Portal Impuls: Mišo Vidović – O čemu su prije više od šezdeset godina pisale “Banjalučke novine”

0
118

Objavljeno na: Impulsportal.net (29.04.2019.)

Do prije koju godinu prijatelj mi je “slao upozorenja” da “Banjaluka nema gradsko kupatilo”, jer vjerovatno “ima onih koji bi ga koristili”. Pominjao je da je nekada u gradu egzistirala  ovakva “institucija”, pa čak i više njih. I bio je u pravu.

„Gradska poliklinika ima javno kupatilo, higijenski uređeno sa kadama i tuševima, koje se nalazi u zgradi Zavoda za socijalno osiguranje. Ovako je glasilo obavještenje u „Banjalučkim novinama“, uz sve druge potrebne „generalije“ –radno vrijeme, cijene, kao i da „đaci imaju popust samo srijedom“, ali i da „obavještavamo građanstvo radi znanja“. Tako su Banjalučani prije šezdeset i koju godinu imali na raspolaganju javno kupatilo, a danas… Zahvaljujući naporima i entuzijazmu članova humanitarne  organizacije „Mozaik prijateljstva“, na Mejdanu, u prostorijama nekadašnje mjesne zajednice, otvoreno je javno kupatilo.

Elem, idemo dalje u prelistavanju „Banjalučkih novina“ i  doznajemo da je kozmetičarka Žana gostovala u frizerskom salonu Julijane Tomić, Maršala Tita ul. 67 gdje je obavljan „pregled lica besplatan“, a kako se navodi u oglasu, čistile se „fleke, bore, bradavice, bubuljice i dlake“. Biće da je pomenuta kozmetarička Žana u to vrijeme bila jedna od priznatih i poznatih u poslu, čim je putem novina najavljeno njeno gostovanje. Tridesetak godina nakon što je objavljen ovaj oglas,  u Gospodskoj ulici je otvoren moderan frizersko-kozmetički salon preduzeća „Relax“. Muško šišanje, podrazumijeva se i brijanje, „izrada“ ženskih frizura u skladu sa svjetskim trendovima, usluge koje su imale zavidan broj mušterija. Takođe, brojne kozmetičke usluge u ponudi, za ljepši pol. Vrijedne zaposlenice imale su pune ruke posla, a ponekad su  ostale zapanjene „željama“ i „pitanjima“ potencijalnih „mušterija“. Urbana legenda kaže da je jedan dan u salon banula izvjesna „gospoja“ i  odmah s vrata: “Da li se ovdje puče čibe!?“  Da li su ovoj „gospoji“ uspjeli „ispučiti čibe“, ni nakon tridesetak godina nije poznato, ali vraćamo se ponovo u pedesete godine.

Osim  gostovanja kozmetičarke Žane, „Banjalučke novine“ su u oglasnoj ponudi imale i konkurse za posao. Tako je preduzeće „Usluga“ iskazalo potrebu za „dva kvalifikovana samostalna vodoinstalatera“ i „jednog kvalifikovanog parketara“. Bila je predviđena „plata po tarifnom pravilniku, nastup odmah“. I dok su preduzeća tražila kvalifikovanu radnu snagu, počela je realizacija izgradnje spomenika palim borcima – partizanima iz NOB-e na Šehitlucima. Vrijedne ruke članova radnih brigada Socijalističkog saveza radnog naroda radile su na izgradnji pristupnih puteva prema mjestu gdje će se nalaziti spomenik. Evo šta su novinari „Banjalučkih novina“ tada zapisali: “Monumentalni spomenik – kako smo obaviješteni – biće visok 13-15 metara, a radi ga naš poznati umjetnik Antun Augustinčić. Zamišljeno je da spomenik, osim onoga što će simbolično izražavati u detaljima, bude vezan obeliscima sa strane postolja kojima će takođe biti izraženi i pojedini značajni  momenti iz ustanka i narodne revolucije. Spomenik se gradi najvećim dijelom iz dobrovoljnih sredstava naroda Bosanske krajine, što najbolje izražava njegovu spremnost za prihvatanje ove velike plemenite inicijative“.

Građen je spomenik na Šehitlucima, a prema onome što su zabilježili novinari „Banjalučkih novina“,  gradska vlast je usmjerila pažnju i na uređenje parkova i zelenih površina. U broju 16 od 15. decembra 1953. godine navodi se kako je  „preko dva miliona dinara utrošeno ove godine na uređenje parkova i zelenih nasada u gradu“.

Na stranicama „Banjalučkih novina“ i političke teme. U fokusu izbori, pa je pisano o „konferencijama, sijelima i razgovorima“, pritom je poručivano da „predizborna aktivnost društvenih organizacija može biti još šira“, a vodeći politički  predstavnici vlasti poručivali su kako treba „suzbiti i najmanje birokratske  tendencije u kandidovanju za izbore narodnih poslanika“.

A nakon radnih obaveza banjalučki novinari su nalazili vremena i za zabavu. Tako su svojevremeno novinari, kojima su se pridružili i umjetnici, organizovali i „Veče pod maskama“, u hotelu „Palas“. U pozivu za druženje navedeno je da „kostime za umjetničko-novinarsko veče daje Narodno pozorište“.

Izvor: https://impulsportal.net/index.php/impuls-teme/impuls-virtualni-muzej/18645-miso-vidovic-o-cemu-su-prije-vise-od-sezdeset-godina-pisale-banjalucke-novine

NAPOMENA:

Objavljeni sadržaj i komentari na web stranici IMEP.ba je odgovornost autora sadržaja (fizičke ili pravne osobe) i ne reflektuje ciljeve ili stavove Pograma osnaživanja nezavisnih medija (IMEP), CPCD-a ili OTVORENE MREŽE.

Svi komentari i sadržaji se prethodno moraju odobriti od strane administratora prije nego budu vidljivi na portalu.

Svi sadržaji kao i stavovi i mišljenja komentatora odražavaju stavove i mišljenja isključivo onih koji ih postavljaju. Redakcija IMEP.ba je u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje dužna obavijestiti nadležne organe o takvom pristiglom komentaru, te isti ukloniti čim bude uočen ili prijavljen.

OSTAVITI ODGOVOR