Piše: Adem Dizdar

Mnoge smo stvari, ideje, vrijednosti, načela, principe, ljude, misli…. obezvrijedili pokušavajući da, kao, uspješno jašemo na valovima najveće prevare današnjice koja se zove tranzicija. Da što prije zaboravimo društveno uređenje koje je bilo između 45-te i 90-tih takmičili smo se, još uvijek to radimo, da što više obezvrijedimo sve što se veže za taj period. Jedna od dobrih stvari kojih se stidimo iz socijalističkog perioda naše zemlje je promicanje uzora.

U ono doba su promicani i promovisani razni heroji, kako oni iz rata (narodni) tako i oni koji su za ovu moju priču daleko važniji – heroji rada. Pričalo se u cijeloj nam bivšoj zemlji o Aliji Sirotanoviću koji je 1949. sa svojih 8 komorata oborio dotadašnji rekord Rusa Alekseja Stahanova tako što je za 8 sati iskopao 152 tone uglja. Rus je do tada držao rekord sa tričavih  50 tona, a Sirotanović je kao nagradu od Maršala tražio veću lopatu. O tom podvigu učili su svi u osnovnim školama.

Svaka kuća koja je držala do sebe od 70-tih do 90-tih  imala je „metar plavog Andrića“. Naime, sabrana djela Ive Andrića izdala je Svjetlost Sarajevo u plavim koricama sa zlatnim slovima. „Metar plavog Andrića“ bio je obavezan sadržaj svake kućne biblioteke.

Glavne zvijezde tog vremena bili su, uz heroje rada i predstavnike kulture, sportisti. Oni su dobijali dobar dio medijskog prostora. Međutim, veoma važna stvar  koju želim da podcrtam je to da je sport tada bio amaterski. Uspješni sportisti su mahom bili uspješni studenti. Sport je bio organiziran po principu američkih koledža danas, samo mnogo jeftinija ili „socijalistička“ varijanta. Uspješni sportisti koji su dobijali medijski prostor u odnosu  na važnosti svojih rezultata,  izuzev fudbalera koji su izuzetak koji potvrđuju pravilo J,  a nakon  sportske karijere su nastavljali svoje karijere kao ljekari, inžinjeri, kulturni radnici…

I da naglasim:  iako je politički sistem bio jednopartijski, političarima kao pojedincima nije davana velika važnost,  izuzev prevelikog veličanja lika i djela velikog vođe i najvećeg sina naših naroda i narodnosti, maršala Josipa Broza Tita, nego je isticana vrijednost i važnost radnika. RADNIKA!!!

A danas… Danas je jako teško odgajati djecu, možda i nikada teže.

Prvo „turbofolk zvezde“. Čitam  prije nekoliko dana dana tweet kao: „Jedva čekam da se završi ova afera sa (Jelenom) Karleušom jer danima ne znam šta mi je sa Darkom  Lazićem“. Mislio sam da smo dotakli dno kada  je u prime time terminu Karleuša savjetovala roditelje da ne vakcinišu djecu. Međutim ispostavilo se da padamo i niže jer je u drugoj „centralnoj“ emisiji dobila prime time da priča o svemu o čemu ima mišljenje i stav. (Amerikanci imaju „staru“ poslovicu da je mišljenje k’o guzica – svi ga imaju!) Polugola kafanska pevaljka na televiziji u Bosni i Hercegovini dobije u najgledanijem terminu  prostor da iznosi stavove i formira javno mjenje kod ljudi i, na žalost, samim tim i djece. Nismo dotakli dno, padamo.

Pa kriminalci. Ne samo djeca, nego i ja sam, ne svojom voljom, znam nabrojati više kriminalaca nego članova Akademije nauka i umjetnosti BiH.  Toliko! Moram ovdje da dodam da je do početka 90-tih „komšiluk“ jasno prstom upirao u kuće/porodice za koje se govorilo da se ne valja  sa njima družiti ili igrati – oni hrabriji  su otvoreno govorili „lopovi“, a ovi drugi samo to da „nisu dobri“. Danas su za one koji kradu ili su već pokrali imamo novi termin:  snašli se! E ti što su se „snašli“ su evoluirali u one sa kojima se poželjno družiti.

A mainstream zvijezde naših života su političari. Nemoguće je pratiti bilo koji medijski sadržaj, a da nas ne truju lažima, obmanama, prevarama, pričama, ideologijama, historiji, geografiji, svemiru, hrani, piću….Sa svih strana nas bombarduju velemajstori za sve. Tako perfidno je „zauzet“ medijski, društveni, životni, bivstveni, sportski, kulturni, javni i svaki drugi prostor od strane nekolicine grupa ljudi da je prosto nemoguće isključiti djecu iz svakodnevnog političkog života Bosne i Hercegovine. Bilbordi i plakate od oktobarskih izbora još uvijek se mogu vidjeti u Sarajevu, a i širom Bosne i Hercegovine. Smješe se ljudima, a da li neko od njih ima uspješnu karijeru u struci? Ne! Oni jesu i mogu biti samo političari u ovakvim okolnostima kakve su sami stvorili. Stvorili da bi njima bilo dobro. Nikako građanima. Oni su samo profesionalni političari. Ustvari oni nisu ni to, oni su ljudi koji znaju kako dobiti dovoljan broj glasova. To je sve. Oni poslije ne znaju vladati. Oni se samo pripremaju za iduće izbore. Te i takve ljude naša djeca  gledaju i slušaju svakodnevno.

I da dam savjet za kraj: budimo onakvi kakvi želimo da budu naša djeca i ne zaboravimo da je odgojna vrijednost uzora nepravizeđena.

Ne smijemo zaboraviti da smo uzori svojoj djeci u svakom našem postupku. Ne šaljimo poruke koje su kontradiktorne našem ponašanju tipa ne psuj,  p… ti materina! Pušaći zabranjuju djeci da puše i govore im kako to nije zdravo, pijani dajemo lekcije djeci o štetnosti alkohola, psujemo državu jer je došla kazna za prebrzu vožnju… A za kraj meni veoma drag primjer:  vozi se porodica u autu, bili u gostima, otac popio daleko više od dozvoljenog i glavna tema razgovora  u autu je strah da li će ga zaustaviti policija. Djeca pozadi slušaju. Kakvu poruku smo poslali djeci? U redu je praviti prekršaj ako te policija ne uhvati? Takav otac sutra neće moći sinu od 17 objasniti zašto ne smije da vozi auto dok ne položi vozački i slično.

U odgoju djece danas nemamo potporu društva, pa se moramo se osloniti na vlastite snage, a djeca će nam sigirno biti bolja kada mi budemo bolji.

NAPOMENA:

Objavljeni sadržaj i komentari na web stranici IMEP.ba je odgovornost autora sadržaja (fizičke ili pravne osobe) i ne reflektuje ciljeve ili stavove Pograma osnaživanja nezavisnih medija (IMEP), CPCD-a ili OTVORENE MREŽE.

Svi komentari i sadržaji se prethodno moraju odobriti od strane administratora prije nego budu vidljivi na portalu.

Svi sadržaji kao i stavovi i mišljenja komentatora odražavaju stavove i mišljenja isključivo onih koji ih postavljaju. Redakcija IMEP.ba je u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje dužna obavijestiti nadležne organe o takvom pristiglom komentaru, te isti ukloniti čim bude uočen ili prijavljen.

 

OSTAVITI ODGOVOR