Hana Kazazović (New Voices): Uticaj TV programa i pop kulture na svijest ljudi o gej populaciji i osobama sa poteškoćama

0
45

Objavljeno na (cyberbosanka.me) 28.01.2019.

Autorica: Hana Kazazović

Nedavno sam gledajući jednu TV seriju razmišljala o tome koliko likovi koje gledamo mogu uticati na nas, odnosno uopšte na svijest ljudi o različitim pojavama. Ponukalo me to da malo više saznam o tome, pa je tako i nastao ovaj tekst.

Ellen DeGenerres i podizanje svijesti o gej populaciji

“Kad se o nečemu priča i kad vidite predstavnike toga, ma koja tema da je u pitanju, to se demistificira i ljudi se više ne plaše”,rekla je nedavno Ellen DeGeneres u svom stand-up nastupu koji se može pogledati na Netflixu. Pričala je o svom iskustvu nakon što je javno objavila da je lezbejka. Mislila je da će ta njena objava potaknuti i druge glumce i glumice da je slijede, međutim to se nije desilo.

Činjenica, Ellen je svoje autovanjenapravila 1997. godine i u to vrijeme je čak i u Americi bio veliki korak tako javno istupiti. Ona je to učinila u svom sitcomu “Ellen” posvetivši tome cijelu epizodu koju je samo u premijernom emitovanju pogledalo 42 miliona Amerikanaca. Mislim da je nemoguće sagledati značaj njenog javnog istupanja u podizanju svijesti o gej ljudima.

Foto: Look Press

Ellen je nakon toga ostala bez posla jer je vladao stav da će njeno istupanje uticati na gledanost i da neće biti dobro prihvaćeno. Nekoliko godina kasnije je dobila priliku da radi svoju dnevnu emisiju za koju su takođe mnogi mislili da neće biti dobro prihvaćena jer – citiram nju: “Ko će gledati lezbejku na TV-u?”Međutim, ta emisija se iz godine u godinu emituje od 2003. i ruši sve rekorde popularnosti, dobila je i puno nagrada i očito je da ima puno onih koji rado gledaju lezbejku na TV-u iz dana u dan.

Jer – kad se o nečemu priča i kad vidite predstavnike toga i demistifikujete ih, onda sve postane normalno. Sigurna sam da je Ellen svojim djelovanjem i svakodnevnim radom napravila mnogo za gej populaciju i to ne samo u Americi. Jer prosto, kad gledate nju i njenu suprugu Portiu De Rossi i anegdote iz života koje dijele na TV-u i na svojim društvenim mrežama, vidite da tu nema ništa osim čiste ljubavi. Mislim, ako kome to do tad nije bilo jasno.

Will & Grace

Još 2012. je tadašnji potpredsjednik Amerike Joe Biden u intervjuu rekao da je serija “Will & Grace” uradila više na edukaciji ljudi o gej populaciji, odnosno na podizanju svijesti nego bilo kakve obrazovne institucije.

Činjenica je – serija koja je počela sa emitovanjem septembra 1998. sa dva gej momka je sigurno uveliko doprinijela mijenjanju stavova ljudi. Konačno su imali priliku da iz epizode u epizodu gledaju njihove živote i da vide kako gej momci nisu apsolutno drugačiji od bilo koga drugog.

Uvođenje gej likova na TV-u je išlo postepeno. Neki prvi likovi se u Americi na TV-u javljaju već u sedamdesetim. Konkretno u filmu “THAT CERTAIN SUMMER” razvedeni otac kojeg glumi Martin Sheen krije svog ljubavnika od vlastitog sina tinejdžera. Već 1977. godine u sitkomu ‘SOAP’ Billy Crystal postaje prvi gej otac na TV-u.

Odnos prema gej likovima se mijenja kroz godine. Dok su u prvim tim slučajevima isticani kao oni koji izazivaju nelagodu, vremenom se to mijenja i počinje se stavljati akcenat na ljubav i na to da niko od njih ne bira koga će voljeti.

