnevnog života ljudi i prirodnih ljepota.

Imate li neke reakcije na to što radite i ako imate – kakve su?

Pišući Lanin blog upoznala sam mnogo ljudi koji su zainteresovani za poljoprivredu, posebno za uzgajanje povrća, začinskog i ljekovitog bilja u baštama, bez upotrebe pesticida. Veliki broj mojih stručnih tekstova je objavljen u različitim medijima. Upoznala sam mnogo vrijednih poljoprivrednih proizvođača i putem medija predstavila čime se oni bave.

Kakvi su vam planovi za kasnije, kada završiš aktivnosti podržane
grantom?

Želja mi je da moj blog postane mnogo profesionalniji i da se u potpunosti posvetim pisanju tekstova o poljoprivredi, ljekovitom bilju, zdravom životu, a posebno da predstavim sve vrijedne ljude koje susrećem na sajmovima. Imam napisane knjige o poljoprivredi koje bih željela objaviti. Planiram se prijaviti za još jedan grant jer postoji još mnogo neispričanih priča o našim selima i njihovim stanovnicima.

OSTAVITI ODGOVOR