GRAĐANIN-NOVINAR: Homoseksualnost nije devijacija

0
99

Piše: Mate Grbavac

Homoseksualnost je u Bosni i Hercegovini još uvijek tabu tema iako je to pojava koja je prisutna u našem društvu, kao i u svakom drugom. Tabu tema je jer društvo nema hrabrosti da se suoči sa činjenicom da homoseksualnost postoji i da će i dalje postojati, sviđalo se to nekome ili ne.

Na prvu bi se mogli zapitati šta je to homoseksualnost. Većina bh-pučanstva homoseksualnost smatra devijacijom, prijetnjom po društvu, propagandom kojoj je cilj uništiti obitelj i slično. U ovom ću tekstu pokazati apsurdnost takvih tvrdnji.

Da li je homoseksualnost neka neprirodna devijacija? Nije jer je do sada potvrđeno više od  170 životinjskih vrsta kod kojih se pojavljuje homoseksualnost tako da mi ljudi nismo ništa posebno, jedino je kod ljudi posebno što, za razliku od životinja koje se s tom pojavom ponašaju, pa, onako kako to životinje rade – prirodno, osuđuju homoseksualnost.  Nejasno je kako  homoseksualnost može biti prijetnja po društvo jer takva tvrdnja može izići jedino iz usta „zagorjelog“ homofoba koji nije u stadnju da trpi išta drugačije od samog sebe.

Jednom sam imao priliku čitati post na blogu lika koji je tvrdio da će „gej parada imati loš uticaj na njegovo dijete jer će na njoj vidjeti nemoralno ponašanje“. Ta tvrdnja je apsurdna jer ako ne želi da njegovo dijeti vidi taj ‘nemoral’ – može jednostavno zabraniti djetetu da ide na gej paradu. Ali ako je dijete dovoljno staru, ako se radi o adolescentu – ono ima pravo da ide na gej paradu ako ga ona zanima.

Ipak najapsurdnija od ovih teza je da je homoseksualnost ‘masonska’, američka ili čija već propaganda kojom se želi uništiti obitelj. Ta teza je toliko apsurdna da je parodija same sebe. Ne postoji sila na ovom planetu koja može uništiti obitelj. Obitelj je jezgra našeg društva u uvijek će tako biti jer će uvijek biti potrebno odgajati djecu i ulagati napor u to, a ljudi će uvijek imati potrebu za partnerom i upuštanjem u veze. Dakle potpuno je nejasno kako će prihvaćanje jednog fenomena, koji je vjerovatno star kao i čovječanstvo, prihvatanje činjenice da neki članovi našeg društva gaje privlačnost prema osobama istog spola može, i na koji način, naštetiti obitelji.  I zašto se onda desničari bune protiv homoseksualnosti braneći ‘svetost’ obitelji?  Iz jednog jednostavnog razloga – jer ne mogu prihvatiti promjenu. Ne mogu prihvatiti da se koncept onoga šta je obitelj mijenja i da obitelj može biti i zajednica istospolnih parova, a ne samo heteroseksualnih. Drugim riječima – ne žele drugima dati prava koja imaju oni sami jer se osjećaju da ih ti ‘drugi’ ugrožavaju.

Pri osudi homoseksualnosti se često poziva i na religiju, a istovremeno se tvrdi da je to sve američka propaganda. Moje pitanje je, ako je američka propaganda, gdje je onda bila Amerika u vrijeme kada su pisani tekstovi Biblije i Kur’ana? Također smatram da je pozivanje na religiju u ovom slučaju neprihvatljivo jer u sekularnom društvu religija niti smije, a niti može dirigirati pravila društva ali, indirektno, preko uticaja koji imaju na ljude, svećenici i hodže šire homofobiju među bh-populacijom. U posljednje vrijeme se  mogu uočiti pozitivne promjene u pristupu pape Franje prema homoseksalcima i za nadati se da će religije nastiviti ići u tom smjeru, u smjeru prihvaćanja ovakve seksualne opredjeljenosti.