«Will & Grace» su ipak tu uradili najveći posao i jedna od meni najdražih epizoda je ona u kojoj Jack i Will iščekuju revolucionarni gej poljubac na TV-u, a kad se on ne desi Will objašnjava kako “nije ni bilo realno očekivati da se na državnoj televiziji u Americi prikaže tako nešto”. U velikoj mjeri je i zahvaljujući njima promijenjen taj stav i danas tako nešto uopšte nije rijetkost sresti u TV programu.

Shonda Rhimes i način na koji ona mijenja svijest ljudi

Foto: ABC

I pri tome ne mislim na njen običaj da promijeni skoro kompletnu postavu serije tako što će ubiti hrpu glavnih likova 🙂

Shonda je autorica mnogih popularnih serija od kojih je sigurno Grey’s Anatomy najpoznatija. U njenim serijama redovno imamo gej likove, biseksualke, lezbejke. Oni stupaju u istospolne brakove, ne gledaju na rasu i popularnost njenih serija i odnosi među likovima itekako utiču na svijest ljudi. Rekla bih da ide korak ispred ostalih i da postavlja trendove, a sve to u cjelini dovodi do toga da je podrška Amerikanaca istospolnim brakovima redovno u porastu.

Promjena svijesti o osobama sa invaliditetom

Ideja za ovaj tekst je kod mene i nastala upravo zbog toga što sam bila oduševljena kako to rade ovaj put Britanci. Naime, serija “Silent Witness” se na BBC-u emituje već 22 sezone. Ako niste gledali u pitanju je krimi priča u kojoj su glavni likovi patolozi koji svojim znanjima rješavaju komplikovane slučajeve.

Već nekoliko sezona je jedna od važnijih uloga u toj seriji Clarissa Mullery, (Liz Carr), žena sa hendikepom i u invalidskim kolicima. Međutim, u seriji je ona stručnjakinja bez koje bi mnogi slučajevi ostali neriješeni. Možda nisam u pravu, ali mi se čini da nemamo mnogo primjera u kojima je glumica sa hendikepom, ali joj uloga nije da istakne taj hendikep, nego da pokaže kako su takve osobe jednako sposobne i stručne kao i bilo ko drugi.

Foto: BBC

Realno, mislim da njena pojava iz epizode u epizodu može u velikoj mjeri uticati na svijest ljudi o osobama sa invaliditetom. Možda čak više nego razne kampanje, jer nikad ne smijemo zanemariti uticaj  i rasprostranjenost televizije.

U seriji Clarissa takođe ima muža i često se kroz seriju provuče njihov odnos, ljubav te seksualni život. I to me oduševljava jer i na taj način demistifikujemo bolnu temu za mnoge osobe sa hendikepom, a to je upravo njihova seksualnost koju mnogi negiraju.

Pred kraj 21 sezone su u “Silent Witnessu” otišli i korak dalje. Naime, tema epizode «One Day» je bila zlostavljanje osoba sa hendikepom u domovima u kojima su smješteni. Pored samog značaja govorenja o ovoj temi, glavni glumac i glumica su takođe bili osobe sa hendikepom i to je takođe rijetka situacija. Odlično su odigrali svoje uloge i time su definitivno svim gledaocima približili živote i probleme sa kojima se susreće ova populacija.

Mene je posebno dotakla Penny Pepper koja je napisala koliko joj je značila ova epizoda i koliko se pronašla u njoj. Kako Penny kaže:

“Mnogi od nas se boje da će biti odvedeni negdje protiv svoje volje. Negdje gdje ne želiš otići. Negdje gdje znaš da ćeš se plašiti. Ja sam bila na takvom mjestu i još uvijek osjećam strah. Mnoge osobe sa poteškoćama osjećaju isto. Bez obzira da li imaš 20 godina i primoran si da ideš u instituciju koja je navodno najbolja za tebe, ili imaš 75 i vode te u dom zbog udobnosti tvoje porodice, strah je opipljiv: prijetnja slobodi i sigurnosti su stvarne”

Čitajući njen tekst shvatila sam koliko je važno raditi ovakve stvari, odnosno sprovoditi inkluziju u potpunosti u svim oblastima života. Da, i u serijama i filmovima, i kao TV voditelji i u svim ostalim situacijama.  I tu su Britanci napravili velike korake jer vrlo često na njihovim TV ekranima možete vidjeti ljude se poteškoćama. Jedna od njih je Lucy Martin, djevojka rođena bez dijela ruke koja radi vremensku prognozu. Tu je i Cerrie Burnell koja je radila na BBC dječijem programu kao prezenter godinama, takođe rođena bez ruke. Prestala je sa radom jer želi pisati knjige za djecu. Čitavu ekipu osoba sa poteškoćama je Channel 4 angažovao i obučio za prenos Paraolimpijade 2016. godine, a među njima i Sophie Morgankoja je od 18. godine u kolicima.

