Malo ko u BiH zna kako boli i koliko je opasno hrabro i iskreno novinarstvo kao što to zna Štefica Galić, glavna i odgovorna urednica web portala Tačno.net.

Od 2012. godine ova hrabra Hercegovka bije bitke. Borba za istinu i pravdu dovela je na rub egzistencije.

Hrabrost i znanje

Uređivanje portala zahtijeva mnogo rada, hrabrosti, znanja, želje što u ovom vremenu nije baš lako.

– Portal na kojem sam glavna i odgovorna urednica, lijeva je aktivistička priča. Imamo širok spektar djelovanja, organiziramo tribine, promocije, izdajemo knjige, a uskoro pokrećemo i Školu kritičkog mišljenja u sklopu koje će mladi ljudi moći besplatno slušati predavanja najvećih intelektualaca sa postjugoslavenskih prostora, najavila je Štefica.

– Znam da se novinari danas ne osjećaju sigurnim, zaštićenim, ali važno je da ta tema bude u javnom prostoru. Podrška jednih drugima je jako važna jer daje snagu da se istraje bez obzira što su istrage trajno ‘u toku’, a napadači/ce ne bivaju kažnjeni, te se slučajevi po sudovima vuku godinama. To je ono zbog čega sam ponekad gubila volju i nisam vidjela smisao svega što radim. Ali, samo jedan zagrljaj, osmijeh, pozdrav na ulici vraćao me je ponovo na stazu kojom koračam, istakla je urednica uz poruku mladim novinarima da posao rade pošteno, ali spremni da se nose sa svime što neovisno novinarstvo u BiH sa sobom nosi.

Štefica je poznata kao jedna od rijetkih osoba u BiH koje kontinuirano upozoravaju na fašizaciju našeg društva. Izložena je kontinuiranom zastrašivanju, vrijeđanju, napadajima, ali ističe kako je važno svaki napadaj prijaviti Udruženju novinara, policiji ili tužilaštvu, jer se ništa ne postiže šutnjom.

Na pitanje šta je za nju nezavisno novinarstvo, Štefica je istakla:

– Ja se vodim pravilom Činjenice su svete, komentar je slobodan. Biti u službi javnosti, objektivan, poštovati činjenice, nikada na usluzi vladajućim ideologijama ili nekim drugim interesnim skupinama a na uštrb istine. Dakle samostalno i bez tuđih pritisaka i uplitanja izvjestiti javnost o nekoj važnoj temi, bez senzacionalizma i pompe. To je za mene nezavisno novinarstvo. Da li ga ima u BiH – ima. Nažalost jako malo.

Nasilje i vrijeđanje

– U julu 2012. godine brutalno sam fizički napadnuta u dvorištvu franjevačkog samostana i crkve Sv. Ante na Humcu u Ljubuškom od strane V.D. koja je, godinu dana kasnije, odlukom Općinskog suda u Ljubuškom proglašena krivom zbog nasilja, vrijeđanja, zlostavljanja, drskog i bezobraznog ponašanja, te ugrožavanja građanskog mira. Napad se dogodio dva dana nakon projekcije dokumentarnog filma “Neđo od Ljubuškog” o mome pokojnom suprugu Neđi Galiću, koji je zajedno sa mnom tokom rata pomagao sugrađanima bošnjačke nacionalnosti i borio se da ne odu u logor Heliodrom.

Godinu dana nakon ovog napada sa obitelji sam odselila iz Ljubuškog i nastanila se u Mostaru. Međutim početak 2015. godine u mostarskom trgovačkom centru obilježio je brutalni verbalni napad i izravne prijetnje meni i mome saradniku Ameru Bahtijaru. Povodom napada očitovali su se i iz udruženja BH Novinari i Linije za pomoć novinarima istaknuvši kako se napad ciljano ponavlja s namjerom zastrašivanja i prestanka rada portala. Advokatski tim Linije za pomoć novinarima trenutno vodi pet sudskih postupaka u vezi sa klevetničkim sadržajima i širenjem govora mržnje prema meni koji su uslijedili nakon prikazivanja filma “Neđo od Ljubuškog”.

Nerazumijevanje i odbacivanje

Štefica Galić je i u sredini u kojoj živi od komšija, rodbine, kolega doživjela nerazumijevanje i odbacivanje. Izložena je svakodnevnim prijetnjama, doduše bilo je i podrške ponekad, ponegdje tihim glasom.

– Od suđenja bez kraja, uvijek na koncu izgubljenoga, od ovrha koje neprestano pristižu u nepravednim političkim presudama, da ne govorim o familiji koja me se gotovo odrekla, o težini koju su ponijela moja djeca zbog svega, o izgubljenoj vjeri u ljude i pravdu, o prijetnjama kojih je bezbroj, a nemate ih kome prijaviti, do kretanju koje se potpuno sužava na jedan dio grada gdje sam samo sigurna. Ipak imam svoje prijatelje s kojima se družim koji su sa mnom u svemu i sretna sam na svoj način. To je cijena koju plaća svaka pobuna. Znajući kako sam prošla ne čudim se ljudima koji su u startu odustali. Ali, žrtva je neophodna, ističe Štefica Galić.

 

OSTAVITI ODGOVOR