No sva desničarska „naklapanja“ se oslanjaju na jednu činjenicu: homoseksualnost uistinu jeste čudan fenomen: kao vrsta opremljeni smo spolnim organima da se razmnožavamo heteroseksualno i homoseksualnost prirodno izgleda kao devijacija. Ali ipak, kad se zagrebe dublje, možemo otkriti da je seksualnost  više od samog spola. Slavni psiholog Alfred Kinsey je napravio skalu seksualnosti od nula do 6 u kojoj je nula isključivo heteroseksualna, a 6 isključivo homoseksualna orjjentacija. Pri svojim istraživanjima otkrio je da je većina ljudi negdje u sredini. Homoseksualni porivi mogu biti dio izgrađivanja seksualnog identiteta koji se može mijenjati. I ja prvi sam imao fazu kada su me privlačili muškarci i ta faza je prošla sama od sebe, sada sam čisto heteroseksualan.

Ali homoseksualnost nije jedini čudan fenomen u ljudskoj seskualnosti. Malo ljudi zna za aseksualnost, odnosno za ljude koji uopće ne osjećaju seksualnu privlačnost. Ipak ta tema ne diže toliku buru u javnosti. To je zato što aseksualnost nije vidljiva kao homoseksualnost i ne dira toliko u tradicionalne norme društva.

Nakon ovoga svega možemo se zapitati zašto ljudima homoseksualnost toliko smeta? Šta tjera ljude da napadaju gej parade, homoseksualce na mjestima gdje se okupljaju i slično? To je zato što homoseksualnost dira u srž našeg tradicionalnog društva, u patrijarhat. Patrijarhat se temelji na zajednici muškarca i žene gdje oboje imaju podijeljene uloge i tačnos e zna šta kome pripada –  žena se brine o kući i djeci dok muž privređuje za obitelj. Homoseksualnost udara u temelje tog fenomena. Pogotovo muška homoseksualnost. U patrijarhalnom društvu muškarac je vrijedniji što ima više partnerica. Žena koja je promiskuitetna nailazi na osudu, ismijavanje i naziva se ‘kurvom’ dok muškarac koji je promiskuitetan i mijenja puno partnerica je ‘frajer’. Homoseksualnost udara na temelje te društvene strukture jer muškarac nije više „frajer“ koji osvaja ženke, nego nježan, običan, fin ljubavnik sa osobom istog spola.

Drugi razlog zbog kojeg je homofobija toliko prisutna je religijska propaganda kao i ksenofobija, strah od svega različitog, pa i od homoseksalnosti. No vrijeme ipak daje neke pozitivne pomake u ovoj temi, o homoseksualnosti se počinje pričati, mlađe generacije su otvorenije eksperimentisanju sa svojom spolnošću i slično.

Tekst ću završiti jednim primjerom iz vlastitog života, ali  zbog sigurnosnih razloga neću otkriti identitet osobe o kojoj se radi. Radi se o mom prijatelju iz jednog običnog bosanskog sela koji je homoseksualan. Ispričao mi je da je tokom svog odrastanja imao spolne odnose sa skoro pola muškaraca svoje generacije. Neki se sada stide i neugodno im je kad ga vide, ali je značajna činjenica da je u jednom običnom bosanskom selu pola muškaraca imalo homoseksualna iskustva. To nas navodi na zaključak da nismo ništa drugačiji nego Amerikanci, Škoti, Englezi i drugi kod kojih je homoseksualnost zakonom priznata. Jedina je razlika što smo, za razliku od njih, veći licemjeri. U našoj je prirodi da se homoseksualnost pojavljuje što pokazuje da je naša priroda više od onoga što možemo reći kada površno gledamo naše društvo. Seksualnost je više od samog razmnožavanja i mi kao bića smo više od evolucijskih mašina za razmnožavanje. Seksualnost je fluidna, baš kao ljudska bića u ostalim stvarima. A različitost je, ne samo neminovna, nego i poželjna i tek sa prihvatanjem homoseksualnosti kao normalne pojave ćemo moći istraživati našu seksualnost bez predrasuda i stereotipa, otvoreno i znanstveno.

 

 

OSTAVITI ODGOVOR