Tako se mijenja svijest ljudi i tako rade oni koji zaista žele napraviti kvalitetne pomake u društvu.

Kakvo je stanje kod nas?

Televizija, filmovi i serije su mediji koji zaista mogu uticati na svijest ljudi. Sigurno nisam jedina na koju su uticali filmovi poput «A Beautiful Mind» ili «Forest Gump». Ne mogu tu izostaviti ni «What’s Eating Gilbert Grape” sa fantastičnim Leonardom DiCapriom.

Za Aspergerov sindrom (jedan od poremećaja iz spektra autizma) sam takođe prvi put saznala u seriji «Parenthood», a zanimljiva mi je i serija «The Good Doctor» koju upravo pratim. U njoj je glavni lik autistični, mladi doktor, vrhunski stručnjak i veoma simpatičan mladić.

Probala sam se sjetiti da li su se kod nas do sada koristile ovakve stvari i nemam puno primjera. Sjetila sam se nekoliko filmova koji su snimljeni u posljednjih 20-ak godina poput «Parade», «Go West», «Fine mrtve djevojke» i «Dobro uštimani mrtvaci» u kojima se pojavljuju LGBT likovi. Bilo ih je i u serijama «Bitange i princeze», «Novine» i «Konak kod Hilmije». Moguće da ih ima još negdje ali mi je generalno utisak da je to još uvijek samo sporadično. Posebno se ne mogu sjetiti da li su se osobe sa bilo kakvim hendikepom kod nas pojavljivale u nekim ulogama. Ako sam propustila neke, molim vas da mi kažete jer bih voljela znati za takve primjere. Mi zaista moramo puno raditi na mijenjanju svijesti o prihvatanju drugog i drugačijeg, ma kakva različitost da je u pitanju.

Ako uporedim našu situaciju danas sa Amerikom ili Britanijom, slobodna procjena mi je da kasnimo najmanje 2 decenije i svakako se nadam da će se ovi mediji koristiti češće jer pružaju velike mogućnosti za mijenjanje svijesti kod ljudi. Jer je važno i kako govorimo o njima, koje termine upotrebljavamo, kako sa njima komuniciramo i uopšte, koliko ih prihvatamo. Činjenica je da smo društvo koje u većini još uvijek okreće glavu od njih i koje uporno radi na tome da njeguje predrasude o svemu što ne poznaje. Baš zbog nepoznavanja mislim da moramo iskoristiti sve raspoložive načine da ih demistifikujemo i tako pomognemo gradnju društva u kojem ćemo svi bolje i ugodnije živjeti.

Izvor: https://cyberbosanka.me/uticaj-tv-programa-i-pop-kulture-na-svijest-ljudi-o-gej-populaciji-i-osobama-sa-poteskocama/

NAPOMENA:

Objavljeni sadržaj i komentari na web stranici IMEP.ba je odgovornost autora sadržaja (fizičke ili pravne osobe) i ne reflektuje ciljeve ili stavove Pograma osnaživanja nezavisnih medija (IMEP), CPCD-a ili OTVORENE MREŽE.

Svi komentari i sadržaji se prethodno moraju odobriti od strane administratora prije nego budu vidljivi na portalu.

Svi sadržaji kao i stavovi i mišljenja komentatora odražavaju stavove i mišljenja isključivo onih koji ih postavljaju. Redakcija IMEP.ba je u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje dužna obavijestiti nadležne organe o takvom pristiglom komentaru, te isti ukloniti čim bude uočen ili prijavljen.

OSTAVITI ODGOVOR